Himna Farskih Ostrva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
„Najlepša zemljo moja”
farski: Mítt alfagra land
Originalni rukopis iz 1906.
Država Farska Ostrva
Jezikfarski
TekstopisacSimun av Skardi
KompozitorPetur Alberg

Državna himna Farskih Ostrva nosi naziv „Najlepša zemljo moja” (farski: Mítt alfagra land). Tekst je 1906. godine sastavio Simun av Skardi, a muziku je komponovao Petur Alberg.

Tekst[uredi | uredi izvor]

Mítt alfagra land
Farski original Danska verzija Srpski prevod
Mítt alfagra land
Tú alfagra land mítt, mín dýrasta ogn!
á vetri so randhvítt, á sumri við logn,
tú tekur meg at tær so tætt í tín favn.
Tit oyggjar so mætar, Guð signi tað navn,
sum menn tykkum góvu, tá teir tykkum sóu.
Ja, Guð signi Føroyar, mítt land!
Hin roðin, sum skínur á sumri í líð,
hin ódnin, sum týnir mangt lív vetrartíð,
og myrkrið, sum fjalir mær bjartasta mál,
og ljósið, sum spælir mær sigur í sál:
alt streingir, ið tóna, sum vága og vóna,
at eg verji Føroyar, mítt land.
Eg nígi tí niður í bøn til tín, Guð:
Hin heilagi friður mær falli í lut!
Lat sál mína tváa sær í tíni dýrd!
So torir hon vága - av Gudi væl skírd -
at bera tað merkið, sum eyðkennir verkið,
ið varðveitir Føroyar, mítt land!
Min Skønneste Land
O, Færø så fager, min dyreste skat!
Når vinterstorm brager, i lun sommernat
du drager derude mig hjem i din favn.
I øer så prude, Gud signe det navn,
som fædrene gav jer, da de fandt bag hav jer.
Ja, Gud signe Færø, mit land.
Hin solglans, som svæver om sommergrøn lid,
og stormen, som kræver mangt liv vintertid,
og mørket, som dølger mig fjeldryg og tind,
og lyset, som bølger og hvisker i sind:
Alt strenge, som klinger og lønligt mig tvinger
at værge dig, Færø, mit land.
Mit knæ vil jeg bøje i bøn til dig, Gud:
Din fred, o du høje, lad bringe mig bud!
Min sjæl vil sig sænke i dit nådebad,
så tør den vel tænke – frimodig og glad –.
at frembære mærket, som vidner om værket,
der tjerner dig, Færø, mit land!
Moja najlepša zemlja
Zemljo moja, najdivnija, najdraži posede,
Prigrljuješ me, pozivaš u naručje;
mirna u leto, snegom prekrivena u zimu,
izvanredna ostrva, od Boga voljena.
Ime koje su ti ljudi dali kad su te otkrili,
Bog te blagoslovio, Farska moja zemljo.
Bleštav sjaj, koji leti planinske vrhove čini izuzetnim;
Silni vetar koji zimi baca ljude u očajanje;
Oluja koja živote odnosi, zaposednutost duše,
Prave divnu muziku koja ujedinjuje.
Oni me ispunjavaju nadom, verom i inspiracijom,
Da te štitim, Farska zemljo moja.
I zbog toga, klanjam se tebi, Bože, u molitvi,
Da naša polja budu u miru, spasi nas, Bože,
Očisti naše duše; slava Tebi; Blagoslovi,
Zastavu koju podižem i popusti stres.
Moj zadatak, visoko uzdignut,
Da te štitim, Farska zemljo moja.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • W.B. Lockwood: An Introduction to Modern Faroese, Tórshavn 1977 [1]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]