Frensis Arnold

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Frensis Arnold
Arnoldova u Stokholmu decembra 2018. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1956-07-25)25. jul 1956. (67 god.)
Mesto rođenjaEdžvud, Pensilvanija, SAD
ObrazovanjeUniverzitet Prinston
Univerzitet Kalifornije (Berkli)
Naučni rad
PoljeHemijsko inženjerstvo
Bioinženjering
Biohemija
InstitucijaKalifornijski tehnološki institut
MentoriHervi Blanš
Poznata pousmerena evolucija enzima
NagradeNobelova nagrada za hemiju (2018)
Zvanični veb-sajt
www.che.caltech.edu/faculty/arnold_f/index.html

Frensis Hamilton Arnold (engl. Frances Hamilton Arnold, 25. jul 1956) je američki hemijski inženjer i dobitnica Nobelove nagrade za hemiju.[1] Profesor je hemijskog inženjerstva, bioinženjerstva i biohemije na Kalifornijskom tehnološkom institutu. Dobila je Nobelovu nagradu za hemiju 2018. godine za „za istraživanja vezana za izmenu svojstava proteina kako bi se koristili u terapeutske i industrijske svrhe”.

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Arnoldova je kćerka Žozefine Inman i nuklearnog fizičara Vilijama Hauarda Arnolda. Odrasla je u Edžvudu, predgrađu Pitsburga, kao i u pitsburškim četvrtima Šejdisajd i Skvirel hil, a završila je gradsku srednju školu Tejlor Alderdajs 1974. godine.[2] Kao srednjoškolka je autostopirala do Vašingtona kako bi protestovala protiv Vijetnamskog rata, a živjela je sama radeći kao konobarica u lokalnom džez klubu i kao vozač taksija.[3]

Arnoldova je diplomirala 1979. godine i stekla diplomu iz oblasti mašinstva i aerokosmičkog inženjerstva, gdje se fokusirala na istraživanja solarne energije.[4] Pored obaveznih predavanja, Arnoldova je pohađala i predavanja iz ekonomije, ruskog i italijanskog jezika, a zamišljala je da će postati diplomata ili izvršni direktor, čak je razmišljala i da stekne diplomu iz oblasti međunarodnih poslova.[5] Uzela je godinu dana pauze od studiranja kako bi otputovala u Italiju i radila u fabrici koja je proizvodila dijelove za nuklearni reaktor, a zatim se vratila da završi studije.[6] Kada se vratila na Prinston, pridružila se Prinstonovom centru za energetiku i zaštitu životne sredine — grupi naučnika i inženjera koju je u to vreme vodio Robert Sokolov, radeći na razvoju održivih izvora energije, što će postati ključni fokus kasnijeg rada Arnoldove.[6]

Nakon diplomiranja na Prinstonu 1979. godine, Arnoldova je radila kao inženjer u Južnoj Koreji i Brazilu, kao i na Institutu za istraživanje solarne energije u Koloradu.[6] U ovom institutu (koji danas nosi naziv Nacionalna laboratorija za izučavanje obnovljive energije) radila je kao dizajner objekata za solarnu energiju za udaljene lokacije, a pomagala je u pisanju dokumenata za Ujedinjene nacije.[5]

Doktorske studije je započela na Univerzitetu Kalifornije gdje je doktorirala u oblasti hemijskog inženjerstva 1985. godine.[7] Za vrijeme doktorskih studija više se zainteresovala za biohemiju.[6][8] Njena doktorska disertacija, koju je odradila u laboratorijama Vorena Blanša, obrađuje temu tehnika afinitne hromatografije.[7][9]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Arnoldova živi u kalifornijskom gradu La Kanjada Flintridž. Bila je u braku sa Džejmsom E. Bejlijem koji je preminuo od raka 2001. godine.[10][11] Dobili su sina Džejmsa Bejlija.[12] Arnoldova je sama sebi dijagnostikovala rak dojke 2005. godine i podvrgnuta je terapiji koja je trajala 18 mjeseci.[13][13]

Udala se za astrofizičara sa Kalteka Endrua E. Langa 1994. godine, sa kojim je dobila dva sina, Vilijama i Džozefa.[12][14] Lang je počinio samoubistvo 2010. godine, a njihov sin Vilijam je poginuo u nesreći 2016. godine.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Nobel Prize in Chemistry 2018”. NobelPrize.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-11-02. 
  2. ^ „She cut classes at Allderdice. Now Pittsburgh native Frances Arnold has a Nobel Prize in -- chemistry.”. Pittsburgh Post-Gazette (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-11-02. 
  3. ^ Kharif, Olga. „Frances Arnold's Directed Evolution”. www.bloomberg.com. Pristupljeno 2019-11-02. 
  4. ^ „Princeton engineering alumna Frances Arnold wins Nobel Prize in Chemistry”. Princeton University (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-11-02. 
  5. ^ a b Ouellette, Jennifer (2013-03-08). „Directed Evolution: How to Turn Mutations Into Green Fuel”. Slate Magazine (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-11-02. 
  6. ^ a b v g „Evolution Gets an Assist”. Princeton Alumni Weekly (na jeziku: engleski). 2014-10-17. Pristupljeno 2019-11-02. 
  7. ^ a b Arnold, Frances Hamilton (1985). Design and scale-up of affinity separations (na jeziku: engleski). OCLC 910485566. 
  8. ^ „Frances H. Arnold”. NAE Website. Pristupljeno 2019-11-02. 
  9. ^ „A to G | Harvey W. Blanch”. stage.cchem.berkeley.edu. Pristupljeno 2019-11-02. 
  10. ^ a b „This Nobel winner lost a son and two husbands and survived cancer”. NBC News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-11-02. 
  11. ^ D. S. Clarke (2002) Biotechnology and Bioengineering vol 79, no 5, page 483 "In Appreciation:James E. Bailey, 1944–2001"
  12. ^ a b Overbye, Dennis (2010-01-27). „Andrew Lange, Scholar of the Cosmos, Dies at 52”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2019-11-02. 
  13. ^ a b „Frances Arnold: Career path of a Caltech scientist”. Los Angeles Times (na jeziku: engleski). 2011-07-03. Pristupljeno 2019-11-02. 
  14. ^ „Andrew E. Lange ’80”. Princeton Alumni Weekly (na jeziku: engleski). 2016-01-21. Pristupljeno 2019-11-02. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Frensis Arnold na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Френсис_Арнолд&oldid=26505163”