Francusko-sirijski rat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sirijski vojnici kod Majsaluna

Francusko-sirijski rat odigrao se 1920. između Francuske i hašemitskih vladara novouspostavljene Arapske kraljevine Sirije. Serija okršaja dostigla je vrhunac odlučnom bitkom kod Majsaluna. Francuska vojska je pobjedila vojne snage pod komandom kralja Fejsala I 23. jula 1920, a dan nakon toga ušli su u Damask, gdje su 25. jula 1920. uspostavili marionetsku vlast. Britanska vlada je bila zabrinuta razvojem događaja i strahovala je da će izgubiti kontrolu nad Irakom, koji su dobili kao mandatno područje, pa su kralja Fejsala I proglasili kraljem Iraka. Sirija je nakon toga podjeljena na nekoliko klijentskih marionetskih državica pod francuskim mandatom nad Sirijom i Libanonom.

Arapska pobuna[uredi | uredi izvor]

Arapska pobuna (1916—1918) je izbila 1916. godine sa ciljem ostvarenja nezavisnosti Arapa od Osmanskog carstva i stvaranja jedinstvene arapske države od Alepa u Siriji do Adena u Jemenu. Pobunu je inicirao šerif Meke Husein ibn Ali, a arapske snage su predvodili njegovi sinovi Abdulah I i Fejsal I. Britanska vlada u Egiptu im je odmah poslala mladog oficira Lorensa od Arabije, koji je mnogo doprineo arapskoj pobuni time što je ubjedio arapske vođe (Abdulaha I od Jordana i Fejsala I od Iraka) da je potrebno koordinisati njihove arapske akcije sa britanskom strategijom. Glavni doprinos arapske pobune je da su vezali desetke hiljada turskih vojnika, koji bi inače bili upotrebljeni za napad na Suecki kanal. Pri kraju Prvoga svjetskoga rata snage egipatskoga ekspedicionoga korpusa zauzele su Damask 30. septembra 1918. Kratko vreme nakon toga 3. oktobra 1918. u Damask su ušle i snage Fejsala I od Iraka. Uz dozvolu generala Edmunda Alenbaja Fejsal I je 5. oktobra 1918. proglasio uspostavu nezavisne arapske vlade u Damasku, tj Arapske kraljevine Sirije.

Tajni sporazum velikih sila[uredi | uredi izvor]

Francuska i Velika Britanija su ranije tokom 1916. sklopile tajni Sajks-Pikotov sporazum o podjeli ostataka Otomanskoga carstva na Bliskom istoku, pa je prema odredbama toga sporazuma francuski general Anri Guro imenovan predstavnikom francuske vlade na Bliskom istoku i komandantom francuskih vojnih snaga Levanta sa sjedištem u Siriji. Arapsko područje su podelili nepovoljno po Arape u suštini kršeći obećanja koja su im dali krajem Prvoga svetskoga rata. Sporazumom velikih sila Arapska kraljevina Sirija dolazila u francusku interesnu sferu, sa čime se nisu slagali Arapi, koji su osnivali nacionalistička udruženja i pripremali su se za nacionalni kongres. Tražili su potpunu nezavisnost Arapske kraljevine Sirije tražeći da se Arapi ujedine pod kraljem Fejsalom I. Prvo zasjedanje Sirijskoga nacionalnoga kongresa održalo se 3. juna 1919, kada je za predsjednika kongresa izabran Hašim el Atasi, člana al Fatata. U Damasku su širili letke sa natpisima Nezavisnost ili smrt. Sirijski kongres je 2. jula 1919. donio niz rezolucija u kojima se tražilo osnivanje potpuno nezavisne ustavne monarhije, kojoj bi na čelu bio kralj Fejsal. Tražili su od SAD da im pomogne istovremeno odbijajući da priznaju Francuskoj bilo kakva prava da upravlja Sirijom. Sklapanjem englesko-francuskoga sporazuma brzo su se izjalovila nadanja kralja Fejsala da će SAD ili Velika Britanija da pomognu i da intervenišu protiv francuskih interesa u Siriji. U skladu sa englesko-francuskim dogovorom britanska vojska se povukla iz Sirije označavajući kraj britanskoga vojnoga uplitanja u Siriji. Fejsal I je onda bio prisiljen da pregovara sa Žoržom Klemansoom, sa kojim se dogovorio da Francuska neće da stacionira vojsku u Siriji, a da će sirijska vlada jedino od Francuske da prima savjetnike i tehničke eksperte. Sa kompromisom nisu bili zadovoljne Fejsalove pristalice, pa su prisilili Fejsala da odbaci kompromis sa Francuskom.

Mapa Arapske kraljevine Sirije proglašene 8. marta 1920.

Početak rata[uredi | uredi izvor]

Nakon pregovora sa Žoržom Klemansoom januara 1920. širom Sirije usljedili su sporadični napadi na francusku vojsku. Sirijski nacionalni kongres se sastao marta 1920. i proglasio je Arapsku kraljevinu Siriju, Fejsala I kraljem Sirije, a Hašima el Atasija predsjednikom vlade. Nezavisna Arapska kraljevina Sirija proglašena je 8. marta 1920. u Damasku. Na konferenciji u Sanremu Velika Britanija i Francuska odbile su da priznaju novouspostavljenu sirijsku državu i Francuska je dobila mandat Lige naroda da upravlja Sirijom. Odmah nakon toga usljedio je rat sirijskih arapskih nacionalista i Francuza.