Pređi na sadržaj

Hermitova interpolacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U numeričkoj analizi, Hermitova interpolacija, nazvana po francuskom matematičaru Šarl Ermitu je metod interpolacije. Tako stvoren Hermitov polinom je sličan Njutnovom interpolacionom polinomu u tome što su oba nastala od računanja sa podeljenim razlikama.

Međutim, za razliku od Njutnove interpolacije, Hermitova određuje nepoznatu funkciju i za datu vrednost i za datu vrednost u prvih m izvoda. To znači da n(m + 1) vrednosti

moraju biti poznate, za razliku od prvih n vrednosti potrebne za Njutnovu interpolaciju. Dobijeni polinom imati najveći mogući stepen n(m + 1) − 1, za razliku od Njutnovog čiji je najveći stepen n − 1.

Korišćenje

[uredi | uredi izvor]

Trivijalan slučaj

[uredi | uredi izvor]

Kada koristimo podeljene razlike da izračunamo Hermitov polinom funkcije f, prvi korak je da svaku tačku umnožimo m puta. (Ovde ćemo razmatrati najjednostavniji slučaj za svaku tačku.) Tada ako nam je dato tačaka i vrednosti u tačkama i za funkciju koju želimo da interpoliramo, kreiramo

tako da su

Potom, pravimo tabelu podeljenih razlika za tačke . Mada za neke podeljene razlike

što nije definisano! U tom slučaju, zamenimo podeljenu razliku sa .

Opšti slučaj

[uredi | uredi izvor]

U opštem slučaju, pretpostavimo da je funkcija u tački k puta diferencijabilna. Onda ima k kopija . Kada pravimo tabelu podeljenih razlika, razlike od će imati iste vrenosti i one se računaju sa

Na primer,

itd.

Primer

[uredi | uredi izvor]

Neka je funkcija . Sa vrednostima ove funkcije i njena prva dva izvoda u , dobijamo

x ƒ(x) ƒ'(x) ƒ''(x)
−1 2 −8 56
0 1 0 0
1 2 8 56

Pošto imamo informacije iz prva dva izvoda, možemo napraviti skup . Naša tabela podeljenih razlika je onda

i polinom izgleda

uzimajući koeficijente sa dijagonale tabele podeljenih razlika i množeći k-ti koeficijent sa , kao što bismo radili i kod Njutnovog polinoma.

Greška

[uredi | uredi izvor]

Ako imamo polinom H i funkciju f, Kod određivanja tačke funkcija greške je

gde je c nepoznata unutar intervala , K broj tačaka plus jedan i broj izvoda poznat za svaki plus jedan.