Hekatonhiri

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hekatonhiri (grč. Έκατονχειρες) su sinovi boga neba Urana i boginje zemlje Geje.

Oni su bili divovi sa sto ruku i pedeset glava, neverovatne snage, puni besa i mnogo jači i superiorniji i od Kiklopa i od Titana.

Ime su dobili po broju ruku — grčki ἑκατόν,hekatón = sto i grčki χείρ, kheir = ruka, ili Έκατονχειρες, Hekatónkheires = Storuki.

Postojala su tri Hekatonhira:

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Odmah nakon rođenja, Uran, njihov otac, bacio ih je u unutrašnju zemlju – Tartar, jer ih je smatrao za odvratna stvorenja, kako zbog njihovog ponašanja, tako i zbog odbojnog izgleda.

Njihovu majku Geju takav postupak Urana je razbesneo, pa je ona odlučila da se osveti svome mužu. Prvo je zamolila Titana Krona da oslobodi tri Hekatonhira, ali Kron na to nije pristao. Odbijanje Krona da im pomogne je početak mržnje Hekatonhira prema Titanima. U unutrašnjoj zemlji - „paklu“ - Tartaru, Hekatonhire je čuvao strašni zmaj Kampa sve do trenutka kada ih je, po nagovoru Geje, oslobodio Zevs, da bi mu bili saveznici u borbi protiv Krona. Za vreme vladavine Titana Hekatonhiri su na Titane bacili stene veličine planina i time ih savladali (vidi Titanomahija).

  • Heziod u svom delu Teogonija piše da su posle pobede nad Titanima tri Hekatonhira postali čuvari ulaza u umutrašnje zemlje - pakao Tartar.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]