Hejstings Banda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hejstings Banda
Portret Hejstingsa Bande
Lični podaci
Datum rođenja(1898-02-15)15. februar 1898.
Mesto rođenjaKasungu, Britanska centralna Afrika
Datum smrti25. novembar 1997.(1997-11-25) (99 god.)
Mesto smrtiJohanezburg, Južnoafrička Republika
ReligijaPrezviterijanstvo
Profesijapolitičar
Politička karijera
Politička
stranka
Kongresna stranka Malavija
1. predsednik Malavija
6. jul 1966 — 24. maj 1994.
Prethodnikfunkcija ustanovljena
NaslednikBakili Muluzi

Hejstings Kamuzu Banda (engl. Hastings Kamuzu Banda; Kasungu, 15. februar 1898[1][2][3]Južnoafrička Republika, 25. novembar 1997) bio je prvi predsednik nezavisne države Malavi. [4]Od 1971. godine, proglasio se doživotnim predsednikom. Njegova vladavina je okarakterisana kao „visoko represivna autokratija“.[5]

Nakon što je stekao veći deo svog obrazovanja u oblasti etnografije, lingvistike, istorije i medicine u inostranstvu, Banda se vratio u Njasalend da bi govorio protiv kolonijalizma i zalagao se za nezavisnost od Ujedinjenog Kraljevstva. Formalno je imenovan za premijera Njasalenda i doveo je zemlju do nezavisnosti 1964. godine.[6] Dve godine kasnije, proglasio je Malavi republikom sa sobom kao predsednikom. Konsolidovao je vlast i kasnije proglasio Malavi jednopartijskom državom pod Kongresnom partijom Malavija (KPM). Godine 1970, KPM ga je postavila za doživotnog predsednika stranke. Godine 1971, postao je doživotni predsednik samog Malavija.[4]

Poznati antikomunistički lider u Africi, dobio je podršku Zapadnog bloka tokom Hladnog rata.[7] Generalno je podržavao prava žena, poboljšao infrastrukturu zemlje i održavao dobar obrazovni sistem u odnosu na druge afričke zemlje. Međutim, on je predsedavao jednim od najrepresivnijih režima u Africi, eri u kojoj su politički protivnici redovno mučeni i ubijani.[8][9][10] Grupe za ljudska prava procenjuju da je najmanje 6.000 ljudi ubijeno, mučeno i zatvoreno bez suđenja.[11] Za vreme njegove vladavine, prema jednoj proceni, ubijeno je čak 18.000 ljudi.[12][13] Dobio je kritike zbog održavanja potpunih diplomatskih odnosa sa aparthejdskom vladom u Južnoj Africi.

Rani život[uredi | uredi izvor]

Mladi Hastings Banda

Kamuzu Banda je rođen kao Akim Kamnkhvala Mtuntama Banda u blizini Kasunga u Malaviju (tada Britanska centralna Afrika) u porodici Mfonongo Banda i Akupingamnjama Firije. Njegov datum rođenja nije poznat, jer se to dogodilo kada nije postojala dokumentacija o registraciji rođenja, ali je sam Banda često davao datum rođenja kao 14. maj 1906. Kasnije, kada mu je prijatelj, dr Donal Brodi, predočio dokaze o određenim plemenskim običajima, Banda je rekao: „Niko ne zna sat, datum, mesec ili godinu u kojoj sam rođen, iako sada prihvatam svedočanstvo koje mi dajete – mart ili april 1898.“[14] Odgojen je kao prezbiterijanac.

Napustio je seosku školu u blizini Mtuntame i otišao u kuću babe i dede po majci i pohađao osnovnu školu Čajamba u Čikondvi. Godine 1908. preselio se u misijsku stanicu u Čilangi i 1910. je kršten.[15]

Ime Kamnkhvala, što znači „mali lek”, zamenjeno je sa Kamuzu, što znači „mali koren”. Ime Kamuzu je dobio jer je začet nakon što je njegovoj majci lekar dao lekovito bilje za lečenje neplodnosti.[16] Hrišćansko ime Hejstings uzeo je nakon što ga je u Škotskoj crkvi krstio dr Džordž Prentis, Škot, 1910. godine, dajući sebi ime po Džonu Hejstingsu, škotskom misionaru koji je radio u blizini njegovog sela i kome se divio. Prefiks „doktor“ stekao je svojim obrazovanjem.[16]

Oko 1915–1916, Banda je otišao od kuće peške sa Hanokom Msokerom Firijem, stricem koji je bio učitelj u obližnjoj misionskoj školi Livingstonija, za Hartli, Južna Rodezija (sada Čegutu, Zimbabve). Očigledno je želeo da se upiše na čuveni škotski prezbiterijanski Misionarski institut Lavdejl u Južnoj Africi, ali je završio svoje obrazovanje po standardu 8 bez studiranja tamo. Godine 1917, otišao je peške u Johanezburg u Južnoj Africi. Nekoliko godina je radio u dubokom rudniku Vitvotersrand na grebenu Transval. Tokom tog perioda, upoznao je biskupa Vilijama Tekumsea Vernona iz Afričke metodističke episkopalne crkve (AME) koji je ponudio da plati njegovu školarinu u metodističkoj školi u Sjedinjenim Državama ako može sam da plati put.[16] Godine 1925, odlazi u Njujork.

Biografija[uredi | uredi izvor]

U inostranstvu je proveo 42 godine. Školovao se za lekara u Škotskoj da bi godine 1963. postao prvi premijer nezavisnog Malavija. Kada su mu pokušali ograničiti ovlasti 1964, otpustio je četiri ministra, a još dva su dala ostavke na svoje funkcije[17]. Godine 1966, postao je predsednik, a 1971. se proglasio doživotnim predsednikom. Njegov režim je bio autoritaran i često kritikovan zbog toga što je kao jedina afrička zemlja imao dobre odnose s Južnom Afrikom u doba aparthejda[18]. Progonio je i proterivao oporbu, kao i pripadnike plemena sa severa Malavija. On je dao ime državi.

Banda je bio poznat po svojoj konzervativnosti. Uveo je propise o odevanju i frizuri i sve do 1990-ih zabranjivao televiziju u svojoj zemlji. S druge strane, uveo je celi niz reformi u cilju izjednačavanja položaja muškaraca i žena, te izgradio infrastrukturu zemlje. Sopstveni jezik nije poznavao, pa je koristio prevodioca. Veruje se da je za vreme svoje vladavine za sebe prisvojio 320 miliona američkih dolara.[19]

Godine 1994, dozvolio je višestranačje i na izborima bio poražen od Bakilija Muluzija. Umro je 1997. godine u bolnici u Južnoafričkoj Republici.[19]

Kongresna stranka Malavija, koju je osnovao, danas je najvažniji politički faktor u zemlji.

Sjedinjene Države[uredi | uredi izvor]

Banda je studirao u srednjoškolskom odseku Vilberfors Instituta, afroameričkog AME koledža (člana AME), sada poznatog kao Centralni državni univerzitet, u Vilberforsu, Ohajo, i diplomirao je 1928. godine.[20] Pošto je njegova finansijska podrška sada bila okončana, Banda je zaradio nešto novca na govorničkim angažmanima koje je organizovao ganski edukator Kveir Agrej, koga je upoznao u Južnoj Africi.

Govoreći na sastanku Kivanis kluba, upoznao je dr Heralda, uz čiju pomoć se upisao kao student predmedicine na Univerzitetu Indijana, gde je boravio kod gospođe V. N. Kulmer. U Blumingtonu je napisao nekoliko eseja o svom rodnom plemenu Čeva za folkloristu Stita Tompsona, koji ga je upoznao sa Edvardom Sapirom, antropologom sa Univerziteta u Čikagu, na koji je posle četiri semestra prešao. Tokom svog perioda tamo, sarađivao je sa afroameričkim antropologom i lingvistom Markom Hanom Votkins, pružajući informacije o njegovom maternjem čevanskom jeziku. To je dovelo do objavljivanja gramatike jezika.[21] U Čikagu je boravio kod afroamerikanke Korine Sonders. Diplomirao je istoriju 1931. godione.

Tokom tog perioda uživao je finansijsku podršku gospođe Smit, čiji je muž, Daglas Smit, stekao bogatstvo od patentiranih lekova i pepsodent paste za zube i kao član odbora Eastman Kodak. Zatim je, još uvek uz finansijsku podršku ovih i drugih dobrotvora (uključujući Voltera B. Stivensona iz Delta Elektrik kompanije), studirao medicinu na Medicinskom koledžu Mehari u Tenesiju,[22] na kojem je stekao diplomu doktora medicine 1937. Banda je postao druga osoba iz Malavija koja je stekla medicinsku diplomu, posle Danijela Šarpa Malekebua.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Banda je umro na klinici Garden Siti[23] u Johanezburgu, Južna Afrika, 25. novembra 1997. od respiratorne insuficijencije. Iako je klinika zabeležila njegovu starost kao 99, vladini zvaničnici navode da je verovatnije da je imao oko 90 godina.[19][24] Iako je sahranjen sa pompom, u deceniji nakon njegove smrti pojavili su se pozivi da se postavi značajniji spomenik prvom predsedniku zemlje. Izgradnja mauzoleja sa bibliotekom i plesnom arenom započeta je 2005. godine.[25] Završen 2009. godine - po ceni od 600.000 američkih dolara - mauzolej je napravljen od mermera i granita. Njegova četiri glavna stuba nose inicijale Bandinih ključnih principa – jedinstvo, lojalnost, poslušnost i disciplina.[26] Godine 2009. postavljena je bronzana statua Bande.[9] Od 10. aprila 1995. godine, kada je umro bivši premijer Indije Morardži Desai, Banda je bio najstariji živi bivši šef vlade na svetu do svoje smrti 1997. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Simfukwe, Meekness (14. 5. 2015). „Family, nation celebrate Kamuzu's life”. The Nation Online. 
  2. ^ „Obituary: Dr Hastings Banda”. The Independent (na jeziku: engleski). 2011-10-23. Pristupljeno 2021-04-29. 
  3. ^ Chauwa, Alfred (2016-12-05). „MCP, family celebrate Kamuzu's life: Chakwera to champion for rebuilding of party headquarters”. Nyasa Times. 
  4. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 104. ISBN 86-331-2075-5. 
  5. ^ Geddes, Barbara; Wright, Joseph; Frantz, Erica (2018). How Dictatorships Work. Cambridge University Press. str. 70. ISBN 978-1-316-33618-2. S2CID 226899229. doi:10.1017/9781316336182. 
  6. ^ Louis Ea Moyston (16. 10. 2010). „Howell: man of heroic proportions”. Jamaica Observer. Arhivirano iz originala 29. 01. 2020. g. Pristupljeno 17. 10. 2010. 
  7. ^ Kalinga, Owen J. M. (2012). Historical Dictionary of Malawi, Fourth Edition, p. 12
  8. ^ „Hastings Kamuzu Banda | president of Malawi”. Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 23. 5. 2019. 
  9. ^ a b York, Geoffrey (20. 5. 2009). „The cult of Hastings Banda takes hold”. The Globe and Mail. Pristupljeno 23. 5. 2019. 
  10. ^ Mccracken, John (1. 4. 1998). „Democracy and Nationalism in Historical Perspective: The Case of Malawi”. African Affairs. 97 (387): 231—249. doi:10.1093/oxfordjournals.afraf.a007927. Pristupljeno 23. 5. 2019 — preko academic.oup.com. 
  11. ^ Drogin, Bob (21. 5. 1995). „Malawi Tries Ex-Dictator in Murder : Africa: Aging autocrat is one of few among continent's tyrants to face justice for regime's abuses”. Los Angeles Times. 
  12. ^ Denver Rocky Mountain News, 17 May 1994.
  13. ^ Dallas Morning News, 3 December 1997.
  14. ^ Brody, Donal (2000). „Conversations with Kamuzu: The Life and Times of Dr. H. Kamuzu Banda”. 
  15. ^ M. Kalinga, Owen J. (2012). Historical Dictionary of Malawi. Rowman & Littlefield. str. 43—44. ISBN 9780810859616. 
  16. ^ a b v Dowden, Richard (27. 11. 1997). „Obituary: Dr Hastings Banda”. The Independent. London. 
  17. ^ „History Of Malawi”. Historyworld.net. 31. 12. 1963. Pristupljeno 21. 10. 2012. 
  18. ^ „Malawi: Heroes or Neros?”. Time. 14. 04. 1967. Arhivirano iz originala 18. 10. 2012. g. Pristupljeno 20. 10. 2012. 
  19. ^ a b v Tenthani, Raphael (2000) "Mystery of the Banda millions" BBC News 17 May 2000
  20. ^ „Man in the News; Cosmopolitan Malawian; Hastings Kamuzu Banda”. The New York Times. 9. 9. 1964. 
  21. ^ Watkins, Mark Hanna (1937). „A Grammar of Chichewa: A Bantu Language of British Central Africa”. Language (na jeziku: engleski). 13 (2): 5—158. JSTOR 522167. doi:10.2307/522167. 
  22. ^ „A CLASSIC DICTATOR”Neophodna novčana pretplata. Independent.co.uk. 8. 10. 1995. Arhivirano iz originala 9. 5. 2022. g. 
  23. ^ M. Kalinga, Owen J. (2012). Historical Dictionary of Malawi. Rowman & Littlefield. str. xxvi. ISBN 9780810859616. 
  24. ^ Jr, Donald G. Mcneil (1997-11-27). „Kamuzu Banda Dies; 'Big Man' Among Anticolonialists”. The New York Times. 
  25. ^ Sumbuleta, Aubrey (2005), "New tomb for Malawi's Banda", BBC News, 13 May 2005,
  26. ^ „Kamuzu Mausoleum | Lilongwe, Malawi Attractions”. Lonely Planet (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-28. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • „Banda, Hastings Kamuzu”. Oxford Dictionary of National Biography (2004 izd.). 
  • Hulec, Otakar and Jaroslav Olša, Jr. (2008). Dějiny Zimbabwe, Zambie a Malawi (in Czech, translation of title: History of Zimbabwe, Zambia and Malawi), Nakladatelství Lidové noviny.
  • Lwanda, John Lloyd, (1993). Kamuzu Banda of Malawi: A Study in Promise, Power, and Paralysis, Dudu Nsomba Publications.
  • Meredith, Martin (2005). The Fate of Africa: From the Hopes of Freedom to the Heart of Despair, Public Affairs.
  • Mgawi, KJ (2005). Tracing the Footsteps of Dr. Hastings Kamuzu Banda. Dzuka Publications, Blantyre.
  • Muluzi, Bakili (with Yusuf M. Juwayeyi, Mercy Makhambera, Desmond D. Phiri), (1999). Democracy with a Price: The History of Malawi since 1900. Jhango Heinemann, Blantyre.
  • Mwakikagile, Godfrey, (2006). Africa After Independence: Realities of Nationhood. Johannesburg, South Africa: Continental Press.
  • Ross, Andrew C. (2009). Colonialism to cabinet crisis: a political history of Malawi, African Books Collective. 2009. ISBN 99908-87-75-6.. This gives extensive biographical detail on Hastings Banda.
  • Rotberg, Robert I, (1965). The Rise of Nationalism in Central Africa. Cambridge: Harvard University Press.
  • Shaw, Karl (2005) [2004]. Power Mad! [Šílenství mocných] (na jeziku: češki). Praha: Metafora. ISBN 978-80-7359-002-4. 
  • Short, Philip (1974). BANDANeophodna slobodna registracija. London: Routledge & Kegan Paul. ISBN 9780710076311. 
  • van Donge, Jan Kees (1995). Kamuzu's legacy: the democratisation of Malawi. African Affairs, Vol 94, No 375.
  • Williams, T. David (1978). Malawi, the Politics of Despair. Cornell University Press.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]