Hina macuri

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ukrašena palata i ichimatsu lutka.
Ukrašena palata i ichimatsu lutka.

Hina macuri (jap. 雛祭り Hina-matsuri), ili Dan devojčica, takođe poznat kao Dan lutaka, je Japanski praznik i slavi se svake godine trećeg marta.[1] Lutke se postavljaju na police prekrivene crvenom tkaninom, i one simbolizuju cara i caricu, posetnike festivala i muzičare u tradicionalnim haljinama iz Hejan perioda.

Običaji[uredi | uredi izvor]

Dan devojčica je jedan od pet sezonskih praznika (五節句 go-sekku), koji se održavaju na „uspešnim“ datumima kineskog kalendara: prvi dan prvog meseca, drugi dan drugog meseca i tako dalje. Nakon usvajanja gregorijanskog kalendara, ovi datumi su fiksirani na prvi januar, treći mart, peti maj, sedmi jul i deveti septembar. Festival se tradicionalno naziva i festival breskvi, jer u ovo doba godine drva breskve počinju da cvetaju.[2] Iako se ovo ime više ne koristi, breskve su idalje simbol ovog festivala.[3]

Srž ovog festivala je izlaganje muških i ženskih lutaka u sedećem položaju (obina (男雛) i mebina (女雛), u prevodu muška i ženska lutka, koje predstavljaju venčanje iz Xejan perioda,[3] ali se obično opisuju kao car i carica Japana[4]), uglavnom na crvenoj tkanini. Ove lutke mogu biti proste (mogu biti obične slike ili napravljene od papira), a mogu biti i vrlo detaljno izrezane od drveta. Složenije izložbe mogu sadržati i višespratnu policu (雛壇 hinadan) na kojoj bi lutke stojale. Ceo komplet lutaka se naziva hinazakari (雛盛り),[2] a količina lutaka koju će porodica imati zavisi od njihovog budžeta.

Japanski dezert hina arare
Japanski dezert hina arare

Porodice se uglavnom potrude da devojčice imaju glavni komplet od dve lutke njihove prve proslave ovog praznika. Lutke su uglavnom vrlo skupe (150,000 do 250,000 dinara za komplet od pet lutaka, u zavisnosti od kvaliteta) i mogu se prenositi iz generacije na generaciju kao vid porodičnog nasleđa. Lutke provode najveći deo godine u kutiji, a devojčice sa njihovim mamama počinju spremanje za izložbu par dana pre početka praznika. Tradicionalno, lutke bi trebalo skloniti dan nakon završetka praznika, jer se veruje da bi držanje lutaka duže značilo da će se devojčica kasno udati,[5] međutim, neke porodice ih ostavljaju izložene čitavog meseca.[6] Sa praktične strane, ova praksa je započeta da bi se izbegla kišna sezona i vlaga koja obično dolazi u ovo doba godine.[7] U ranijim vremenima lutke su se koristile kao igračke,[4] ali danas služe samo za izložbu.[6] Lutke se ne izlažu nakon što devojčica napuni deset godina.[4]

Za vreme dana koji prate hinamatsuri, devojčice često prave žurke sa svojim prijateljima. Od hrane se često nalazi na: hina-arare (雛あられ) (keksići od pirinča), chirashizuchi (ちらし寿司) (sirova riba i povrće na pirinču, u činiji), hishi mochi (菱餅) (kolači od obojenog pirinča),[2] ichigo daifuku (いちご大福) (jagode uvijene u pastu od azukija) i ushiojiru (うしお汁) (školjčana supa, jer školjke simbolizuju spojeni par).[3] Tradicionalno piće je shirozake (白酒) (beli sake) amazake (甘酒) (slatki sake), tip nealkoholnog sakea.[8][3]

Nagashi-bina (流し雛 u bukvalnom prevodu „plutanje lutaka“), je cemeronija koja se održava, gde učesnici puštaju papirne ili slamne lutke u čamcu niz reku, za koje se veruje da tako odnose grehove i nečistoće osobe koja ih je pustila.

Raspored lutaka[uredi | uredi izvor]

Polica sa lutkama
Polica sa lutkama

Raspored lutaka sleva nadesno varira od porodice do porodice a takođe zavisi i od porodične tradicije. Međutim, raspored po nivoima je uvek isti.[7] Sledeći raspored važi za ceo set lutaka i biće opisan sa vrha idući ka dnu.

Prva platforma[uredi | uredi izvor]

Japanske lutke koje predstavljaju cara i caricu
Lutke koje predstavljaju cara i caricu

Na najvišoj platformi se nalaze dve lutke, poznatije pod nazivom 内裏雛 (だいりびな dairi-bina), ili imperijalne lutke. Muška lutka drži ritualne palice (笏 shaku) dok ženska drži lepezu (殿 tono). Iako ih ljudi često nazivaju imperijalnim lutkama, one simbolizuju samo poziciju cara i carice, a ne i same osobe na toj poziciji. Kao dodatak se mogu staviti dva stuba za lampe (雪洞 - bonbori) i papirne ili svilene lampe (火袋- hikikuro), koje su uglavnom ukrašene šarama trešnjinog ili šljivinog cveta.

Kompleti uključuju dodatke koji bi se stavili između ove dve lutke, poznatih kao sanbō kazari (三方飾), i oni se sastoje od dve vaze koje sadrže veštačke grane šljivinog drveta.

Kansai stil poređivanja lutki uglavnom stavlja mušku lutku sa desne strane, dok se u Kanto stilu muška lutka nalazi sa leve strane.[7]

Druga platforma[uredi | uredi izvor]

Na drugoj platformi se nalaze tri dvorske dame (三人官女 – san-nin kanjo)  koje služe sake muškim i ženskim lutkama. Dve stoje sa priborom za serviranje, jedna sa kratkom drškom i jedna sa drugačkom drškom, dok treća, koja drži mali sto, može stajati ili klečati.[4] Dodaci koji se postavljaju između ovih lutaka nazivaju se takatsuki (高坏), i to su postolja sa kružnim vrhom na kojima se nalaze sezonski slatkiši.[7]

Treća platforma[uredi | uredi izvor]

Na trećoj platformi se nalaze pet muzičara (五人囃子 – gonin bahashi). Svaki od njih rukuje posebnim instrumentom osim pevača koji drži lepezu.[9]

  1. Mali bubanj (太鼓 Taiko), u sedećem položaju,
  2. Veliki bubanj (大鼓 Ōtsuzumi), u stajaćem položaju,
  3. Ručni bubanj (小鼓 Kotsuzumi), u stajaćem položaju,
  4. Flauta (笛 Fue), u sedećem položaju,
  5. Pevač (謡い方 - Utaikata), drži lepezu (扇子 sensu), u stajaćem položaju.

Postoje stariji kompleti sa sedam ili čak deset muzičara, a zna se za bar jedan u kome su muzičari žene.[4]

Četvrta platforma[uredi | uredi izvor]

Ovde se nalaze dva ministra (大臣- daijin). Ovo mogu biti carevi čuvari ili administratori u Kjotu: Desni ministar () i Levi ministar (). Oba su opremljena lukom i strelom. Kada predstavljaju ministre, Desni ministar je prikazan kao mlada osoba, dok je Levi ministar stariji zato što je ta pozicija rezervisana za iskusnijeg od dva ministra. Desni ministar će se nalaziti sa desne strane (iz perspektive posmatrača) a Levi ministar će se nalaziti sa leve strane (iz perspektive posmatrača).[9][4]

Između ministara se nalaze stolovi sa činijama, kao i postolja u obliku dijamanta na kojima se nalazi nishi boshi, takođe u obliku dijamanta.[9]

Peta platforma[uredi | uredi izvor]

Na petoj platformi se između biljaka nalaze tri sluge (仕丁 shichō) cara i carice:[4][9]

  1. Plačući pevač nakijōgo (泣き上戸),
  2. Ljuti pevač okorijōgo (怒り上戸),
  3. Nasmejani pevač waraijōgo (笑い上戸).

Šesta platforma[uredi | uredi izvor]

Na ovoj platformi se nalaze predmeti koji se koriste unutar carske palate:[7]

  • tansu (箪笥), orman sa pet fioka,
  • nagamochi (長持), dugačak orman za čuvanje kimona,
  • hasamibako (挟箱), manji orman za odeću, stavlja se preko nagamochi,
  • kyōdai (鏡台), manji orman sa fiokama sa ogledalom na vrhu,
  • haribako (針箱), komplet za šivenje,
  • two hibachi (火鉢), kotao,
  • daisu (台子), komplet pribora za čajnu ceremoniju.

Sedma platforma[uredi | uredi izvor]

Ovde se nalaze predmeti koji se koriste van palate:[7]

  • jubako (重箱), komplet kutija za hranu sa kanapom ili drškom koja ih drži zajedno,
  • gokago (御駕籠), palankin,
  • goshoguruma (御所車), kočije koje su vukli volovi.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Najraniji dokazi izlaganja lutaka kao deo festivala devojčica potiče iz 1625. godine, za ćerku cara Go-Mizunoo, Oki-ko.  Dvorske dame su izvršile pripreme da njeno igranje sa lutkama (雛遊び hina asobi). Nakon što je Oki-ko nasledila svog oca kao carica Meishō, dan devojčica je zvanično postao naziv ovog festivala 1687. godine. Lutkari su tada počeli sa proizvodnjom komplikovanih lutki za ovaj festival, i tokom vremena one su evoluirale da bi dobile sadašnji oblik i uključivale petnaest lutaka i njihovih dodataka u kompletu. Kako su lutke postajale sve skuplje i skuplje, nivoi su se dodavali na police da bi se skuplje lutke pomerile van domašaja dece.[4]

Nakon Meiđi restauracije, dan devojčica je izgubio popularnost u zamenu za druge praznike koji su se fokusirali na cara i njegovu povezanost sa nacijom, ali je posle nekog vremena ponovo zaživeo. Sada se fokusira na brak i porodicu, i predstavlja japanske vrednosti, a kako bi lutke trebalo da predstavljaju cara i caricu, ovaj praznik takođe gaji poštovanje prema prestolu.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Introduction to Japanese culture. Sosnoski, Daniel. (1. izd.). Rutland, Vt.: Tuttle. 1996. str. 10. ISBN 978-0-8048-2056-1. OCLC 36213380. 
  2. ^ a b v „"Hinamatsuri": Japan's Doll Festival”. Nippon.com. 27. 2. 2015. Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  3. ^ a b v g Itoh, Makiko (25. 2. 2011). „Delicious dishes that are fit for a princess”. Japantimes. ISSN 0447-5763. Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  4. ^ a b v g d đ e ž z Shoaf, Judy. „Girls' Day Dolls”. Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  5. ^ Sasaki, Mizue; 佐々木瑞枝 (1995). Nihon jijō nyūmon = View of today's Japan. Aruku (Firm). Nihongo Shuppan Henshūbu., アルク (Firm). 日本語出版編集部. (Shohan izd.). Tōkyō: Aruku. str. 36. ISBN 978-4-87234-434-9. OCLC 35841736. 
  6. ^ a b Tetsuo, Nakahara (24. 2. 2016). „Girl power the Hina Matsuri way”. Okinawa stripes. Arhivirano iz originala 25. 11. 2018. g. Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  7. ^ a b v g d đ Nagata, Kelly (2. 3. 2016). „Hinamatsuri, A Day of Celebration For Girls”. Voyapoon. Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  8. ^ Katherine., Rupp, (2003). Gift-giving in Japan : cash, connections, cosmologies. Stanford, Calif.: Stanford University Press. str. 134. ISBN 978-0-8047-4703-5. OCLC 52047484. 
  9. ^ a b v g „Hina Matsuri (The Doll’s Festival)”. Zooming Japan. 3. 3. 2013. Pristupljeno 21. 11. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]