Hašim Kučuk Hoki

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hašim Kučuk Hoki
Lični podaci
Datum rođenja(1946-03-31)31. mart 1946.
Mesto rođenjaFojnica, FNR Jugoslavija
Datum smrti26. novembar 2002.(2002-11-26) (56 god.)
Mesto smrtiauto-put Beograd-Subotica, kod Kovilja, SR Jugoslavija
ZanimanjePevač
Muzički rad
ŽanrNarodna muzika
InstrumentVokal

Hašim Kučuk Hoki (Fojnica, 31. mart 1946auto-put Beograd-Subotica, kod Kovilja, 26. novembar 2002) bio je bosanskohercegovački pevač narodne muzike.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 31. marta 1946. godine u Fojnici. U rodnom gradu je bio mujezin punih četrnaest godina. Prvu svoju pesmu, „Nema te više Alija, oče moj“, snimio je 1964. godine.[1]

Njegov najveći hit bila je pesma „Nazdravite drugovi“ („Pijem da je zaboravim“) 1971, koja se svojevremeno prodavala i do 50.000 primeraka dnevno.[1]

Od 1970-ih je imao poseban izgled, nekarakterističan za tadašnje pevače narodne muzike: nosio je malo dužu kosu, tamne naočare i imao bitlsovski imidž. Za njega je bio vezan i prvi javni skandal u Jugoslaviji 1972. godine, kada se kao prvi pevač s estrade javno razgolitio, do pasa, slikavši se za poster tada tiražnog lista „Sanja“.[2]

Početkom 1980-ih se povukao sa muzičke estrade, a zatim je otišao da živi u Sjedinjene Američke Države. Tamo je, međutim, 1991. godine bio osuđen na zatvorsku kaznu, jer je u isto vreme bio u zakonskoj vezi sa dve žene; uz to je izgubio i svu svoju imovinu koju je stekao u SAD (kuća, restoran i novac). Iako osuđen, nije služio zatvorsku kaznu, jer je bio deportovan u Jugoslaviju. Nakon toga mu je neko vreme bio zabranjen dolazak u SAD.[2]

Po povratku iz SAD, živeo je u iznajmljenom stanu u Novom Sadu sa suprugom Miljanom, sinom Darijom Titom i ćerkom Unom.[2]

Tokom svoje karijere, prodao je više od 40 miliona nosača zvuka.[3]

Nameravao je da se vrati na estradu, ali je smrt prekinula njegove planove. Poginuo je 26. novembra 2002. godine u saobraćajnoj nesreći na auto-putu Beograd-Subotica, kod Kovilja. Sahranjen je na lokalnom groblju u selu Sakule.[3]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Bio je u braku 10 puta i dobio 11 dece. Bio je veliki poštovalac lika i dela Josipa Broza Tita, te je po njemu nazvao dvoje svoje dece (Alija Tito i Dario Tito).[3][4]

Festivali[uredi | uredi izvor]

  • 1970. Ilidža - Tugo, moja tugo, druga nagrada publike
  • 1971. Ilidža - Oprosti ljubavi / Kako drugu da zavolim
  • 1971. Beogradski sabor - Sećaj se srce, druga nagrada publike
  • 1972. Ilidža - Emina
  • 1972. Beogradski sabor - Ja sam noćas najtužniji, prva nagrada publike
  • 1973. Ilidža - Srce te moje moli
  • 1974. Ilidža - Za ljubav se živi
  • 1975. Jugoslovenski festival Pariz - Ti si moja ljubav

Diskografija[uredi | uredi izvor]

  • 1970 — Jarane, jarane
  • 1970 — Tugo moja tugo
  • 1970 — Zabranjena ljubav
  • 1971 — Oprosti ljubavi
  • 1971 — Pijem da je zaboravim
  • 1971 — Pjevaj prijatelju
  • 1971 — Sećaj se srce
  • 1971 — Tužna je vrba
  • 1972 — Drage naše tašte
  • 1972 — Emina (Ilidža)
  • 1973 — Fadila
  • 1973 — Ja neću tugu
  • 1973 — Nema te više Alija
  • 1973 — Oj djevojko đinđo moja
  • 1973 — Srce te moje moli
  • 1974 — Za ljubav se živi
  • 1975 — Kad bi znala
  • 1975 — Na trgu bijelih ruža
  • 1975 — Pismo majci
  • 1976 — Gledaj me u oči
  • 1978 — Pod istim krovom ne živimo nas troje (LP)
  • 1978 — Pod istim krovom ne živimo nas troje (Singl)
  • 1979 — Djevojka se klela
  • 1986 — Nazdravite drugovi
  • 1988 — Nemoj mi prići
  • 1999 — Pijem da je zaboravim
  • Bonus[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]