Francuski revolucionarni ratovi: Kampanja 1793.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Godina 1793. je druga godina Francuskih revolucionarnih ratova.

Osvajanje Belgije navuklo je na Francusku neprijateljstvo Velike Britanije, Holandije i Španije koje formiraju Prvu koaliciju u koju ulaze još i Nemačka, Napulj, Portugalija i Papska država, a pomažu je rojalisti koji su emigrirali iz Francuske. U tom trenutku je francuska vojska brojala oko 270.000 ljudi, a saveznička oko 300.000.

Severni front[uredi | uredi izvor]

Dana 16. februara Dimurje sa armijom (15 000 pešaka, 1000 konjanika i 40 topova) upada u Belgiju i zauzima Bredu i Gertrojdenberh. 1. marta Francuzi su poraženi u bici kod Aldenhofena i odbačeni na Leven. 18. marta pretrpeli su poraz kod Nervindena nakon čega Dimurje prelazi u tabor Austrijanaca težeći da uspostavi ustavnu monarhiju u Francuskoj.

Dimurjeova izdaja napravila je veliku pometnju u francuskim redovima. Francuska vojska se reorganizuje, na čelo Severne armije postavljen je Henri Dampjer, a Ardenske Jozef Lamarš. Posle par pobeda, Francuzi doživljavaju poraze koji su posledica čestog smenjivanja komandanata.

General Rene Čarls Linjevil, komandant novoformirane Mozelske armije zamenjen je generalom Abovilom. Kisena je smenio A. Boarne. Kod Pirmazensa Prusi nanose težak poraz francuskoj vojsci.

Veliki napad[uredi | uredi izvor]

Porazi na severnom frontu izazvali su pad žironde i dolazak jakobinaca na vlast. Oni su rat reklamirali kao stvar nacije. Tako je stanje francuske vojske znatno poboljšano uvođenjem novih vojnika regrutovanih iz narodnih masa. 28. avgusta Francuzi preduzimaju tzv. „Veliki napad“ i posle početnih neuspeha odnose pobede kod Onskota, Menena i Vatinjia, ali su doživeli neuspeh kod Maršjena. Zbog toga je smenjen komandant Žurdan, a na čelo Severne armije postavljen je Pišegri. U pokušaju da deblokiraju Landau, Francuzi su poraženi kod Kajzerslauterna. General Oš je tek 27. decembra uspeo da deblokira Landau.

Ostali frontovi[uredi | uredi izvor]

U Italiji, Francuzi formiraju Italijansku armiju krajem 1793. godine (20.000 ljudi pod komandom Birona) i Alpsku armiju (30.000 ljudi pod komandom Kelermana). Ove dve armije u početku trpe poraze od britansko-španske vojske.

U Španiji su Francuzi su takođe formirali dve armije – Armija istočnih Pirineja i Armija zapadnih Pirineja. Prvom je komandovao Luj Čarls Fler, a drugom Jozef Servan de Gerbeu. Brojno slabije, i ove francuske armije trpe poraze od brojnijih britansko-španskih vojski.

Dana 31. maja žirondinci pokušavaju da podignu ustanak protiv jakobinske vlasti, ali sa vrlo slabim rezultatima. Danton ubrzo umire, a glavni grad žirondinaca – Bordo, ubrzo je osvojen. U ugušivanju ustanka u Marseju istakao se po prvi put mladi kapetan Napoleon Bonaparta pod komadnom Žana Kartoa. Uz pomoć francuskih buntovnika, britanska flota na čelu sa admiralom Nelsonom zauzima Korziku.

Na moru[uredi | uredi izvor]

Odmah po izbijanju rata, Britanci bez većih problema osvajaju Sen Pjer i Mikelon u Severnoj Americi, Tobago i luke Žeremi i Mon-Sen-Nikola na Santo Domingu, francuskom delu Hispaniole. U Indiji, Britanci osvajaju Čandranagar, Karekal, Mahi i Pondišeri.

Deo britanske flote pod komandom admirala Samjuela Huda, ojačan španskim brodovima, prodire 27. avgusta u Tulon i tako eliminiše gotovo celokupnu francusku sredozemnu flotu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]