Helebarde, helebarde, kremenjače, kremenjače

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Helebarde, helebarde, kremenjače, kremenjače (port. Alabardas, Alabardas, Espingardas, Espingardas, 2014) poslednji i nezavršeni roman portugalskog Nobelovca Žozea Saramaga.

O knjizi[uredi | uredi izvor]

Artur Paz Semedo je računovođa u čuvenoj kompaniji za proizvodnju oružja, zaljubljenik u svoj posao i vatreni obožavalac teškog naoružanja, velikih kalibara i dugih cevi, ambiciozan činovnik koji više od svega želi da iz tričavog odeljenja za municiju i lako oružje pređe u artiljerijski sektor. Nasuprot Arturu, njegova žena s kojom se razišao zakleti je pacifista, koja je promenila ime Berta u Felicija da njeno ime ne bi podsećalo na proslavljenu, bolje reći ozloglašenu nemačku haubicu iz Prvog svetskog rata kojoj su tepali Debela Berta. Kada u filmu Nada, po romanu Andrea Malroa, koji je gledao u lokalnom bioskopu, Artur Semedo otkrije da su tokom građanskog rata u Španiji, u jednoj fabrici u Milanu, streljani radnici koji su sabotirali izradu haubica, on shvata da mu se pruža jedinstvena prilika da napreduje, pa ceo slučaj iznosi svom šefu i dobija dozvolu da u arhivu kompanije istraži vezu ove sabotaže sa svojom voljenom kompanijom... Početak poslednje Saramagove uzbudljive alegorije o trgovini oružjem sadrži još niz rukavaca i zapleta zamišljenih da razobliče ovu moćnu industriju koja postoji koliko i ljudska vrsta. Nažalost, kada već počnemo da se zabavljamo neponovljivim Saramagovim likovima i događajima upletenim u roman, bićemo surovo prekinuti... piščevom smrću. Poslednji i jedini nedovršeni Saramagov roman Helebarde, helebarde, kremenjače, kremenjače, koji je dobio naslov po stihu jednog starog portugalskog pesnika, objavljen je u oktobru 2014. godine uz jedan osvrt i nenadmašne ilustracije književnog nobelovca Gintera Grasa i nekoliko propratnih tekstova Saramagovih mlađih savremenika i pisaca. Oni na osoben način i ovim nesvakidašnjim povodom približavaju čitaocima poslednje delo portugalskog velikana i nude svoje viđenje njegovog nedovršenog rukopisa.[1]


Predgovor ovom romanu napisao je Fernando Gomes Agilera, španski pesnik, profesor književnosti i predsednik Upravnog odbora Fondacije Žozea Saramaga.[2].


Reference[uredi | uredi izvor]