Harkov (reka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Harkov
Opšte informacije
Dužina71 km
Basen1160 km2
Pr. protok2,62 (Ušće u Lopanj) ​m3s
SlivCrnomorski
Vodotok
IzvorKrivenkov jar, Belgorodska oblast, Rusija
UšćeLopanj, Harkov, Ukrajina
Geografske karakteristike
Država/e Rusija
 Ukrajina
PritokeLipec, Murom, Vjalij, Nemšlja
DRV05010400112107000011200
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Harkov (ukr. Ха́рків [1]) - reka u Harkovskoj oblasti Ukrajine i Belgorodskoj oblasti Rusije, leva i najveća pritoka reke Lopanj.

Opis[uredi | uredi izvor]

Tok levo. Pogled iz Saltovke na Žuravlevku. Na horizontu, visoke zgrade Šiškovke

Dužina reke je 71 km, površina sliva je 1160 km².

Izvor reke nalazi se u Krivenkovom Jaru između sela Boldirevka (ispod njega), Saltikovo (iznad) i sela Oktobarski (istočno), u Belgorodskoj oblasti. Sela Lipci i Cirkunji nalaze se na reci Harkov, a grad Harkov se nalazi na ušću u reku Lopanj. Protok vode na ušću je 2,62 m³/s[2]. Reka Harkov se uliva u reku Lopanj na 10 km od njenog ušća u Udi. Nagib reke je 0,80 m/km. Visina ušća je na 98 m nadmorske visine[3]. Širina korita je od 2 metra u gornjem do 20 metara u donjem delu. Dubina reke pri niskom vodostaju je 0,3-0,4 metra, a tokom prolećnih poplava se poveća na 2-4 metra. Leti reka postaje plitka i ponekad presuši. Zimi, krajem novembra - početkom decembra, reka zamrzava. Otapa se početkom marta[4].

Prema većini verzija, ono je indoevropskog porekla i, verovatno, znači „svetlost“, „srebro“. Postoje i verzije turskog i slavenskog porekla hidronima.

Poreklo imena[uredi | uredi izvor]

Reka sa Čigirinskog mosta. Ulica Ševčenko na levoj strani, zgrada Univerziteta železničkog transporta desno
Snimak je nasuprot toka reke. Levo je Podol, desno šetalište gimnazije
Snimak u pravcu toka reke. Pešački most kod Lopanjske strele.
Lopanjska strela - ušće reke Harkov (desno) u Lopanj (levo). Pravo je Katedrala Uznesenja

Glavni članci: Poreklo imena Harkov, Istorija Harkova # Hidronimna (zvanična) verzija

Postoji više od deset verzija porekla imena hidronima Harkov.[5][6][7]

Postoje verzije prema kojima je ojkonim dao ime hidronimu (Harkov, Harka, Harukanj), a zatim je hidronim dobio ime po modernom Harkovu u 17. veku.

U „Topografskom opisu Harkovske uprave sa istorijskim upozorenjem ...“ izdanje iz 1788. godine, grad je dobio ime po reci: „Pokrajinski grad Harkov, privilegovani, nazvan je po reci Harkov, na kojoj se nalazi“[8]. Prema nekim izvorima, reka je mogla da dobije ime po drevnom ruskom naselju iz 12. veka preko reke na Univerzitetskom brdu, na čijim ostacima su doseljenici iz raznih krajeva 1654. osnovali zatvor u Harkovu.

  • Nije se uvek verovalo da se Harkov u Lopanj uliva na strelici Lopanj, već obrnuto.

Geografske i istorijske činjenice[uredi | uredi izvor]

  • U Harkovu se spajaju tri prilično velike reke - Harkov, Lopanj, Udi - i pri tome, reka koja ima veći protok uvek utiče u manju. Harkov, koji sakuplja vodu sa 1.160 km², uliva se u Lopanj koji ima sliv od 840 km² do ušća. Ubrzo se obe reke sa ukupnom površinom sliva od 2.000 km² ulivaju u Udi, koja skuplja vodu sa svega 1.100 km² do mesta ušća[9].
  • Prvo pominjanje reke je u pisanim izvorima, prema istoričaru I. E. Saratovu, u prvom izdanju kraljevske mape "Veliki crteži" oko 1556. godine.
  • Prema „ Topografskom opisu Harkovskog namesništva“ iz 1785, Harkov je druga najduža od 33 reke Harkovskog okruga (55 vrsta (jedinica mere) teče kroz njegovu teritoriju)[10].

Na primer, na mapi iz 18. veka, 1787. godine, u Atlasu Harkovskog namesništva, Harkov je pritoka Lopanja, a na drugoj verziji iste mape iste godine istog meseca maja, samo rotirano za 90°, Lopanj je pritoka Harkova (i, shodno tome, Harkov se uliva u Udi).

Strelica Lopanj . Reka Harkov je sa desne strane

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kniga Bolьšomu Čertežu, 1627
  2. ^ Resursы poverhnostnыh vod SSSR. Tom 6. Vыpusk 3. Basseйn Severskogo Donca, Leningrad, 1967
  3. ^ Topografska karta M-37-73.
  4. ^ Demčenko M. A. Gidrografiя Harьkovskoй oblasti // Materialы Harьkovskogo otdela Geografičeskogo obщestva Ukrainы. Vыpusk VIII. Harьkovskaя oblastь. Priroda i hozяйstvo. Izdatelьstvo Harьkovskogo Gosudarstvennogo Universiteta, Harьkov, 1971
  5. ^ I.E. Saratov (2003). Harьkov, otkuda imя tvoё?. 350-letiю Harьkova (3-e, dopolnennoe 415 эkz izd.). H.: Izdatelьstvo HGAGH, tip. Faktor Druk. red. N. Z. Alяbьev. str. 68—83. ISBN net Proverite vrednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć). 
  6. ^ L. I. Mačulin. (2008). Osnovanie Harьkova: legendы, gipotezы, faktы. Harьkovskaя starina (1000 эkz izd.). Harьkov: Mačulin. ISBN 966-8768-17-5. 
  7. ^ prof. D. I. Bagaleй, D. P. Miller. (1912). Istoriя goroda Harьkova za 250 let ego suщestvovaniя (s 1655-go po 1905-й god). Istoričeskaя monografiя. (1-e izd 11000 (reprint 1993) эkz izd.). H.: Izdanie Harьkovskago Gorodskogo Obщestvennago Upravleniя. Parovaя tipografiя i litografiя M. Zilьberberg i S-vья. Donec-Zaharževskaя ul., sob. d., №6. ISBN 5-7707-4375-1 (reprint 1993) Proverite vrednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć). 
  8. ^ «Opisaniя Harьkovskogo namestničestva konca XVIII veka». («Topografičeskoe opisanie Harьkovskago namestničestva s istoričeskim preduvedomleniem…» 1788 goda, razdel «O gorodah», gorod 1). K: Naukova dumka, 1991, s. 40
  9. ^ Saratov I. Rasskaz o Severskom Donce. NiT № 1-2007, s. 6, 57—61
  10. ^ «Opisaniя Harьkovskogo namestničestva konca XVIII veka». (Pervoe opisanie — 1785 goda). K: Naukova dumka, 1991, s. 95
  11. ^ "Adam O. Ю. i dr. Neizvestnый Harьkov. H.: Knižnaя fabrika im. Frunze. Neizvestnyĭ Kharʹkov. OAO "Knizhnai͡a fabrika im. M.V. Frunze". 2006. ISBN 966-324-025-3.