Funkcionalni stil

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Funkcionalni stil je način upotrebe jezika. Postojanje funkcionalnih stilova je najuži oblik raslojavanja nekog jezika, uključujući tu i srpski jezik. Normiranje jezika obuhvataju razne norme, među kojima je stilska. Isto kao što pravopisna norma upućuje na to da se i te kako piše kao tri reči, ili sintaksička da je pravilan red reči ti i ja, umesto ja i ti, tako stilska određuje kada se koji način pisanja praktikuje. Te vrste se razlikuju po nameni ima ih pet:[1]

  • razgovorni - govorni stil — vid jezika koji se upotrebljava u svakodnevnoj usmenoj komunikaciji, a razlikuje se od drugih pretežno pisanih funkcionalnih stilova; može biti manje ili više formalan; neformalni sadrži elemente nestandardnih varijeteta (dijalekata i žargona)
  • književnoumetnički stil — takođe i literalni; ispoljava se u delima lepe književnosti; prepoznatljiv po subjektivnosti, originalnosti i stilskim figurama (metaforama, epitetima...); često se nalazi i u novinama
  • naučni stil — ispoljava se u stručnim i naučnim radovima (studijama i raspravama); odlikuju ga stručni izrazi (npr. nauzeja umesto mučnina) i minimalno korišćenje stilski oblikovanih rečenica
  • novinarski stil — takođe i publicistički; njime se pišu vesti, novinski članci, izveštaji, komentari, kolumne i reportaže; odlikuje ga tačno iznošenje činjenica (npr. N. N. lice je u 17:35 ušlo i opljačkalo banku na Novom Beogradu.)
  • administrativni stil — takođe i birokratski; primenjuje se u poslovnim spisima, zapisnicima, birokratiji, ali i pisanju o istoj temi; odlikuje ga šablonsko pisanje (npr. u formalnim članovima različitih zakona se razlikuju samo neke reči) i potpuno izbegavanje dvosmislenih i stilski oblikovanih reči i izraza

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Književni jezik”. Kovačica: Gimnazija „Mihajlo Pupin“. Arhivirano iz originala 31. 10. 2018. g. Pristupljeno 21. 2. 2013.