Herman Keveš

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Herman Keveš
Herman Keveš
Lični podaci
Puno imeHermann Kövess von Kövessháza
Datum rođenja(1854-03-30)30. mart 1854.
Mesto rođenjaTemišvar, Austrijsko carstvo
Datum smrti22. septembar 1924.(1924-09-22) (70 god.)
Mesto smrtiBeč, Austrija
ObrazovanjeKadetska škola u Hajnburgu na Dunavu
Vojna Akademija u Beču
Vojna karijera
Služba1872—1918
Vojska Austrougarska vojska
ČinGeneral-feldmaršal
Učešće u ratovimaPrvi svetski rat

Herman Keveš (mađ. Hermann Freiherr Kövess von Kövessháza, 30. mart 1854—22. septembar 1924)[1] je bio austrougarski feldmaršal mađarskog roda. Nosilac takovskog krsta Mihaila Obrenovića i agresor na Srbiju u Prvom svetskom ratu. U porazu Austrougarske bio je zadužen za raspuštanje austrougarske armije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Temešvaru, tada Austrijsko carstvo (danas Rumunija), ocu koji je bio jedan od vodećih oficira i mami koja je bila transilvanskog porekla (nemački Sasi). 1892. Herman Keveš se oženio sa baronicom Evgenijom fon Glinek sa kojom je imao tri sina (Adalbert koji je pao u ratu 1914. i artiljerijski oficiri Geza i Jens).[1]

Vojna karijera

1865. pohađao je kadetsku školu u Hajnburgu na Dunavu. Vojnu Akademiju je završio u Beču i dobio čin kapetana. Prvi vojni zadatak je imao 1882. na razbijanju ustanka u Dalmaciji, zbog čega je dobio nagradu od austrijskog cara Franca Jozefa. Nakon neuspeha prebačen je u pešadiju gde je brzo napredovao i 1890. dobio čin majora, čin potpukovnika dobija 1894. i ubrzo dobija čin pukovnika, kao jedan od najmlađih u Austrougarskoj. Bio je jedan od uglednijih protestanta u austrougarskoj vojsci, većina austrougarskog štaba[a] je bila katoličke vere. Bio je zahvaćen u skandalu gde je 400 katolika prešlo u protestantsku veru. Skandal je bio ignorisan od strane armije ali ne i od Katoličke crkve, zbog čega se hteo upokojiti, što nije uradio zbog nadolazećeg Prvog svetskog rata.

Početkom Prvog svetskog rata počeo je kao komandant 12. transilvanske armije na istočnom frontu u Galiciji i ruskoj Poljskoj, tada deo Ruskog carstva. Za vreme prolećne ofanzive zauzima tvrđavu Ivangorod. U jesen 1915. vodi 3. armiju pod komandom grupe armije Makanzena napad na Srbiju. Tada zauzima prestonicu Beograd i nastupa dalje u unutrašnjost Srbije. U januaru 1916. sam vodi napad i zauzimanje Kraljevine Crne Gore i okupira Albaniju. Zauzima grad Skadar i Drač. Istom armijom komanduje i u južnotirolskoj ofanzivi protiv Italijana. Hitno je prebačen na ruski front (u Galiciju) leta 1916. zbog Brusilovljeve ofanzive, gde je vodio odbranu u šumama Galicije. 1917. zauzima Černovce i Radauce, prilikom zauzimanja većine ruske Bukovine. 5. novembra 1917. dobija čin feldmaršala. Od januara do aprila 1918. komanduje 1. i 7. armijom od Dnjestra do jugoistoka Transilvanije.

Nakon poraza Bugarske u septembru 1918. vodio je odstupanje austrougarskih četa sa Balkana na odbrambenu liniju SavaDunav. Oktobra 1918. imenovan je za vrhovnog komandanta svih austrougarskih i nemačkih trupa na zapadnom delu Balkanskog poluostrva do konačne predaje i raspada Austrougarske 31. oktobra 1918. Vrhovna komanda Austrougarske raspuštena je u decembru 1918.[1]

Posle rata živeo je u Budimpešti. U maju 1919. mađarski rojalisti predložili su da uzme komandu nad rojalističkim silama u borbi protiv Mađarske Sovjetske Republike, koju je Keveš odbio, jer se u politiku nije hteo mešati.

Umro je u Beču 1924. godine.

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

  • Orden Takovskog krsta 2. razreda, 1900. od Mihaila Obrenovića
  • bavarski veliki krst (24. januar 1916)
  • veliki krst Virtemberga (30. april 1916)
  • osmanska medalja (april/maj 1916)
  • nemački viteški krst (19. jun 1916)
  • bugarski krst svetog Aleksandra (16. septembar 1916)
  • osmanska zlatna medalja (30. septembar 1916)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Ortner, Christian. „Hermann Baron Kövess von Kövessháza”. Arhivirano iz originala 19. 08. 2012. g. Pristupljeno 23. 3. 2018. 

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kalvinizam je kod Mađara bio veći nego kod Austrijanaca koji su ostali na katoličkoj veri

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]