Henri I
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Henrik I | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1068. |
Mesto rođenja | Selbi, Jorkšir, Engleska |
Datum smrti | 1. decembar 1135.66/67 god.) ( |
Mesto smrti | Lion-la-Fore, Engleska, danas Francuska |
Porodica | |
Supružnik | Matilda Škotska, Adeliza od Levena |
Potomstvo | Matilda od Engleske, William Adelin, Sibila od Normandije, Robert, 1st Earl of Gloucester, Reginald de Dunstanville, 1st Earl of Cornwall, Henry FitzRoy, Matilda FitzRoy, Countess of Perche, Matilda FitzRoy, Duchess of Brittany, Matilda FitzRoy, Abbess of Montvilliers, Alice FitzRoy, Gilbert FitzRoy, Robert FitzEdith, Lord Okehampton, Fulk FitzRoy, Juliane de Fontevrault, Richard of Lincoln, William de Tracy |
Roditelji | Vilijam Osvajač Matilda Flandrijska |
Dinastija | Normanska dinastija |
Kralj Engleske | |
Period | 5. avgust 1100 − 1. decembar 1135. |
Prethodnik | Vilijam II Riđi |
Naslednik | Stiven od Engleske |
Henrik I ili Henri I (engl. Henry I; oko 1068—1. decembar 1135) je bio najmlađi sin Vilijama Osvajača, engleski kralj od 1100. do 1135. godine. Kako nije imao muških naslednika proglasio je svoju ćerku Matildu za naslednicu, međutim, i pored toga ga je nasledio rođak Stefan od Bloa. Poznat je pod nadimkom „lav pravde“ zbog njegovog velikog doprinosa rudimentarnom administrativnom i pravosudnom sistemu toga vremena.
Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1068. ili 1069. godine. Njegova majka Matilda Flandrijska potiče od saksonskog kralja Alfreda Velikog. Pošto je bio najmlađi sin, očekivalo se da bude biskup, pa je dobio jako dobro obrazovanje. Bio je verovatno prvi Norman, koji je tečno govorio i engleski.
Njegov otac Vilijam Osvajač je pred smrt 1087. odredio da se njegovi posedi podele trojici sinova (sin Ričard je umro pre toga):
- Robert II Normandijski dobija vojvodstvo Normandiju,
- Vilijam II Riđi dobija kraljevstvo Englesku i
- Henri I dobija 5.000 funti u srebru.
Nezadovoljni Henri I je svađao jednoga brata protiv drugoga. Kada su braća za to saznala, zajedno su potpisali sporazum, po kome ako jedan od dvojice braće umre drugi dobija njegove posede, odnosno ujedinjuje Englesku i Normandiju.
Dolazak na engleski presto[uredi | uredi izvor]
Kada je Vilijam II Riđi ubijen strelom u lovu 2. avgusta 1100, Robert III Normandijski se vraćao iz Prvog krstaškog rata. Robert je inače imao loš ugled među normanskim plemstvom. Iskoristivši njegovu odsutnost i loš ugled Henrik I je prihvaćen od vodećih plemića kao kralj Engleske.
Krunisan je 5. avgusta u Vestminsteru. Svoju poziciju među plemstvom osigurava „Poveljom slobode“, koja je bila jedan prethodnik Velike povelje slobode, koju je mnogo kasnije izdao Jovan bez Zemlje.
Prvi brak[uredi | uredi izvor]
Oženio se Editom Škotskom, ćerkom škotskog kralja Malkolma III. Edita je bila praunuka Edmunda II, pa je tim venčanjem ujedinjena normanska i stara engleska linija kraljeva. Međutim, to je veoma razočaralo normanske plemiće. S druge strane tim potezom Henri I postaje mnogo prihvatljiviji anglosaksonskom stanovništvu.
Osvajanje Normandije[uredi | uredi izvor]
Robert II Normandijski je pokušao 1101. da invazijom Engleske postane kralj Engleske. Po sporazumu iz Altona, Robert prihvata Henrika kao kralja Engleske i vraća se u Normandiju, a za uzvrat dobija 2.000 maraka godišnje. Henrik se 1105. odlučio da ukloni neprekidnu opasnost, koja mu preti od Roberta, a i da smanji finansijski odliv. Poveo je vojsku u invaziju Normandije.
Odlučna bitka između dva brata odigrala se 28. septembra 1106. u malom naselju Tenšbreju. Nijedna strana nije bila spremna za bitku. Obe vojske su se srele dok su kretale jedna prema drugoj, ne znajući pozicije protivničke strane. Bitka se odvijala na prostoru od nekoliko kilometara. Predveče se Robert pokušao povući, ali zarobljen je od strane Henrijevih vojnika.
Kralj Engleske i vojvoda Normandije[uredi | uredi izvor]
Nakon pobede Henrik je zatvorio brata Roberta. Jednom je Robert pokušao da pobegne iz zamka u Kardifu, ali ponovo je uhvaćen. Da bi sprečio Roberta da beži Henrik je naredio da mu spale oči. Henrik je preuzeo vojvodstvo Normandiju kao deo kraljevsta Engleske.
Henrik je imao poteškoća u Normandiji, pa ih pokušava umanjiti venčanjem svoga najstarijeg sina za ćerku dotadašnjeg neprijatelja grofa Anžua Fulka V. Henrikova ćerka Matilda i Fulkov sin Žofrua Plantagenet se venčavaju, što je mnogo kasnije dovelo do ujedinjenja dva kraljevstva pod Plantagenetima.
Kraljeve aktivnosti[uredi | uredi izvor]
Henrikova potreba da finansira učvršćenje svoje vlasti dovodi do povećanja aktivnosti na centralizaciji vlasti. Kao kralj Henrik je sproveo niz socijalnih i pravosudnih reformi, uključujući:
- izdavanje Povelje slobode i
- obnova zakona iz doba Edvarda Ispovednika
Bio je poznat i po brutalnosti. Jednom je bacio jednog izdajicu sa kule u Ruanu. U jednom drugom slučaju radilo se o razmeni dece kao talaca. Henrikov zet Eustasije je bio jedna od strana u toj razmeni. Kad je Eustasije oslepio dete druge strane, Henrik je dozvolio drugoj strani da oslepi i muči dve Eustasijeve devojčice, koje su bile Henrikove unuke. Henrikova ćerka se razbesnila i pokušala je da ubije Henrika. Henrik ju je zatvorio, a ona je pobegla skokom sa velike visine. Mnogo godina kasnije su se pomirili.
Smrt[uredi | uredi izvor]
Posetio je 1135. Normandiju, da bi video unuke, decu od ćerke Matilde i Žofrua Plantageneta. Henrik je nagovorio svoje normansko plemstvo da prihvate Matildu kao kraljicu nakon njegove smrti. Plemstvo je dalo zakletvu da će tako biti. Međutim kada je Henrik umro od trovanja hranom plemstvo dozvoljava da Stefan od Bloa postane kralj. Između carice Matilde i Stefana Bloa se vodio dugi građanski rat, poznat kao razdoblje bezakonja. Spor je rešen tek 1153, Stefanovim imenovanjem Matildinog sina kao naslednika.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Ričard I Normandijski | ||||||||||||||||
8. Ričard II Normandijski | ||||||||||||||||
17. Gunnora, Duchess of Normandy | ||||||||||||||||
4. Robert I Normandijski | ||||||||||||||||
18. Conan I of Rennes | ||||||||||||||||
9. Judith of Brittany | ||||||||||||||||
19. Ermangarda-Geberga Anžujska | ||||||||||||||||
2. Vilijam I Osvajač | ||||||||||||||||
10. Fulbert of Falaise | ||||||||||||||||
5. Herleva | ||||||||||||||||
1. Henri I | ||||||||||||||||
24. Arnulf II Flandrijski | ||||||||||||||||
12. Balduin IV Flandrijski | ||||||||||||||||
25. Rozala od Italije | ||||||||||||||||
6. Balduin V Flandrijski | ||||||||||||||||
26. Frederick of Luxembourg | ||||||||||||||||
13. Ogive of Luxembourg | ||||||||||||||||
3. Matilda Flandrijska | ||||||||||||||||
28. Igo Kapet | ||||||||||||||||
14. Rober II Pobožni | ||||||||||||||||
29. Adelaida Akvitanska | ||||||||||||||||
7. Adela od Francuske | ||||||||||||||||
30. Vilijam I od Provanse | ||||||||||||||||
15. Konstanca od Arla | ||||||||||||||||
31. Adelaide of Anjou | ||||||||||||||||
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Encyclopedia Britannica.
- Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka I. Beograd.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]