Hab (mrežni uređaj)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Eternet hab sa 4 porta

Eternet hab, aktivni hab, mrežni hab, repetitor hab ili samo hab je uređaj za povezivanje više Eternet uređaja preko upredenih UTP kablova (parica) ili optičkih kablova i čineći ih da se ponašaju kao jedan internet segment. Habovi rade na fizičkom nivou (nivou 1) OSI modela. Uređaj je vrsta višeulaznog repetitora. Oni takođe učestvuju u otkrivanju sudara, prosleđujući džem signal svim ulazima ako otkrije sudar.

Habovi često dolaze sa BNC i/ili Atačment Junit Interfejs konektorima da omoguće starim 10BASE2 ili 10BASE5 mrežnim segmentima. Dostupnost jeftinih Eternet svičeva (razdelnika) je izbacila habove iz prodaje, mada se još uvek mogu naći u nekim starijim instalacijama i specijalizovanim aplikacijama

Tehnički podaci[uredi | uredi izvor]

Mrežni hab je prilično nesofisticiran uređaj. On ne upravlja saobraćajem koji prolazi kroz njega, i svaki paket uđe kroz bilo koji port se emituje se ka svim ostalim portovima. Budući da se svaki paket šalje kroz sve ostale portove, sudari se dešavaju koji u velikoj meri ometaju protok saobraćaja.

100 Mbit/sek habovi / repetitori dolaze u dva različite razreda brzine:

  • Klasa 1: kašnjenje signala maksimalno 140 bit vremena (omogućava prevođenje između 100BASE-ТX, 100BASE-FX i 100BASE-Т4)
  • klasa 2: kašnjenje signala za najviše 92 bit vremena (omogućava ugradnju dva čvorišta u jednom sudarskom domenu)[1].

Potreba hostova da detektuju sudare ograničava broj habova i ukupne veličine mreže izgrađene korišćenjem habova (mreža izgrađena korišćenjem svičeva nema tih ograničenja). Za 10 Mbit/sek mreže izgrađene korišćenjem repetitor habova, mora se pratiti 5-4-3 pravilo: do 5 segmenata (4 haba) su dozvoljena između bilo koje dve krajnje stanice. Za 100 Mbit/sek mrežu, granica je smanjena na 3 segmenta (2 haba) između bilo koje dve krajnje stanice, pa čak i ako su habovi klase 2. Neki habovi imaju proizvođačke stek portove omogućavajući im da se kombinuju na način koji omogućava više habova nego jednostavna ulančanje habova preko Eternet kablova, ali čak i tako, velike, brze eternet mreže će verovatno zahtevati svičeve da se izbegne granica nadovezivanja habova.

Većina habova otkriva tipične probleme, kao što su preterani sudari i džabovanje na pojedinačnim portovima, i podelu portova, isključivanjem iz zajedničkog medijuma. Tako je HUB-Eternet generalno snažniji od običnog Eterneta na bazi kabla (npr. 10BASE2), gde loše ponašajući uređaj može negativno uticati na ceo domen sudara. Čak i ako se ne podeli automatski, hab pojednostavljuje rešavanje problema jer uklanja potrebu za rešavanjem grešaka na kablu sa više slavina, statusna svetla na habu mogu da ukažu na mogući izvor problema ili, kao poslednje sredstvo, uređaji mogu biti isključeni sa haba jedan po jedan mnogo lakše nego kod običnog kabla.

Habovi su klasifikovani kao sloj 1 (fizički sloj) uređaja u OSI modelu. Na fizičkom sloju, habovi malo podržavaju način sofisticiranog umrežavanja. Čvorišta ne čitaju ništa od podataka koji prolaze kroz njih i nisu svesni njihovih izvora ili odredišta. Hab samo prima dolaznog Eternet okvira, regeneriše električni signal, i emituje ove pakete na sve druge uređaje na mreži.

Da biste poslali podatke kroz repetitora u upotrebljiv način iz jednog segmenta u sledeći, pakete i kontrole logičke veze (Logical Link Control, LLC) protokoli moraju biti isti za svaki segment. To znači da repetitor neće omogućiti komunikaciju, na primer, između 802.3 segmenta (Eternet) i 802.5 segmenta (prsten). To jest, oni ne mogu prevoditi Eternet paket u prsten paket. Drugim rečima, repetitori ne prevode ništa.

Habovi sa dve brzine[uredi | uredi izvor]

Na samom početku Eterneta, svičevi su bili dosta skupi. Habovi su patili od problema brzine, jer ako je bilo koji uređaj – 10BASE-T uređaj, onda cela mreža mora da radi na brzini od 10 Mbit/sek. Onda je napravljen kompromis između sviča i haba, poznat kao hab sa dve brzine. Ovi uređaji su se sastojali iz unutrašnjeg dvoportnog sviča, odvajajući 10 Mbit/sek i 100 Mbit/sek segmente. Ovaj uređaj je obično imao više od dva fizička porta. Kada uređaj na bilo kom od fizičkih portova postane aktivan, uređaj prosleđuje signal ka 10 Mbit/sek segmentu ili 100 Mbit/sek segmentu, kako je potrebno.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]