Himen (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Himen

Himen (grč. Hymen, lat. Hymenaeus) je bog ženidbe i zaštitnik braka.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Roditelji Himena su mu po jednoj verziji bili, Apolon i jedna od muza — Kaliopa, Uranija ili Tersihora, a po drugoj verziji on je bio sin Dionisa i boginje Afrodite. I pored toga što mu se nije sa sigurnošću znalo pravo poreklo, ljudi su ga poštovali, a naročito mladi ljubavnici i supružnici. Nije mogla da prođe ni jedna svadba, a da se nije otpevala pesma njemu u čast. Njegovo je ime označavalo svadbu i svadbenu pesmu.

Himen nije bio bog, već siromašan mladić iz Atine koji se zaljubio u lepu i bogatu devojku, a kada su mu njeni roditelji zabranili da je viđa, on se preobukao u žensku odeću i tako je pratio na svečanostima u čast boginje Demetre. Na putu ka Demetrinom hramu, kod eleuzine, grupu su presreli gusari i oteli sve devojke. Sa devojkama je i otet preobučeni Himen, a gusari su devojke odveli na jedno daleko ostrvo.

Slaveći uspešnu otmicu, gusari su priredili veliku gozbu na kojoj su se svi dosta napili. Himen je to iskoristio, dokopao se mača i ubio sve pijane gusare. sakupivši sve devojke, Himen se vratio u Atinu, i objavio svima da će pustiti svaku devojku pod uslovom da izabranicu svog srca dobije za ženu. roditelji devojke nisu pristali, ali su ih ubedili roditelji ostalih devojaka, pa su i oni napokon pristali da svoju kćerku daju Himenu za ženu.

Himen je zbog svega bio toliko srećan, a i živeo je u veoma skladnom braku, tako da su se počele pevati pesme o njegovom srećnom i lepom braku.

Posle nekog vremena, saznavši za sve šta se dogodilo, boginja Afrodita je primila Himena i njegovu ženu kod sebe, a zamolila je Zevsa da Himena uzvisi do boga.

Himen pevač[uredi | uredi izvor]

U mitovima se srećemo sa još jednim Himenom, a to je trački pevač svadbenih pesama. On je smatran sinom od jedne od muza — Kaliope, Uranije ili Terpisihore.

Kod Rimljana pandam ovom Himenu je bio bog svadbe Talasije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zamarovski 1985, str. 147.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb.