Halojzit

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Halojzit (Halloysite, Al2(Si2O5)(OH)4) mineral je koji spada u podgrupu kaolinita. Pored elemnata koji ulaze u hemijski sastav, Al, Si, H2O, halojzit često sadrži manje količine primesa: Cr, Ni, Zn, Ca, Mg, Cu i Fe. Kristališe monoklinično. Boje je bele sa žutim ili crvenkastim nijansama. Sjaj halojzita je sličan sjaju voska. Tvrdine je 2. Javlja se u mikrokristalastim, samo pomoću elektronske mikroskopije, vidljivim agregatima, retko kristalima. Prilikom rasta kristala dolazi do povijanja listova tako da se obrazuju cevčice valjkastog oblika. Javlja se često i u bubrežastim ili u zemljastim masama. Nastaje egzogeno sa kaolinitom i ilitom.

Hemizam[uredi | uredi izvor]

Hemijski sastav halojzita je prilično postojan. Mogu se javiti varijateti sa Cr i Ni. Varijatet sa Cr naziva se milošinom, a sa Ni-Ni halojzit.

Fizičke osobine[uredi | uredi izvor]

U pogledu boje, čisti halojziti su istovetni sa kaolinitom. Milošin je karakteristične plave boje, dok je Ni-halojzit zelen do plavo zelen. Prozračan do providan mineral, staklastog sjaja. Agregati pokazuju mat sjaj. Tvrdine 1-2, a specificne mase 2,20.

Halloysite MEB02 D Bruyere

Dijagnostičke osobine[uredi | uredi izvor]

Halojzitske gline se mikroskopski veoma teško razlikuju od kaolinitskih. Za identifikaciju halojzita, potrebno je primeniti posebne metode istraživanja.

Postanak, parageneza[uredi | uredi izvor]

Halloysite Macro D Bruyere

Halojzit je sličnog postanka kao i kaolinit. Može postati i hidrotermalnim putem, naročito u vezi sa okolorudnim hidrotermalnim promenama kao i sedimentne. Paragenetski se može javiti u mešanim glinama zajedno sa kaolinitom, hidroliskunima ilitskog tipa, gradeći kaolinitsko-halojzitske ili halojzitsko-kaolinitske gline.

Građa sloja halojzita[uredi | uredi izvor]

Sloj halojzita je isti kao i sloj kaolinita. Jedan tetraedarski i jedan oktaedarski list izgraćuju 1:1 tip sloja ili T-O strukturu. Debljina sloja je 10,1 Å. U normalnim atmosferskim uslovima halojzit kontinuirano gubi vodu, te iz potpuno hidratisanog stanja i dehidratisanog stanja postoje prelazi. Ako je temperatura 50 °C, ili ako je relativna vlažnost vazduha niža od 50%, halojzit gubi vodu iz međuslojnog prostora. Prvi prelaz halojzita je poluhidratisani halojzit sa debljinom sloja 10 Å a zatim dehidrisani halojzit sa debljinom sloja 7,2 Å.

Ove osobine halojzita jako se odražavaju na osobine zemljišta. Proces gubljenja vode je nepovratan zbog čega je halojzit nestabilan i vremenom prelazi u kaolinit. Od kaolinita se razlikuje po sadržaju molekula H2O u međuslojnom prostoru.

Rasprostranjenost, primena[uredi | uredi izvor]

Kaolinitsko-halojzitske gline javljaju se u okolini Aranđelovca. Hidrotermalni halojzit se javljaju u vezi sa okolurnim izmenama vulkanita nekih Pb, Zn ležišta. Takav je slučaj sa pojavama u okolini Novog Brda, Rudnika itd. Milošin se javlja u okolini Takova i na Avali.

Primenjuje se u proizvodnji keramike, porcelana, cementa, u industriji tekstila, gume, boja i pesticida.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

  1. Spisak minerala
  2. Mineralogija

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dr Zorica Tomić: Osnovi mineralogije (2010), Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Beograd
  • Dr Danilo Babič: Mineralogija (2003), Univerzitet u Beogradu, Rudarsko-geološki fakultet, Beograd

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. Kaolinite