Hamza Humo
Hamza Humo | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 30. decembar 1895. |
Mesto rođenja | Mostar, Austrougarska |
Datum smrti | 19. januar 1970.74 god.) ( |
Mesto smrti | Sarajevo, SFRJ |
Hamza Humo (Mostar, Austrougarska, 30. decembar 1895 — Sarajevo, SFRJ, 19. januar 1970) bio je srpski, jugoslovenski i bosanskohercegovački pisac, novinar i istoričar umetnosti.[1][2]
Gimnaziju je završio u Mostaru. S početka Prvog svetskog rata bio je uhapšen i interniran u Mađarsku.[1] Godine 1915. mobilisan kao tumač i pisar u bolnici u Đeru.[1]
Po završetku rata studirao je istoriju umetnosti (1918—23) u Zagrebu, Beču i Beogradu[2]. Od 1922. godine bio je profesionalni novinar beogradskih listova „Novosti“, „Reč“ i „Politike“ i aktivni član Grupe sarajevskih književnika.[1]
Nakon kapitulacije Jugoslavuje 1941. odlazi u selo Cim kod Mostara gde ostaje sve vreme okupacije. Posle rata živi u Sarajevu, uređuje list Novo vrijeme, a zatim radi kao urednik Radio Sarajeva i direktor Umjetničke galerije.[1]
Po romanu Adem Čabrić snimljena je TV serija „Kože“.[1]
Bio je stric Avda Huma, visokog državnog i partijskog funkcionera u SFR Jugoslaviji.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Nutarnji život, pesme, 1919.
- Strasti, pripovetke, 1923.
- Grad rima i ritmova, pesme, 1924.
- Sa ploča istočnih, pesme, 1925.
- Grozdanin kikot, 1927
- Pod žrvnjem vremena, pripovetke, 1928.
- Slučaj Raba slikara, novele, 1930.
- Pripovijetke, 1932.
- Ljubav na periferiji, pripovetke, 1936.
- Zgrada na ruševinama, roman, 1939.[3]
- Za Tita, 1946.
- Pjesme, 1946.
- Hasan opančar, pripovetke, 1947.
- Adem Čabrić, roman, 1947; 1951.
- Poema o Mostaru, 1949.
- Tri svijeta, drama, 1951.
- Perišićeva ljubav, pripovetke, 1952.
- Izabrane pjesme, 1954; 1968.
- Hadžijin mač, pripovetke, 1955; 1964; 1967.
- Sabrana dela I—VI, Sarajevo 1976.
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- R. Kostantinović, Dženet i jezik Hamze Hume, Treći program Radio-Beograda 1977.