Had

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hadova otima Persefonu

Had (grč. ᾍδης [Hádēs], Ἅιδης [Háidēs]) označava dva pojma – podzemni svet u kome borave mrtvi i boga podzemnog sveta. U stvari, prvobitno Had je bilo samo ime boga, ali vremenom dobio je i drugo značenje, podzemni svet. Had je takođe poznat kao Pluton ili Orko u rimskoj mitologiji, Aita u etrurskoj mitologiji, a u hrišćanstvu katkad označava mesto na koje idu duše onih koji su zgrešili.[1]

Had, podzemni svet[uredi | uredi izvor]

Had, podzemni svet se sastoji iz nekoliko delova od kojih su najveći Tartar (nešto kao hrišćanski pakao) i Jelisejska polja (hrišćanski raj). Ova podela se ne može posmatrati kao striktna jer Grci nisu mnogo mislili o životu posle smrti, pa tako se nisu mnogo udubljivali u pitanje na kojem mestu će živeti u podzemnom svetu. U podzemnom svetu se nalaze i Bašte Hesperida, koje se često identifikuju sa Ostrvima blagoslovenih iz irske mitologije.

Pokojnici ulaze u podzemni svet prelazeći reku Aheron. Preko reke ih prevozi Haron, koji čuva obol - mali novčić koji omogućuje prolaz. Novčić stavljaju ispod jezika pokojnika njegovi rođaci ili prijatelji i kada on dođe u podzemni svet, on taj novčić daje Heronu. Zato siromašni i oni bez prijatelja ostaju zauvek na obali jer nemaju novčić za prevoz. Drugu stranu obale čuva Kerber, troglavi pas-zver. Kada prođu pored njega, dušama mrtvih se sudi i na taj način određuje kako će i gde boraviti u podzemnom svetu. Pored Aherona - reke bola, postoji još nekoliko reka u Hadu.[2]

Prvi deo Hada sadrži polja Asfodel, gde senke heroja lutaju utučeno među manjim dušama, koje pište oko njih kao šišmiši. Samo prolivanje krvi njima u čast može da vrati kod njih osećaje koje ima živ čovek (kao vampiri u drugim mitologijama). Iza polja se nalazi Ereb, tama i užas Hada. Tu se nalaze dve bare. Jedna bara potiče od reke Lete i obične duše u toj bari plutaju da bi im se izbrisalo sve sećanje. Druga bara je bara Mnemozine i duše iz ove bare piju vodu. U dvorištu ispred Hadove palate sede tri sudije: Minos, Radamant i Eak. Tu se sudi dušama mrtvih i one se vraćaju u polja Asfodel ako nisu ni mnogo dobre, ni mnogo zle, šalju u Tartar ako duše pripadaju bezbožnicima i zlim ljudima ili odlaze u Jelisejska polja ako su heroji ili blagosloveni.

Reke Hada[uredi | uredi izvor]

Sve reke u Hadu:

Had, bog podzemnog sveta[uredi | uredi izvor]

Had, grčki bog podzemnog sveta bio je sin Titana Hronosa i Ree. On ima tri starije sestre, Hestiju, Demetru i Heru i dva mlađa brata, Posejdona i Zevsa.

Zevs, koga otac nije pojeo, naterao je Hronosa da povrati svoju decu, odnosno Zevsovu braću i sestre. Braća i sestre su se udružili u ratu protiv Titana. Zevs, Posejdon i Had su dobili oružje od tri Kiklopa, koji su im pomagali u toku rata. Zevs je dobio munju, Posejdon trozubac, a Had šlem koji ga čini nevidljivim. Tokom noći, pre prve bitke, Had, koristeći svoj šlem, ušunjao se među Titane i uništio im oružje. Rat je trajao deset godina i završio se pobedom mlađih bogova. Nakon pobede, braća su podelila zemlju na tri dela i svak je vladao u svom. Zevs je bog neba, Posejdon je bog mora, a Had je dobio podzemni svet, nevidljiv svet u koji idu duše mrtvih.[3]

Smrtnici su Hada najmanje voleli od svih bogova. On je zabranio da iko napušta njegov region i veoma je bio ljut kada bi se to desilo. Had je bio okrutan i nemilostiv, svirep u ratu, ali bio je pravedan i nije bio zao bog. Bio je morbidnog karaktera i zato nije bio omiljen među bogovima, a kako je upravljao podzemnim svetom, većina smrtnika ga je mešala sa smrću i bojala ga se. To je greška jer smrt donosi Tanatos, a ne Had.[4][5]

Kada su se smrtnici molili Hadu, oni su čelom i rukama dodirivali zemlju da bi bili sigurni da ih je čuo. Žrtvovane su mu crne životinje, na primer crna ovca, a među današnjim analitičarima antike postoji ubeđenje da su mu žrtvovani i ljudi. Krv žrtve bi se sipala u duboku jamu da bi ona stigla do njega, a onaj koji bi tu krv sipao morao je da okrene glavu na drugu stranu. Festival, koji se svakih sto godina držao u njegovu čast, zvao se Svetovne igre.

Njegovo oružje bila je dvokraka viljuška, kojom je on uništavao sve što bi mu se našlo na putu ili što nije voleo. Pored ovoga, posedovao je i štap sa kojim je mogao da prebaci duhove mrtvih u svet živih. Had se vozio tamnim kočijama koje su vukli crni konji. Had je dozvolio da posete njega i podzemni svet i da se vrate u svet živih Heraklu, Orfeju, Tezeju, Eneju i Odiseju. Nikome od njih nije bilo prijatno u mračnom carstvu. O strahoti tog sveta govori i Ahil, kada se obraća Odiseju koga je sreo u podzemnom svetu:

Ne moraš mi govoriti o strahoti sveta mrtvih. Radije bih bio sluga, nego što bih bio gospodar podzemnog sveta.

— Homer, Odiseja

Persefona[uredi | uredi izvor]

Kraljica podzemnog sveta, Hadova supruga, bila je ćerka Zevsa i Demetre, Persefona. Ona nije svojevoljno pošla za Hada, nego je oteta dok je brala poljsko cveće. Had ju je mnogo voleo i nije želeo da je pusti iz podzemnog sveta.[6] Prevario je Persefonu tako što joj je dao da pojede šest semena nara, pa ona nije mogla da pobegne iz podzemnog sveta čak ni sa Zevsovom pomoći. Demetri je strašno nedostajala ćerka i kako nije bila uz nju, ona je proklela zemlju i nastala je velika glad. Persefona je znala za očaj svoje majke, pa je molila Hada da je pusti u svet živih uz obećanje da će svake godine sa njim provesti šest meseci, svaki mesec za po jedno seme nara koje je pojela. Had je to dopustio i svake godine je po isteku šest meseci vozio Persefonu u svojim tamnim kočijama natrag u svet tame. Demetra bi tada proklela zemlju, te šest meseci ništa nije rađalo.

Orfej i Euridika[uredi | uredi izvor]

Bog Had s Kerberom

Had je pokazao milost samo jednom: dozvolio je Orfeju, čija ga je divna muzika očarala, da sa sobom iz sveta mrtvih povede svoju ženu Euridiku. Dok su išli ka svetu živih nisu smeli da se okreću nazad, ali Euridika je tako tiho hodala da je Orfej pomislio da se izgubila i okrenuo se. U tom trenutku Euridika se vratila u svet mrvih.

Minto i Leus[uredi | uredi izvor]

Iako je mnogo voleo Persefonu, Had je imao, kao i Zevs, ljubavne afere. Persefona je bila ljubomorna, pa je tako kaznila nimfu Minto pretvorivši je u biljku mint, a nimfu Leus je pretvorila u topolu.

Tezej i Perifoj[uredi | uredi izvor]

Tezej i Perifoj su želeli da ožene ćerke Zevsa. Tezej je želeo Helenu Trojansku i zajedno su je kidnapovali i dali Tezejovoj majci Efri na čuvanje dok ne poraste za udaju. Perifoj je želeo Persefonu, pa su zato otišli u Hadovo carstvo da je kidnapuju. Had se pretvarao da im želi dobrodošlicu i postavio im divnu gozbu. Čim su seli za gozbu zmije su se obmotale oko njihovih nogu i tako ih zarobile. Tezeja je uspeo da spasi Herakle.

Herakle[uredi | uredi izvor]

Jedan od zadataka Heraklovih je bio da kralju Euristeju dovede Kerbera. Herakle je prvo otišao do Elvesina da bi skinuo sa sebe krivicu zbog ubistva Kentaura i da bi naučio kako da živ se vrati iz podzemnog carstva. Had je ulaz u podzemno carstvo našao u mračnoj provaliji kod Tanara. Heraklu su pomagali Atina i Hermes. Had se složio da Herakle odvede Kerbera, ali nije smeo da mu naudi. Herakle je jedva savladao Kerbera u podzemnom svetu, ali se pas plašio svetlosti dana, pa u svetu živih Herakle nije imao velike poteškoće. Euristej se veoma uplašio psa i naložio je Heraklu da ga vrati u podzemno carstvo.

Ime u rimskoj mitologiji[uredi | uredi izvor]

  • Dis
  • Pluton

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Had”. enciklopedija.hr. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  2. ^ „Had – mitologija”. opsteobrazovanje.in.rs. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  3. ^ „Had”. static.astronomija.org.rs. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  4. ^ „HAD”. grckamitologija.wordpress.com. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  5. ^ „Had (Pluton) Bog podzemnog sveta”. dualsoft.rs. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  6. ^ „Had”. znanje.org. Pristupljeno 21. 1. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]