Harabati Babina tekija

Koordinate: 42° 00′ 15″ S; 20° 57′ 27″ I / 42.004109° S; 20.957567° I / 42.004109; 20.957567
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Harabati Babina tekija
Harabati Babina tekija na karti Severne Makedonije
Harabati Babina tekija
Harabati Babina tekija
Lokacija na mapi Severne Makedonije
Osnovne informacije
LokacijaTetovo, Severna Makedonija
Koordinate42° 00′ 15″ S; 20° 57′ 27″ I / 42.004109° S; 20.957567° I / 42.004109; 20.957567
Religijaislam
Grana/tradicijaBektašije, Sufizam
DržavaSeverna Makedonija
VlasništvoNarodni muzej grada Tetova
UpravaIslamska verska zajednicaa
imam(i):
Abdul Mutalib Bećiri (od 1994)
Arhitektonski opis
Arhitekt(i)Sersem Ali Baba, Harabati Baba
Stil arhitektureOsmanska arhitektura
Glavni graditeljRedžep paša (1799)
Osnivanjeobnova: 1799.
Početak izgradnje1538.
Materijaliprirodni kamen i kalkan

Tekija Harabati Babe (tur. Harabati Baba Tekkesi, mkd. Арабати баба-теќе), poznata i pod imenom Sersem Ali Babina tekija je derviška tekija koja se nalazi na izlazu iz Tetova ka Gostivaru u Severnoj Makedoniji. Tekija je prvobitno izgrađena 1538. godine oko turbeta Sersem Ali Babe, osmanskog derviša.[1] Tokom 1799. godine, Redžep Paša obezbeđuje vakuf koji poprima sadašnji oblik tekije.[2]

Najočuvanije bektašijsko svetilište u Evropi u svom kompleksu sadrži turbe, cvetne bašte, zimski dom, kulu osmatračnicu, biblioteku, molitvene prostorije, pećnicu i kuhinju sa trpezarijama, dve konjušnice, groblje uglednih derviša, vojnički dom, pomoćni objekat, konake i veliku mermernu česmu unutar drvenog šadrvana.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ali Baba je bio brat sultanije Mahidevran, supruge sultana Sulejmana Veličanstvenog,[4] koji je bio šejh visokog ranga u važnoj Dimetoka tekiji (sadašnja Didimotika), a kada je Mahidevran prognana sa dvora, Ali Baba je proteran u Tetovo na obroncima Osmanskog carstva, gde je osnovao sopstvenu tekiju.[4]

Prema drugoj verziji, Ali Baba je bio ministar za verske poslove Osmanskog carstva, koji se odrekao titule da bi živeo prostim životom bektašije.[5] Razljućen vešću da jedan od njegovih najodanijih sluga odlazi sa dvora, sultan Sulejman viče na Alija kroz dvorsku kapiju: „Ako si budala, idi!“ „Sersem“, osmanska reč za ‘budalu’, postala je nadimak Ali Babe od tada.[4]

Koja god priča bila istinita (Turci preferiraju prvu), Sersem je proputovao širom Osmanskog carstva, sve dok nije došao do reke Pene, podno mirnih tetovskih planina. Tamo je sa svoja četiri učenika u miru ispovedao svoju veru sve do svoje smrti 1538, nakon čega su trojica učenika otišli, a četvrti, Harabati Baba, osnovao je svetilište u Tetovu, koje će slaviti život Sersem Ali Babe.[4]

Sarkofag Redžep-Paše

Sadašnje građevine u kompleksu tekije podignute su krajem 18. veka od strane Redžep Paše, čija grobnica leži odmah pored Sersemove u mauzoleju. Redžep Paša i njegov sin, Abdurahman Paša, pominju se i kao graditelji Šarene džamije u Tetovu i tetovskog kaleta.

Nažalost, mnoge građevine više ne postoje, a u dvorištu se nalazi kula — karantin, u kojoj je živela kćerka Abdurahman Paše, koja je bolovala od tuberkuloze.[4] Gostinjski konaci su oštećeni, ali se biblioteka obnavlja. Jedna građevina je pretvorena u sunitsku džamiju, a konaci oko bektašijskog groblja su rezervisani za Babu (verskog vođu kod bektašija).[4] Tekija je ograđena zidom visokim 7 metara.

Tekija u Tetovu je bila sedište bektašija sve do 1912. godine, kada su Osmanlije proterane iz današnje Severne Makedonije. Iako je doživela manji procvat između 1941. i 1945. godine, njeno zemljište je bilo pod državnom upravom tokom vremena Jugoslavije, i pretvoreno u hotel i muzej. Poslednjih godina, bektašije su se ponovo vratile u tekiju i kompleks se polako obnavlja. Iako znatno oštećena, ona je još uvek najbolje očuvana tekija u zapadnom delu Balkana.[4]

Kompleks[uredi | uredi izvor]

Šadrvan

Ovaj kompleks je jedinstven na teritoriji Balkana i Male Azije. Zemljište tekije je ograđeno zidovima visokim 7 metara, sadrži kule, a glavni ulaz ima kulu stražarnicu. Do danas je sačuvano desetak objekata, planski postavljenih po placu na osnovu upotrebe i funkcije, u centralnom delu nalaze se reprezentativne prostorije za verske obrede, prijem gostiju i život derviša. Južni deo je bio ispunjen ekonomskim objektima, od kojih su ostali samo temelji, a severni deo je ograđen visokim zidom na kome je kula i konaci za život.[6]

Centralno mesto u dvorištu tekije zauzima Šadrvan sa bogato ukrašenim plafonom i vratima i podeljen je na dva dela, sa fontanom postavljenom u prvom delu. Bogomolja je sačinjena od kvadratne prostorije sa tremom i kupolom od drvene konstrukcije, bogato ukrašenom cvetnim dekoracijama. Kula je namenjena kćerki Abdurahman-Paše, koja je bolovala od tuberkuloze, a visok sprat je osvetljen sa tri strane i obezbeđivao je duge sunčane sate.[6]

Dominantne i retko lepe građevine u tekiji su i fontana i Velika česma velikog Redžep-Paše.

Danas se na zemljištu tekije nalazi Narodni muzej grada Tetova.

Turbe[uredi | uredi izvor]

Spoljašnji izgled turbeta.
Unutrašnji izgled turbeta.

U okviru kompleksa nalazi se turbe, pokrivena grobna prostorija u kojoj se nalaze ostaci svih Baba (starešina) koji su upravljali ovom tekijom.[7] Turbe je pretrpelo znatna oštećenja tokom požara sa kraja 20. veka. Početkom 2000-ih je započeta obnova, ali su radovi stali zbog nedostatka novca.

Od dvanaest sarkofaga u turbetu, dominiraju dva posebna. Prvi pripada Sersem Ali Babi, osnivaču tekije, ali je grob prazan, jer je on sahranjen negde u Anadoliji; međutim, grob mu je napravljen ovde, jer derviši kroz njega mogu da osete duhovno prisustvo svog vođe. Drugi sarkofag pripada Redžep Paši, graditelju većeg dela tekije. U pitanju je masivan beli sarkofag, sa ugraviranim tekstom na osmanskom jeziku.

Među grobovima preminulih bektašijskih vođa, nalazi se grob Fatime Hanum, ćerke Abdurahman-Paše, kojoj je namenjena jedna od lepših građevina u kompleksu, Plava kula.[7]

Fatima Hanum[uredi | uredi izvor]

Grb Tetova sa Plavom kulom
Plava kula, karantin za Fatimu Hanum.

Prema predanju, mlada devojka Fatima, najmlađa kćerka Abdurahman-Paše, obolela je od tuberkuloze. Tražeći lek za njenu bolest, naredio je da se zakolju četiri ovce i da se odnesu na četiri kraja Tetova, među kojima je bila i tekija. Nakon nekog vremena, paša je posetio ta mesta i primetio je da je samo leš ovce koja je bila u tekiji ostao potpuno netaknut. Stoga je zaključio da je to mesto sa najlepšim pogledom i najzdravijom okolinom za njegovu kćer, te je naredio da se za nju izgradi visoka kula sa naglašenim tremom, visokim dimnjakom, temeljem od kamena i dekorativnim drvenim rezbarijama, i fasadom obojenom u plavo. Plava kula, kao jedna od retkih značajnih građevina iz ovog perioda, predstavljena je na zvaničnom grbu opštine Tetovo.[7]

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

Tokom 2002. godine, grupa naoružanih članova Islamske verske zajednice (IVZ), legalno priznate organizacije koja tvrdi da predstavlja sve muslimane na teritoriji Severne Makedonije, napala je Harabati Babinu tekiju u pokušaju da povrati svrhu tekiju kao džamije, iako ona nikada nije imala tu funkciju. Kao odgovor na napad, Bektašijska zajednica Makedonije je tužila vlasti Makedonije jer nisu uspele da vrate tekiju bektašijama, u skladu sa zakonom donetim devedesetih godina 20. veka, kojim se sva nacionalizovana imovina iz vremena Jugoslavije vraća prethodnim vlasnicima. Međutim, zakon se može primeniti samo u slučaju fizičkih lica, ali ne i verske zajednice.[8] Polaganje prava IVZ-a na tekiju zasniva se na njihovoj tvrdnji da predstavljaju sve muslimane u Makedoniji; i zaista, oni su jedna od dve sunitske muslimanske organizacije priznate od strane vlasti. Bektašije (šiiti) su vlastima podnele zahtev za njihovo priznavanje kao posebne verske zajednice još 1993. godine, ali je Vlada odbila da ih prizna.[8]

U martu 2008. godine, uočeno je dejstvo pripadnika IVZ koji su preuzeli kontrolu nad okolnim građevinama, zastrašivali posetioce tekije i ispaljivali oružje na toj lokaciji.[9]

Galerija kompleksa[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]