Frederik Mistral
Frederik Mistral | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 8. septembar 1830. |
Mesto rođenja | Majan, Francuska |
Datum smrti | 25. mart 1914.83 god.) ( |
Mesto smrti | Majan, Francuska |
Obrazovanje | Aix-Marseille University |
Nagrade | Nobelova nagrada za književnost |
Frederik Mistral (franc. Frédéric Mistral; Majan, 8. septembar 1830 — Majan, 25. mart 1914), bio je novoprovansalski pjesnik.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Frederik Mistral je rođen u Majanu (franc. Maillane), gradiću na ušću Rone. Osnivač je i glavni predstavnik književne škole tzv. felibriža (franc. félibrige), čiji je zadatak bio obnova i održanje provansalskog jezika (franc. langue d'oe) i podizanje njegovog značaja do književnog jezika, a Mistral je tome zadatku posvetio čitav svoj život i pjesnički rad.
Godine 1855. Mistral je zajedno sa Rumanijom (Roumanille) i drugim provansalskim pjesnicima započeo izdavanje almanaha (časopisa) poezije i proze Armana Prouvençau.
Porijeklo iz stare provansalske porodice samo mu je doprinijelo većem angažovanju u tematskoj obradi njegovih pjesničkih ostvarenja: opjevao je slavnu prošlost Provanse i njenu prirodu, a život i seljake u njihovoj jednostavnosti s patrijarhalnim običajima. Da bi potakao čuvanje tih vrijednosti osnovao je 1899. godine muzej običaja i života Provansalaca. U francuskoj književnosti ime Mistrala, uz Lamartina (Lamartine) i Žama (Jammes), najoriginalnija je personifikacija pjesničke provincije: on je u centru Provanse stekao i sačuvao naklonost i familijarnu naviku kod publike. Kao intelektualca antidrajfusovca Moras ga je doveo u „Ligu francuske otadžbine“. Umro je 25. marta 1914. godine.
Kada je riječ o njegovim djelima u formalno-poetičkom smislu, treba naglasiti da je helenističko znanje, stečeno u mladosti, izrazio u slikovitom pejzažu rodne Provanse, a svoje seljake nastojao idealizovati. U tom pogledu stvorio je strofu sa specifično mistralovskom invencijom, i baš zbog takve forme nijedan provansalski pjesnik poslije Mistrala nije se usudio preinačiti je. Ta priznata originalnost oličena je u dvama spjevovima Mirej (Mireille/Mirèio) i Kalandal (Calendal/Calendau). Prvi je idilična poema iz provansalske prošlosti, objavljena 1859, a drugi je izašao iz štampe 1867. godine. Napisao je i Zlatna ostrva (Lis Isclo d'Or), zbirku lirskih pjesama, koju je objavio 1875. godine. Sa lirikom se javio i 1912. (Lis Oulivado). U njegovoj književnoj ostavštini je i jedna tragedija. Za svoju pjesničku originalnost nagrađen je 1904. godine Nobelovom nagradom za književnost, koju je podijelio sa španskim dramskim piscem Ečegarajom-i-Eisagirom.
Francuski istoričar književnosti Alber Tibode, među mnogobrojnim značajnijim književnim studijama, 1930. godine objavio je i jednu sjajnu monografiju o Mistralu: Mistral ou la République du soleil.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Biografija Frederika Mistrala (jezik: engleski)
- Biografija Frederika Mistrala Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. januar 2009) (jezik: francuski)