HRS-100

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ispitivanje HRS-100 (IMP-Beograd)
HRS-100 isporučen Akademiji nauka u Moskvi,1971.
Knjiga na ruskom jeziku, GVS-100, izd IPU, Moskva 1974.

HRS-100 (Hibridni Računarski Sistem) je rani hibridni računarski sistem sagrađen od 1968. do 1971. godine u Institutu „Mihajlo Pupin"-Beograd. To su hibridni računari treće tehnološke generacije, koje su razvili inženjeri Instituta „Mihajlo Pupin“ i inženjeri iz Sovjetskog Saveza. Prvi sistem HRS-100 je bio isporučen Sovjetskoj akademiji nauka u Moskvi krajem 1971. godine. Predviđena je bila proizvodnja još nekoliko primeraka za isporuku Čehoslovačkoj i Istočnoj Nemačkoj, ali to nije realizovano, već su proizvedena samo tri sistema HRS-100 za Institute AN SSSR u Moskvi i Novosibirsku .

HRS-100 je bio namenjen naučnim i tehničkim istraživanjima, modeliranju složenih dinamičkih sistema, u realnoj ili ubrzanoj skali vremena, kao i za rešavanje čitavog niza naučnih poslova u institutima AN SSSR u Moskvi i Novosibirsku (Akademgorodok). Primene su bile u oblastima: aero-kosmonautika, energetika, telekomunikacije, mikroelektronika, hemijska industrija, biološko-medicinska istraživanja, automatsko upravljanje itd, (vidi ref.lit.1).

Pregled[uredi | uredi izvor]

HRS-100 je sadržao sledeće delove:

  • univerzalni digitalni računar:
    • centralni procesor;
    • 16 kiloreči od 0.9 μs, 36-bitna primarna memorija od magnetnih jezgara, proširive do 64 kiloreči
    • sekundarna memorija: izmenljivi diskovi (maks. 8 kom);
    • periferni uređaji (teleprinteri, čitač/bušač papirnih traka, paralelni štampač i čitač bušenih kartica)
  • višestruki modul analognog računara;
  • link uređaji za povezivanje;
  • Više analognih i digitalnih perifernih uređaja:
    • za digitalni deo:
      • CDC-disk jedinice, tipa 9432D,
      • Čitač i bušač trake, tipa RE 1001 i RE 4060,
      • Čitač kartica, tipa DP SR300 (maks.300 kart/min),
      • Linijski štampač, tipa DP 2440 (maks.700 lin/min),
      • Teleprinter IBM 735 (maks.15 zn/sek).
    • za analogni deo:
      • Višekanalni ultra-violetni pisač,
      • Trobojni osciloskop,
      • X-Y crtački uređaj.

Tim projektanata[uredi | uredi izvor]

Rukovodstvo Ekipe za razvoj i izradu sistema HRS-100:

  • Direktor istraživanja na projektu: prof. B. J. Kogan (IPU-Moskva), njegovi zamenici: inž. Petar Vrbavac i inž. Georgi Konstantinov (IMP-Beograd)
  • Glavni projektanti pojedinih sastavnih delova sistema HRS-100 su:
    • Digitalni računar: Mr Svetomir Ojdanić, inž. Dušan Hristović (SFRJ), dr A. F. Volkov, inž. V. T. Lisikov (SSSR);
    • Link veza: Mr Milan Hruška, inž. Čedomir Milenković(SFRJ), inž. A. G. Spiro (SSSR);
    • Analogni računari: prof. Slavoljub Marjanović, prof. Pavle Pejović(SFRJ), prof. B. J. Kogan, inž. N. N. Mihajlov (SSSR).
    • Softverski sistem: prof. E. A. Trahtengerc (SSSR), prof. Nedeljko Parezanović(SFRJ).
HRS-100, Centr. Procesor i Analogni Računar, Moskva 1971.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • B. J. Kogan (editor), „GVS-100, Gibridnaja vičisl. sistema“, izd. IPU AN. SSSR, Moskva 1974. (knjiga na ruskom jeziku)
  • „Hibridni računski sistem HRS-100", časopis Automatizacija u HPEEA, br.23, str.3-39, Beograd 1972.
  • P. Vrbavac, S. Ojdanić, D. Hristović, S. Marjanović, D. Popović, M. Hruška i dr."Hibridni računarski sistem HRS-100", Zbornik 15. Konf. ETAN-1971, str. 45-66 (osam članaka), Split, 7. jun 1971.
  • V. Batanović, J. Kon(Ed): „IMP Riznica znanja“, str. 45-48, Izd. IMP- PKS, Beograd 2006.
  • Dušan Hristović: „Razvoj računarstva u Srbiji“, FLOGISTON, br.18-19, str.89-105, izd. MNT, Beograd 2010-2011.
  • D. Bečejski-Vujaklija, N. Marković(Ed): "50 godina računarstva u Srbiji (Hronika digitalnih decenija)" knjiga, str.37-44, DIS, IMP, PS press, Beograd 2011.

Više detalja o sistemu HRS-100 (Digitalni računar, Link, Analogni računar) ima u člancima Zbornika ETAN-1971 (Osam članaka sa više autora) napr:

  • P. Vrbavac (str.45-47).
  • S. Ojdanić, G. Konstantinov, M. Ercegovac, J. Detlinger, P. Jovanović (str. 49-51)
  • D. Hristović, S. Ojdanić, M. Jocković, Lj. Marković, R. Ilić, M. Pokorni (str. 53-55)
  • S. Marjanović, P. Pejović, O. Džigurski, M. Matejić, P. Samardžija, M. Hrašovec, J. Đorđević (str. 55-57)
  • D. Popović, Đ. Lazić, A. Grnarov (str. 59-62)
  • M. Hruška, Č. Milenković (str. 63-66)
  • S. Ojdanić, M. Pokorni
  • A. Grnarov i dr.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]