Hibristofilija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Najpoznatiji slučaj hibristofilije u savremenom dobu je par Boni i Klajd.

Hibristofilija je oblik parafilije kod koje seksualno uzbuđenje i postizanje orgazma zavise od odnosa sa partnerom za kojeg se zna da je počinio krivično delo, kao što je silovanje ili ubistvo. Termin je izveden od grčke reči hibrizin (grč. ὑβρίζειν) što znači „počini bijes protiv nekoga” i filo, što znači "imati jak afinitet, sklonost ka".[1] U popularnoj kulturi ovaj fenomen je poznat i pod nazivom „sindrom Boni i Klajda“.[2]

Mnogi kriminalci visokog profila, posebno oni koji su počinili stravične zločine, u zatvoru dobijaju „pisma obožavalaca“ koja su ponekad ljubavne ili seksualne sadržine, verovatno kao rezultat ove pojave. U nekim slučajevima, poštovaoci ovih zločinaca se venčavaju u zatvoru za njih.[3][4]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Ponuđena su neka nagađanja o uzroku hibristofilije. Na primer, Ketrin Ramsland, profesor forenzičke psihologije na Univerzitetu DeSales, napominje da neke od žena, posebno one koje su se udale ili se zabavljale sa serijskim ubicama, navele sledeće razloge:[traži se izvor]

  • Nisko samopoštovanje i nedostatak očinske figure.
  • „Neke veruju da mogu promeniti čoveka tako okrutnog i moćnog kao što je serijski ubica.”
  • „Druge „vide“ malog dečaka kakav je ubica nekada bio i nastoje da ga neguju.”
  • „Nekolicina se nadala da će biti u centru pažnje medija ili dobiti ugovor o knjizi ili filmu.“
  • „Takođe javlja se pojam „savršenog dečka“. U svakom trenutku zna gde je i zna da misli na nju. Iako može da tvrdi da je neko voli, ona ne mora da prolazi kroz svakodnevne nedoumice koje su uključene u većinu veza. Nema veša za pranje, nema kuvanja za njega i nema odgovornosti prema njemu. Ona može dugo održavati naboj fantazije.“

Drugi su ponudili razloge poput:

  • „Neki stručnjaci za mentalno zdravlje uporedili su opčoinjenost ubicama sa ekstremnim oblicima fanatizma. Na takve žene gledaju kao na nesigurne žene koje ne mogu da pronađu ljubav na uobičajeni način ili kao na žene „koje izbegavaju ljubav” i koje traže romantične veze koje se ne mogu konzumirati."[5]

Psiholog Leon F. Selcer je ponudio objašnjenja za fenomen muških serijskih ubica koji privlače ženske seksualne partnere na osnovu evolucione psihologije. Po njegovom mišljenju, serijske ubice su slučajevi alfa muškaraca kojima žene teže. Razlog za to je što su takvi muškarci bili dobri u zaštiti žena i njihovih potomaka prema evolucionoj istoriji. On tvrdi da žene danas svesno shvataju da nije pametno zabavljati se sa serijskim ubicom, ali ih oni ipak privlače; izjavio je, „kao terapeut sreo sam mnoge žene koje su žalili zbog svoje ranjivosti prema dominantnim muškarcima za koje su svjesno prepoznali da su svi pogrešni za njih”.[6] Kao dokaz sklonosti ženske mašte prema dominantnim muškarcima, on se poziva na knjigu Milijarda zlih misli: šta najveći eksperiment na svetu otkriva o ljudskoj želji Ogija Ogasa i Saija Gadama. Selcer govori o Ogasovom i Gadamovom stavu da je ova fantazija dominantna u većini erotskih i romantičnih knjiga i filmova napisanih za žene, ali maštarija uvek drži da je ova muška dominacija uslovna, „ona zapravo ne predstavlja čovekovu najdublju stvarnost“.

Primeri[uredi | uredi izvor]

  • Justa Grata Honorija, ćerka zapadnorimskog cara Konstancija III, je 450. zatražila zaštitu od Atile što je hunski kralj protumačio kao bračnu ponudu i kao krajnja posledica toga 452. godine, Atila je opljačkao i razorio gradove severne Italije jer je njegov zahtev za suprugom i mirazom odbijen od strane cara.
  • Jedan od najzloglasnijih primera hibristofilije je veliki broj žena koje je Ted Bandi privukao nakon njegovog hapšenja.[7] Često je portretisao na desetine žena koje su prisustvovale njegovim suđenjima.[8] Bandi je navodno primio stotine ljubavnih pisama od žena dok je bio u zatvoru i na kraju se oženio sa Kerol En Bun, koju je upoznao dok je radio u Vašingtonu. Zaprosio ju je usred sudskog procesa dok je Bun bila na mestu svedoka. Bun je rodila ćerku za koju se verovalo da je Bandi otac.[9][10]
  • Džefriju Dameru, serijskom ubici, navodno su zaljubljene žene slale pisma, novac i druge poklone za vreme boravka u zatvoru.[11]
  • Serijski ubica Ričard Ramirez oženio se zatvorskom obožavateljkom koja mu je napisala preko 75 pisama tokom boravka u zatvoru. Za vreme njegovog suđenja, desetine žena bi pohrlile u sudnicu da ga ugledaju.
  • Primeri su i obožavateljke Čarlsa Mensona [12]
  • Teroristi kao što su Anders Bering Brejvik [13] i Džohar Čarnajev [14] su takođe bili objekti hibristofilije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Eric W. Hickey, ur. (2006). Sex crimes and paraphilia. Upper Saddle River, N.J.: Pearson Education. str. 197–9. ISBN 9780131703506. 
  2. ^ „Bonnie and Clyde Syndrome Is a Real Thing - Nerve”. Internet Archive. Arhivirano iz originala 2017-11-13. g. 
  3. ^ Ramsland, Katherine (20. 4. 2012). „Women Who Love Serial Killers”. Psychology Today. Pristupljeno 13. 5. 2013. 
  4. ^ Seltzer, Leon F. (24. 4. 2012). „Why Do Women Fall for Serial Killers?”. Psychology Today. Pristupljeno 13. 5. 2013. 
  5. ^ Ramsland, Katherine (20. 4. 2012). „Women Who Love Serial Killers”. Psychology Today. Pristupljeno 13. 5. 2013. Ramsland, Katherine (20 April 2012). "Women Who Love Serial Killers". Psychology Today. Retrieved 13 May 2013.
  6. ^ Seltzer, Leon F. (24. 4. 2012). „Why Do Women Fall for Serial Killers?”. Psychology Today. Pristupljeno 13. 5. 2013. Seltzer, Leon F. (24 April 2012). "Why Do Women Fall for Serial Killers?". Psychology Today. Retrieved 13 May 2013.
  7. ^ Cawthorne, Nigel (2007). Serial Killers and Mass Murderers: Profiles of the World's Most Barbaric Criminals. Ulysses Press. 
  8. ^ Michaud, Stephen G. „The Only Living Witness: The True Story Of Ted Bundy”. Crime Library. 
  9. ^ "Bundy's wife is pregnant – but she refuses to kiss, tell". Deseret News. Salt Lake City, Utah: Deseret News Publishing Company. Associated Press. September 30, 1981. Retrieved April 25, 2011.
  10. ^ Levenson, Bob (January 24, 1989). "Courtroom Wife Fades Out of Sight, Not A Recent Visitor". Orlando Sentinel.
  11. ^ Barnard, Ian; Nanny M. W. de Vries, Jan Best. „The Racialization of Sexuality: The Queer Case of Jeffrey Dahmer”. Thamyris Overcoming Boundaries: Ethnicity, Gender and Sexuality. Thamyris Intersecting. Rodopi. str. 88. ISSN 1381-1312. 
  12. ^ Corsini, Raymond Joseph (1999). The Dictionary of Psychology. Psychology Press. str. 692. ISBN 1-58391-028-X. 
  13. ^ „Breivik 'gets love letters from 16-year-old girls'. The Local. 18. 6. 2012. 
  14. ^ Allen, Charlotte (22. 5. 2013). „Dzhokhar Tsarnaev and his fangirls”. Los Angeles Times. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]