Hajdelberg

Koordinate: 49° 24′ 40″ S; 8° 42′ 06″ I / 49.41104° S; 8.701657° I / 49.41104; 8.701657
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hajdelberg
Heidelberg
Pogled na grad
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Njemačka
Savezna državaBaden-Virtemberg
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 146.466[1]
 — gustina1.346 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate49° 24′ 40″ S; 8° 42′ 06″ I / 49.41104° S; 8.701657° I / 49.41104; 8.701657
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina114 m
Površina108,8 km2
Hajdelberg na karti Nemačke
Hajdelberg
Hajdelberg
Hajdelberg na karti Nemačke
Ostali podaci
GradonačelnikEkart Vircner (nestranački)
Poštanski broj69001
Pozivni broj6221, 6202
Registarska oznakaHD
Veb-sajt
www.heidelberg.de

Hajdelberg (njem. Heidelberg) opština je u njemačkoj saveznoj državi Baden-Virtemberg. Nalazi se na reci Nekar, na pola puta između Frankfurta i Štutgarta. Ima 145 hiljada stanovnika (2007). Posjeduje regionalnu šifru (AGS) 8221000.

Hajdelberg je stari grad. Prvi put se pominje 1196. godine. Iznad starog hajdelberškog grada uzdiže se veliki stari zamak. Napravljen kao tvrđava, a u 16. veku je pretvoren u zamak. Zapalili su ga Francuzi u ratu 1683. i uskoro potom je obnovljen. Ali, ponovo je izgoreo 1764. i napustio ga je knez-izbornik. Kasnije nije obnavljan, već je građa razvlačena. Godine 1800. delimično je konzerviran.

Danas je Hajdelberg atraktivna mešavina starog i novog, srednjovekovnog i modernog. U blizini se nalazi velika američka vojna baza, sa komandom američke vojske za Evropu.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Klima[uredi | uredi izvor]

Mesec Jan Feb Mart Apr Maj Jun Jul Avg Sep Okt Nov Dec godišnji prosek
Prosečne visoke temperature ( °C) 3 5 10 15 19 22 24 23 20 15 8 4 14
Prosečne niske temperature ( °C) -1 - 1 5 9 12 14 13 10 6 2 - 5
Prosečne mesečne padavine 46 mm 42 mm 45 mm 47 mm 59 mm 80 mm 72 mm 78 mm 53 mm 52 mm 49 mm 53 mm 676 mm

Gradske oblasti[uredi | uredi izvor]

Gradska područja Hajdelberga

Hajdelberg je podeljen na 15 oblasti koje su grupisane u šest sektora. U centralnom području grada su Altštat (stari grad), Berghajm i Vestšat. U severnom delu grada su Nejenhajm i Handšushajm. Na istoku su Cigelhauzen i Šlijerbah. Na jugu grada se nalaze Zidštat, Rorbah, Emertsgrund i Boberg, a na jugozapadu je Kirhajm. Na zapadu su oblasti Banštat, Pfafengrund i Vijeblingen.

Planirana je izgradnja nove gradske oblasti pod imenom „Banštat“ („grad vozova“) na mestu unutar zapadnog dela grada i Vijeblingena. Nova oblast bi imala oko 5-6 hiljada stanovnika, a otvorilo bi se i novih 7.000 radnih mesta.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Dokazi o naseljenosti ovog područja sežu do davne praistorije, što se vidi u otkriću poznatog hajdelberškog čoveka 1907. godine u blizini Hajdelberga, fosila ljudske donje vilice stare oko 600 hiljada godina, koja je pripadala ljudskim precima odnosno homo erektusu, što je najraniji dokaz ljudskog postojanja u Evropi.

U 5. veku p. n. e. u ovom području Kelti su izgradili zaštitno utvrđenje - hram za molitvu, na Hajligenbergu ili Brdu svetaca, koje i danas postoji. Dvesta godina kasnije, Kelti su iz neobjašnjenih razloga, napustili tvrđavu. Godine 40, tvrđavu su osvojili Rimljani te u nju smeštaju 24. rimsku kohortu i 2. sirenašku kohortu (libijska pokrajina Sirena). Kasnije su Rimljani napravili i održavali kastrum i signalni toranj na obali rijeke Nekar, preko koje su napravili drveni most. Prva civilna naselja su se počela razvijati pod zaštitom kampa. Rimljani su ovde ostali do 260. godine, kada utvrdu zauzimaju germanska plemena.

Temelji današnjeg Hajdelberga nastali su u 5. veku, da bi već 769. prvi put bilo pomenuto selo Berghajm (doslovno Kuća na brdu). Danas se Berghajm nalazi u središtu modernog Hajdelberga. Godine 863, osnovan je manastir Svetog Mihajla na brdu Hajligenberg, unutar dvostrukih zidina keltske tvrđave, a oko 1130. osnovan je manastir u Nojbergu u dolini Nekara. U isto vreme, biskupija Vorms je širila svoj uticaj na dolinu osnivajući 1142. godine opatiju Šenau.

Godine 1155, dvorac Hajdelberg i okolna naselja su preuzeli vladari iz dinastije Hoenštaufen, a Konrad Hoenštaufen je postao grof Palatina od Rajne. 1195. godine Palatin prelazi u ruke dinastije Velf putem bračnih veza. Prvo spominjanje grada Hajdelberga je otkriveno u dokumentima opatije Šenau, a datira oko 1196. godine, što se i danas smatra godinom osnivanja grada.

Godine 1225, bavarski vojvoda Ludvig I Bavarski osvajio je Palatin, a time i dvorac, što je spomenuto u istorijskim dokumentima. U dokumentima iz 1303. spomenuta su dva dvorca: jedan negde više u brdima, a koji je uništen u eksploziji baruta 1537. godine; i drugi, niži, na čijem je mestu današnja palata Hajdelberg. Godine 1356, grofovima Palatina su odobrena dalekosežna prava putem Zlatne bule, a kao dodatak tome postali su izborni kneževi.

Godine 1386, godine, Rupreht I Crveni, izborni princ Palatina osnovao je Univerzitet u Hajdelbergu, kao prvu visokoškolsku ustanovu na području današnje Nemačke, a u to vreme je bio treći univerzitet na području Svetog rimskog carstva (posle Beča i Praga). Univerzitet je igrao važnu ulogu u eri humanizma i reformacije, u sukobu između luteranizma i kalvinizma u 15. i 16. veku. Biblioteka u Hajdelbergu je osnovana 1421, najstarija je javna biblioteka u Nemačkoj i očuvana je do danas.

Opsada Hajdelberga 1622.

Godine 1620, izbornom princu Fridrihu V od Palatinata (bio je oženjen Elizabetom Stjuart, najstarijom kćerkom engleskog kralja Džejmsa I) ponuđena je kruna Bohemije. Međutim, Bohemijom je vladao samo jednu zimu (po čemu je u istoriji poznat pod nadimkom „Zimski kralj“), nakon čega mu krunu nasilno oduzimaju Habzburgovci. Ovo je predstavljalo i povod za izbijanje Tridesetogodišnjeg rata.

Nakon opsade koja je trajala dva meseca, 1622. vojske katoličke lige pod zapovedništvom bavarskog grofa Johana Cerklasa Tilija zauzele su Hajdelberg i opljačkale čuvenu Biblioteku Palatina i sve knjige i dokumente poklonili papi Grguru XV. Bavarski, katolički vladari iz dinastije Vitelsbah preuzeli su vlast nad Palatinatom i titulom izbornog princa. Tek na kraju rata 1648, sin Fridriha V, Karl Ludvig I, uspeo je povratiti zemlju i titulu.

Da bi učvrstio svoju dinastičku moć, on je udao svoju kćerku Elizabetu Šarlotu za Filipa I, vojvodu od Orleana, brata francuskog kralja Luja XIV. Nakon smrti izbornog princa Karla II, sina Ludviga Karla I, francuski kralj Luj XIV zatražio je da preuzme krunu i nasledstvo svoje snahe. Njegovi zahtevi su odbijeni pa je otpočeo rat. Francuzi su dva puta osvojili Hajdelberg 1688. i 1693. i potpuno ga opustošili.

Godine 1720, zbog religijskih sukoba sa građanima Hajdelberga, izborni princ Karlo Filip III premestio je svoju rezidenciju u obližnji Manhajm, koji ostaje prestonica dok izborni princ Karlo Teodor nije postao izborni princ Bavarske 1777. i osnovao svoju prestonicu u Minhenu. Prethodno je on 1742. otpočeo rekonstrukciju hajdelberške palate, međutim nakon što je zdanje uništila oluja 1764, radovi nisu dovršeni.

Hajdelberg pada u posed velikog vojvodstva Baden 1803. godine. Veliki vojvoda Karlo Frederik od Badena ponovo otvara univerzitet pod imenom Ruperto-Karola, nazvan po njegovim osnivačima. Mnogi ugledni naučnici koji su u njemu delovali, doprineli su da univerzitet dobije reputaciju „kraljevske rezidencije znanja“. Tokom 18. veka, grad je preuređen u baroknom starogotičkom stilu.

U Hajdelbergu je 1815. sklopljena Sveta Alijansa između Austrije, Rusije i Pruske, koja je Napoleonu zadala odlučujući udarac. Ovde je 5. marta 1848. održana nemačka nacionalna skupština. Tokom falačko-badenske pobune 1849, Hajdelberg je bio sedište revolucionarne vojske koju je pruska armija porazila, i zatim okupirala grad sve do 1850.

Romantizam u Hajdelbergu[uredi | uredi izvor]

Romantičarski pogled na ruševine dvorca Hajdelberg

Hajdelberg je bio središte epohe romantizma u Nemačkoj. Tu je delovao čuveni krug pesnika poput Jozefa fon Ajhendorfa, Jozefa fon Geresa, Arnima i Klemensa Brentana. Kao ostavština ovog perioda smatra se i „Aleja filozofa“, panoramsko šetalište izvan grada, u blizini Hajligenberga.

Epoha romantizma nemačke filozofije i književnosti je opisana kao pokret protiv klasičnih i realističnih teorija književnosti, kao suprotni pol racionalizmu iz doba prosvetiteljstva. On uzdiže srednjovekovno shvatanje i elemente njegove umetnosti i promoviše srednjovekovno pripovedanje kao i narodnu umetnost i epistemologiju zasnovanu na prirodi, koja uključuje ljudske aktivnosti uslovljene prirodnim formama jezika, običaja i ponašanja.

Industrijska revolucija 19. veka nije ostavila mnogo tragova na grad. Polako se razvijao turizam, a grad je povezan železnicom 1840. godine.

Nacistička vlast[uredi | uredi izvor]

Tokom nacističkog režima (1933—1945), Hajdelberg je bio snažno uporište Nacističke partije, koja je bila i najjača stranka na izborima pre 1933. Zbog toga, svi nearijevski radnici Univerziteta su bili diskriminisani, a do početka rata 1939. Univerzitet je izgubio trećinu zaposlenih iz rasnih i političkih razloga. Tokom Kristalne noći 9. novembra 1938, stanovnici Hajdelberga su spalili obe sinagoge koje su postojale u gradu. Sledeći dan je započela sistematska deportacija Jevreja, a smatra se da je tada oko 150 Jevreja poslano u koncentracioni logor Dahau. Nepune dve godine kasnije, 22. oktobra 1940. tokom akcije nazvane „Vagner-Birkel“ oko 6 hiljada Jevreja iz okoline, uključujući njih 280 iz grada Hajdelberga deportovano je u koncentracioni logor Gers u Francuskoj. Tokom 1934/35. nacisti su napravili ogromni amfiteatar na brdu Hajligenberg na severnom delu starog dela grada, koji im je služio za održavanje prigodnih proslava, kulturnih događaja i slično, kojima se slavio nacionalsocijalizam.

Američka vojska je u Drugom svetskom ratu ušla u Hajdelberg 30. marta 1945, kojeg su nacisti napustili dan ranije, nakon što su uništili stari most kako bi usporili napredovanje saveznika. U to vreme, on je bio jedino mesto za prelaz teškim oklopnim vozilima preko Nekara. Postoje neke teorije da je Hajdelberg bio pošteđen bombardovanja tokom Drugog svjetskog rata, pošto je američka vojska htela da koristi grad za smeštaj svojih trupa nakon rata. Pojedini smatraju da je to zato što je jedno vreme tu studirao i Vinston Čerčil. Inače Hajdelberg je i pre Drugog svetskog rata važio za univerzitetski centar i bio u rangu sa Oksfordom i Kembridžom. Stvarni razlozi su bili to što Hajdelberg nije bio ni industrijski ni saobraćajni centar, pa nije postojalo ništa toliko vredno za bombardovanje a pri tom u njemu se nalazila klinika i mnogo bolnica u kojima su bili smešteni ranjenici. Takođe, poznato je da su od strane saveznika u većini slučajeva bombardovani gradovi sa većinskim protestanskim stanovništvom, dok su gradovi u kojima su živeli pretežno Katolici bili pošteđeni. Stoga su se vazdušni napadi fokusirali na obližnje industrijske centre Manhajm i Ludvigshafen. Nakon rata, 1945. je ponovo otvoren Univertitet na inicijativu hirurga Karla Hajnriha Bajera i filozofa Karla Jaspersa.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Turizam[uredi | uredi izvor]

Po podacima iz 2004, 81,8% svih stanovnika je bilo zaposleno u tercijarnom sektoru uključujući i turizam. Kao ostatak iz perioda romantizma, Hajdelberg je širom sveta promovisan kao grad romantike, što privlači više od 3,5 miliona turista svake godine. Redovno se organizuju mnogi događaji. U proleće se održava festival klasične muzike „Hajdelberško proleće“ kao i međunarodni sajam uskršnjih jaja. U julu i avgustu održava se festival u dvorcu Hajdelberg. Prve subote u junu i septembru i druge subote u julu, dvorac i stari most su osvetljeni svetlima i vatrometom.

Jesenji festival u starom gradu u septembru uključuje i srednjovekovni sajam sa 40-tak štandova gdje se mogu naći umetnički radovi i rukotvorine, kao i mnogi suveniri. Pre Božića, organizovani su brojni božićni sajmovi širom starog dijela grada.

Industrija[uredi | uredi izvor]

Samo oko 18% svih zaposlenih radi u oblasti industrije. Jedne od najvažnijih su štamparska i izdavačka delatnost. Hajdelberg sa svojom glavnom ulicom pravi je magnet za kupovinu za sve posjetioce grada i stanovništvo okolnih ruralnih naselja.

Američke vojne baze[uredi | uredi izvor]

Nakon Drugog svjetskog rata, Hajdelberg je bio jedan od malobrojnih nemačkih gradova koji nisu bili u znatnoj meri porušeni pri savezničkom bombardovanju. Pošto se nalazio u američkoj okupacionoj zoni, grad je postao komandno mesto američkih snaga u Evropi. Do danas je ostalo nekoliko vojnih građevina poput kasarne Kembel (ranija kasarna nacističkog Vermahta) koja je komandno sedište nekoliko jedinica. Tu se nalaze komande USAREUR-a (United States ARmy EURope) i NATO kopnenih snaga za centralnu Evropu (LANDCENT). Postoji i očuvan manji američki vojni aerodrom, ali ga danas koriste samo helikopteri.

Istorijske građevine[uredi | uredi izvor]

Stari grad[uredi | uredi izvor]

Stari grad, na nemačkom Altstadt, se nalazi na južnoj obali Nekara, veoma je dug i uzak a nad njim dominiraju ruševine hajdelberške palate, izdignute oko 80 m iznad reke na strmom brdu obraslom šumom, zvanom Kraljevski presto (Königstuhl). Karlova vrata (Karlstor) su trijumfalna kapija u čast izbornog princa Karla Teodora, a nalaze se na samom istoku grada. Postavljena su između 1775. i 1781, a projektovao ih je Nikola de Pigaž (Nicolas de Pigage). Jedna od malobrojnih građevina koja je preživjela rat za nasledstvo je kuća viteza sv. Đorđa (Zum Ritter Sankt Georg). Nalazi se nasuprot crkve Svetog Duha, a izgrađena je u stilu kasne renesanse. Kuća je dobila ime po kipu na krovu.

Takozvani Marštal je bilo skladište oružja za odbranu hajdelberškog dvorca, u kojem su čuvane razne robe. Građevina iz 19. veka koja i danas stoji, je napravljena u neoklasičnom stilu. Od 1971. Marštal se koristi kao univerzitetski auditorijum.

Stari most izgrađen je između 1786. i 1788. od kamena. Postoji i stari srednjovekovni most sa ustavom na bočnoj strani starog grada, kao prvobitni deo gradskih zidina. Barokni krov na tornju je dodat kao deo izgradnje kamenog mosta 1788.

Dvorac Hajdelberg[uredi | uredi izvor]

Stil u kojem je izgrađen dvorac je mešavina gotike i renesanse. Izborni knez Rupreht III je podignuo prvu tipičnu građevinu u unutrašnjem dvorištu kao kraljevsku rezidenciju. Zgrada je bila podeljena na prizemlje zidano od kamena i gornje spratove od drveta. Druga kraljevska zgrada se nalazila nasuprot Ruprehtove - kraljevska dvorana sa fontanom. Postoje predanja koja kažu da je izborni knez Filip naredio da se pri gradnji dvorane ugrade stubovi koji su navodno bili iz srušene palate Karla Velikog.

Istorijska karta dvorca u Hajdelbergu

U 16. i 17. veku izborni knezovi su dodali još dve kraljevske građevine u dvorac i od njega načinili palatu. Dve građevine koje dominiraju palatom na istočnoj i severnoj strani su izgrađene za vreme vladavine Othajnriha i Fridriha IV. Pod vlašću Fridriha V izgrađena je glavna zgrada na zapadnoj strani palate koja se naziva „engleska zgrada“.

Palača i njeni vrtovi su uništavani nekoliko puta (za vreme Tridesetogodišnjeg rata i rata za nasleđe Palatinata). Kada je palatu pokušao da rekonstruiše izborni knez Karl Teodor, koji je stolovao u Švecingenu, u toku rekonstrukcije 1764. naišla je snažna oluja i od udara groma zapalila se i izgorela gotovo cela konstrukcija. Rekonstrukcija je propala, a palata prepuštena propadanju. Kasnije se koristila kao izvor kamena za gradnju; od njenog kamena napravljene su mnoge kuće u Hajdelbergu. Ovo je zaustavio grof Karlo de Graimberg 1800. godine koji je po svaku cenu nastojao da očuva hajdelberšku palatu. Premda je njena unutrašnjost bila u gotičkom stilu, nakon 1934. dodana je kraljevska dvorana.

Danas se kraljevska dvorana koristi za razne festivale, npr. gozbe, balove i pozorišne predstave. Tokom festivala u dvorcu Hajdelberg u leto svake godine, dvorište dvorca je mesto gdje se održavaju brojni muzički koncerti, opere i mjuzikli u izvedbi Orkestra grada Hajdelberga.

Dvorac je okružen parkovima kojima je nekad šetao čuveni pesnik Johan Volfgang fon Gete. Preko dvorca prolazi i brdska žičara koja ide sa trga Kornmarkt u gradu ka vrhu brda Kenigstul.

Aleja filozofa[uredi | uredi izvor]

Na severnoj obali Nekara, nalaze se ostaci keltskog utvrđenja i „Aleja filozofa“. Ova aleja je dobila ime po činjenici da su filozofi i profesori koji su djelovali na Univerzitetu, često njom šetali i razgovarali. Iz nje se pruža predivan pogled na stari deo grada i dvorac.

Univerzitet u Hajdelbergu[uredi | uredi izvor]

Stara univerzitetska dvorana

Hajdelberg je sedište jedne od najstarijih obrazovnih institucija u Evropi, „Univerziteta Rupreht-Karl“, osnovanog 1386, poznatog i kao Univerzitet u Hajdelbergu. U njemu su delovali neki od najpoznatijih mislilaca i naučnika svih vremena: Georg Vilhelm Fridrih Hegel, Hans Georg Gadamer, Jirgen Habermas, Karl Oto Apel i Hana Arent. Jedan od njegovih studenata, Karl fon Drajs je 1817. patentirao bicikl. Na ovom univerzitetu, hemičari Poselt i Riman su otkrili da je nikotin glavni farmakološki aktivni sastojak duvana. I pored ovako značajnih dostignuća i visoke reputacije profesora, univerzitet je bio prva obrazovna institucija koja je izbacila sve studente i profesore jevrejskog porekla kada su nacisti došli na vlast.[2]

Na Univerzitetu se danas nalaze mnogobrojne naučne institucije: Evropska molekularno-biološka laboratorija, Evropska molekularno-biološka organizacija, Nemački centar za istraživanje raka, Instituti Maksa Planka za medicinska istraživanja, astronomiju, nuklearnu fiziku i komparativno javno i međunarodno pravo. Kroz Univerzitet su prošli brojni Nobelovci: Oto Mejerhof, Volfgang Keterle, Georg Vitig i Karl Boš, kao i Robert Vilhelm Bunzen.

Na tom univerzitetu, sredinom i krajem 19. veka studirali su i neki od prvih Srba poslatih na školovanje u zapadnu Evropu, kao Kosta Cukić, Jovan Ristić, Jevrem Grujić, Ljubomir Kaljević, Sima Trojanović, Vladimir Jakšić, Ljubomir Nenadović, Svetozar Marković, Dimitrije Matić, Aćim Čumić i Tatomir Anđelić.

Međunarodni odnosi[uredi | uredi izvor]

Hajdelberg grad je pobratim sledećim gradovima:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Broj stanovnika po njem. Saveznom zavodu za statistiku. Stanje 30. 6. 2010.
  2. ^ Haaretz - Son gets Dad's Auschwitz tattoo on own arm Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. januar 2009), Pristupljeno 14. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]