Hermes Trismegist

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hermes Trismegistos– srednjevekovni bakrorez

Hermes Trismegist (od stgrč. Ἑρμῆς ὁ Τρισμέγιστος, u prevodu Hermes triput najveći; lat. Mercurius ter Maximus, u prevodu Merkur [ili živa] triput najveći) legendarna helenistička figura koja je nastala kao sinkretička kombinacija grčkog boga Hermesa i egipatskkog boga Teuta.[1] Pretpostavljen je kao autor „Hermetike”, raznovrsne serije drevnih i srednjovekovnih pseudoepigrafskih tekstova koji leže u osnovi različitih filozofskih sistema poznatih kao hermetizam.

Mudrost koja se pripisuje ovom drevnom božanstvu kombinuje znanje i materijalnog i duhovnog sveta, što je pripisivanim radovima pridavalo veliki značaj među onima koji su se interesovali za međusobnu vezu materijalnog i božanskog.[2] U prvim vekovima posle Hrista pripisan mu je veći broj hermetičkih spisa koji su smatrani ostacima egipatske mudrosti, a zapravo su bili filozofsko-mistični tekstovi iz helenističkog razdoblja.

Kult, s vremenom, sjedinjenog Tota/Hermesa slavio se u staroegipatskom hramu u Hermopolisu. Figura Hermesa Trismegista može se naći i u islamskim i u bahaističkim spisima. U ovim tradicijama, Hermes Trismegist je bio povezan sa prorokom Idrisom.

Poreklo i osobine[uredi | uredi izvor]

Novo božanstvo poznato pod imenom Hermes Trismegistos nastalo je kao proizvod grčkih kolonista u Egiptu (kolonija Naukratis) koji su svoga boga Hermesa poistovetili s Totom, nebeskim utemeljiteljem magije, izumiteljem pisma i čuvarom tajnih znanja. Takođe, ujedinjeni Hermes/Tot smatra se, poput svojih delova i zaštitnikom astrologije i alhemije.

Pretvaranje egipatskog boga Tota u helenističko božanstvo Hermesa Trismegistosa započelo je za vreme Poznog Carstva (6. vek p. n. e.), međutim tek se od 3. veka p. n. e. može pratiti istorijski razvitak kulta Hermes-Tota.

S vremenom je Hermes/Tot humaniziran i pretvoren u mističnog kralja koji je vladao 3.226 godina i napisao 36.525 svitaka o prirodnim načelima. Kasnije je Jamblih smanjio tu brojku na 20.000 svitaka, Kliment iz Aleksandrije redukovao ju je na četrdeset i dva svitka.

Hermetički spisi[uredi | uredi izvor]

Hermetički radovi prožeti su sintezom egipatske tradicije, grčkog novoplatonizma, zoroastrizma, judaizma i hrišćanstva, a što je posledica spajanja egipatske i helenističke kulture u prvim vekovima hršćanske ere. Takvih radova bilo je u prošlosti mnogo, ali ih je dosta izgubljeno protokom vremena, ali i zbog sistemskog uništavanja.

Od većeg broja hermetičkih spisa pripisanih Hermesu Trismegistosu, sačuvalo ih se tek nekolicina na grčkom jeziku i niz fragmenata koje su sačuvali hršćanski autori. Među najpoznatijim tekstovima pripisanim Hermesu/Totu, svakako je Korpus Hermetikum, kao i Asklepije (izvorno "Savršena rasprava").

Hermes Trismegist u islamu[uredi | uredi izvor]

Islamski učenjaci su Hermesa Trismegista poistovetili s Idrisom koji se spominje u Kuranu, a nadimak Trismegist pogrešno je protumačen kao da se odnosi na tri različita lika. Prvi se izjednačavao s Idrisom (Enoh u Bibliji) koji je živeo pre Potopa. Drugi je navodno živeo u Vavilonu i bio je Pitagorin učitelj, dok je treći živio u helenističkom Egiptu.

Mnogi arapski prevodi ranijih hermetičkih tekstova , te mnoga izvorno arapska dela pripisivana su Hermesu, koga su smatrali prvim učiteljem nauke i filozofije. Povezivali su ga s magijom, alhemijom i astrologijom. Hermetičku misao, a posebno alhemiju prihvatili su sufijski učitelji.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pregled književnih i arheoloških dokaza o poreklu Hermesa Trismegista kao grčkog boga i egipatskog boga može se naći u Bull, Christian H. (2018). „The Myth of Hermes Trismegistus”. The Tradition of Hermes Trismegistus: The Egyptian Priestly Figure as a Teacher of Hellenized Wisdom. Religions in the Graeco-Roman World. 186. Leiden and Boston: Brill Publishers. str. 31—96. ISBN 978-90-04-37081-4. ISSN 0927-7633. S2CID 172059118. doi:10.1163/9789004370845_003. 
  2. ^ Van den Broek, Roelof (2006). „Hermes Trismegistus I: Antiquity”. Ur.: Hanegraaff, Wouter J. Dictionary of Gnosis and Western Esotericism. Leiden: Brill. str. 474—478. ISBN 9789004152311.  p. 474.