Frederik Mistral

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Frederik Mistral
Frederik Mistral
Lični podaci
Datum rođenja(1830-09-08)8. septembar 1830.
Mesto rođenjaMajan, Francuska
Datum smrti25. mart 1914.(1914-03-25) (83 god.)
Mesto smrtiMajan, Francuska
ObrazovanjeAix-Marseille University
NagradeNobelova nagrada za književnost

Frederik Mistral (franc. Frédéric Mistral; Majan, 8. septembar 1830Majan, 25. mart 1914), bio je novoprovansalski pjesnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Frederik Mistral je rođen u Majanu (franc. Maillane), gradiću na ušću Rone. Osnivač je i glavni predstavnik književne škole tzv. felibriža (franc. félibrige), čiji je zadatak bio obnova i održanje provansalskog jezika (franc. langue d'oe) i podizanje njegovog značaja do književnog jezika, a Mistral je tome zadatku posvetio čitav svoj život i pjesnički rad.

Godine 1855. Mistral je zajedno sa Rumanijom (Roumanille) i drugim provansalskim pjesnicima započeo izdavanje almanaha (časopisa) poezije i proze Armana Prouvençau.

Porijeklo iz stare provansalske porodice samo mu je doprinijelo većem angažovanju u tematskoj obradi njegovih pjesničkih ostvarenja: opjevao je slavnu prošlost Provanse i njenu prirodu, a život i seljake u njihovoj jednostavnosti s patrijarhalnim običajima. Da bi potakao čuvanje tih vrijednosti osnovao je 1899. godine muzej običaja i života Provansalaca. U francuskoj književnosti ime Mistrala, uz Lamartina (Lamartine) i Žama (Jammes), najoriginalnija je personifikacija pjesničke provincije: on je u centru Provanse stekao i sačuvao naklonost i familijarnu naviku kod publike. Kao intelektualca antidrajfusovca Moras ga je doveo u „Ligu francuske otadžbine“. Umro je 25. marta 1914. godine.

Kada je riječ o njegovim djelima u formalno-poetičkom smislu, treba naglasiti da je helenističko znanje, stečeno u mladosti, izrazio u slikovitom pejzažu rodne Provanse, a svoje seljake nastojao idealizovati. U tom pogledu stvorio je strofu sa specifično mistralovskom invencijom, i baš zbog takve forme nijedan provansalski pjesnik poslije Mistrala nije se usudio preinačiti je. Ta priznata originalnost oličena je u dvama spjevovima Mirej (Mireille/Mirèio) i Kalandal (Calendal/Calendau). Prvi je idilična poema iz provansalske prošlosti, objavljena 1859, a drugi je izašao iz štampe 1867. godine. Napisao je i Zlatna ostrva (Lis Isclo d'Or), zbirku lirskih pjesama, koju je objavio 1875. godine. Sa lirikom se javio i 1912. (Lis Oulivado). U njegovoj književnoj ostavštini je i jedna tragedija. Za svoju pjesničku originalnost nagrađen je 1904. godine Nobelovom nagradom za književnost, koju je podijelio sa španskim dramskim piscem Ečegarajom-i-Eisagirom.

Francuski istoričar književnosti Alber Tibode, među mnogobrojnim značajnijim književnim studijama, 1930. godine objavio je i jednu sjajnu monografiju o Mistralu: Mistral ou la République du soleil.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]