Helenos

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Helenos (antgrč. Ἕλενος [Helenos], lat. Helenus) ili Helen, je sin trojanskog kralja Prijama i njegove žene Hekabe.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Helen je oblik muškog roda imena Mesečeve Boginje Hele ili Helene. Ovo ime označava svetlo ili Mesec, ali i korpu koja se upotrebljavala prilikom prinošenja žrtava mesečevoj boginji. Promena naziva Grka u Helene dogodila se 1521. p. n. e., što se vidi iz parske hronike.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Kada su se rodili blizanci Helenos i Kasandra, priređena je svečanost u Apolonovom hramu. U toku svečanosti, blizanci su u igri zaspali, a njihovi roditelji i gosti su se nakon gozbe razišli, zaboravivši na decu. Tek ujutru, otreznivši se, shvatili su da su deca ostala u hramu. Kada su došli tamo, ugledali su dve zmije kako svojim jezicima ližu uši usnulim blizancima. Žene su vrisnule i zmije su odgamizale u obližnji lovorov žbun.[2] Od tog doba, Helenos (kao i njegova sestra) je bio obdaren od bogova proročkim moćima i duhom vrača, pa je i zato odgovarao svog brata Parisa od puta u Spartu, jer je taj put vodio ka Trojanskom ratu. Kada je rat već izbio, bio je dobar savetnik svom bratu Hektoru, vrhovnom zapovedniku trojanske vojske, i preživeo je pad rodnog grada.[3] Zapravo, u poslednjoj godini rata, sukobio se sa svojim bratom Dejfobom oko ruke lepe Helene i pošto je njihov otac presudio na njegovu štetu, ljut je napustio Troju i otišao na Idu. Pošto je prorok Kalhant rekao Grcima da samo Helen zna kako Troja može da se osvoji, Odisej ga je potražio, zarobio i doveo nazad. Tada je Helen prorekao da će Troja pasti onda kada se u grčki logor donese jedna Pelopova kost i trojanski Pandion i dovede Neoptelem, Ahilov sin.[2] Neoptelem ga je, zajedno sa Andromahom, nakon rata odveo u Ftiju kao roba. Kada su se oslobodili, sklopili su brak i nastanili se na obali Epira. Tu su osnovali novi grad koji je svojim izgledom podsećao na Troju.[3] Grad je nazvan novi Ilion, a Helen je podigao i grad Butrot. Sam Epir je nazvao Haonijom. Kasnije je na svom dvoru ugostio Eneju i druge trojanske izbeglice[2], o čemu su pisali Vergilije u „Enejidi“ i Ovidije u svojim „Metamorfozama“.[4] Sa Andromahom je imao sina Kestrina. Kao njegova prva supruga se pominjala Dejdamija.[5] Prema argivskoj tradiciji, bio je sahranjen na Argu.[4]

Drugi likovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  2. ^ a b v g Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  3. ^ a b Zamarovski 1985, str. 132
  4. ^ a b Greek Myth Index: Helenus, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  5. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology}- Greek Mythology Link: Helenus1; Family
  6. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: ACHAEANS, Приступљено 29. 4. 2013.
  7. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: SUITORS OF PENELOPE; -{List of the SUITORS OF PENELOPE

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb.