Hortenzije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hortenzija
Krupnolisna hortenzija (Hydrangea macrophylla), najpopularnija vrsta iz roda hortenzija
Naučna klasifikacija e
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Asterids
Red: Cornales
Porodica: Hydrangeaceae
Rod: Hydrangea
L.

Hortenzije (lat. Hydrangea)[1] predstavljaju rod koji čini 70-75 (prema nekim autorima i preko 90[2]) vrsta cvetnica poreklom iz Azije i obe Amerike. Daleko najveća raznolikost vrsta je u istočnoj Aziji, posebno Koreji, Kini i Japanu. Većina su žbunaste vrste, visine 1 - 3 metra, ali neke rastu i kao mala stabla ili drugi lijane dužine i do 30 m (98 ft)m, koje rastu penjući se uz drveće. Mogu biti listopadne ili zimzelene, mada su široko kultivisane vrste umjerenog područja listopadne.[3]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Latinsko ime roda Hydrangea potiče iz grčkog jezika i znači „posuda za vodu” (hydor=voda i angeion=posuda). Prema nekim izvorima odnosi se na oblik semena,[4] dok se prema drugim izvorima odnosi na veliku potrebu vrsta iz ovog roda za vodom.[2]

Ranije ime roda, Hortenzija (Hortensia), latinska je verzija francuskog imena Ortons (Hortense), po ženi Žan-Andrea Leputa (Jean-André Lepaute), rodonačelnika čuvene porodice francuskih časovničara iz 18. veka.[5]

Cvetovi i cvasti[uredi | uredi izvor]

Hortenzije cvetaju od ranog proleća do kasne jeseni. Cvetovi se formiraju u cvastima (gronje ili metlice), najčešće na krajevima grana. Tipična cvast sastoji se od dve vrste cvetova: malih, neupadljivih u centru cvasti i velikih, raskošnih cvetova upadljivih boja po obodu. Ovi upečatljivi cvetovi često su raspoređeni u prstenu oko onih sitnijih. Biljke u populacijama u prirodi obično formiraju malo ili ni malo obodnih velikih cvetova, dok se u kulturi selekcijom gaje forme hortenzije koje ih imaju što više.

Kod hortenzija čiji cvetovi formiraju gronje, cvetovi se razvijaju na dva načina. Mogu formirati velike, loptaste cvasti, nalik pon-ponima, kakve su kod najčešće uzgajane i dobro poznate krupnolisne hortenzije (Hydrangea macrophylla ili prema staroj nomenklaturi Hydrangea hortensis). Nasuprot njima, neke vrste imaju okrugle, zaravnjene cvasti, slične čipki, u čijem središtu se formiraju sitni, neugledni cvetovi, okruženi većim, čiji su čašični ili krunični listići upadljivih boja, a koji se formiraju u prstenovima po obodu cvasti. Cvetovi nekih rododendrona i viburnuma formiraju cvasti slične onima kod nekih hortenzija.

Boja cveta hortenzije se menja zavisno od pH vrednosti, odnosno kiselosti zemljišta. Hortenzije koje rastu na kiselim zemljištima, pH vrednosti 5,5 ili niže, imaće plave cvetove, na zemljištu pH vrednosti između 5,5 i 6,5 ljubičaste cvetova, a na alkalnim, pH vrednosti 6,5 i veće, ružičaste. Belim cvetovima, koji ne sadrže pigment za boju, ne može se manipulisati na ovaj način.

Odrezani cvetovi hortenzije, lako dehidriraju i brzo uvenu zbog velike latica površine brojnih cvetova. Uvela hortenzija može se ponovo hidrirati i osvežiti tako što se stabljika na kratko uroni u kipuću vodu. Kako latice hortenzije takođe mogu da apsorbuju vodu i cvetovi se zatim mogu uroniti u vodu sobne temperature.[6]

Cvetovi hortenzija gajeni u posudama ne menjaju boju jer supstrat ne sadrži jone aluminijuma

Uticaj kiselosti zemljišta na boju cvetova[uredi | uredi izvor]

Kod većine vrsta hortenzija cvetovi su beli, ali kod nekih, posebno kod krupnolisne hortenzije (Hydrangea macrophylla) mogu biti plave, crvene, roze, ružičaste, svetlo ljubičaste ili tamnoljubičaste boje. Kod ovih vrsta dolazi do promene boje cvetova zbog prisustva jona aluminijuma koji su slobodni ili vezani, što zavisi od pH vrednosti zemljišta.[7][8] Za kultivare vrsta H. macrophylla i H. serrata boja cveća može se kontrolisati relativnom kiselošću zemljišta: kod kiselog zemljišta (pH vrednost ispod 7) joni aluminijuma su slobodni, usled čega se obično formiraju cvetovi plave do ljubičaste boje,[9] dok alkalno zemljište (pH vrednost iznad 7) vezuje jone aluminijuma, što dovodi do formiranja ružičastih ili crvenih cvetova. To je uzrokovano promenom boje cvetnih pigmenata u prisustvu jona aluminijuma koje biljke mogu apsorbovati.[10] Snižavanjem pH vrednosti zemlje ili supstrata koji se koristi u saksijama obično ne dovodi do promene boje u plavu, jer ovi supstrati obično ne sadrže jone aluminijuma.

Na sposobnost cvetova da poplave ili postanu ružičasti utiče i kultivar. Neki kultivari selektovani su upravo zbog njihove sposobnosti da promene boju, dok se drugi uzgajaju i biraju zbog crvene, ružičaste ili bele boje cvetova. Na boju cvetova većine drugih vrsta hortenzije aluminijum ne utiče i boja njihovih cvetova ne može se menjati.

Najpoznatije vrste hortenzija[uredi | uredi izvor]

Fosilni ostaci[uredi | uredi izvor]

Vrsta Hydrangea alaskana je fosilna vrsta izdvojena iz paleogenih slojeva na planini Jav na Aljasci.[11]

Četiri fosilna semena vrste Hydrangea polonica pronađena su u uzorcima izvađenih iz bušotina ležišta slatke vode iz perioda srednjeg Miocena u blizini Novog Sonča, zapadni Karpati, Poljska.[12]

Upotreba u hortikulturi[uredi | uredi izvor]

Cvasti krupnolisne hortenzije sa loptastim cvastima
Cvasti krupnolisne hortenzije sa čipkastim cvastima

Hortenzije su popularne ukrasne vrste visokih dekorativnih vrednosti. Sade se zbog dekorativnih listova i cvetova grupisanih u cvastima raskošnih boja, naročito kod selektovanih sorti. Rastu kao žbunje, retko i kao drveće ili povijuše. Listovi su naspremni i prosti. Cvetovi su skupljeni u terminalnim gronjjama, u nijansama zelene, crvene, plave ili bele boje. Obodni cvetovi često su sterilni. Plod je čaura sa mnogobrojnim sitnim semenom.

Hortenzije se razmnožavaju semenom, ali češće vegetativno. Odgovara im bogato i vlažno zemljište, bez kreča i dobro aerisano. Mnoge vrste nisu otporne prema niskim temperaturama. Neke vrste se u našem podneblju gaje kao saksijske kulture.[2]

Najpoznatija i najrasprostranjenija je krupnolisna hortenzija (Hydrangea macrophylla), sa preko 600 kultivara, od kojih su mnogi selektovani tako da u cvastima imaju samo velike sterilne cvetove. Kultivari krupnolisne hortenzije se mogu podeliti u dve glavne grupe:

  • Hortenzije loptastih cvasti i
  • Hortenzije čipkastih cvasti.[13]

Orezivanje[uredi | uredi izvor]

Neke vrste hortenzija najbolje je orezivati jednom godišnje i to onda kada počnu da se pojavljuju novi lisni pupoljci. Ako se žbun ne orezuje redovno grane će previše izrasti, pa će njihova težina, sa velikim cvastima na vrhu, biti veća od njihove snage, zbog čega će početi da se povijaju prema zemlji, a mogu se lako i polomiti. Ostale vrste cvetaju samo na „starom drvetu“. Tako novo drvo koje je rezultiralo obrezivanjem neće roditi cveće do naredne sezone.

Selekcija boja[uredi | uredi izvor]

Vrsta Hydrangea quercifolia (hrastolisna hortenzija) proglašena je 1999. godine zvaničnom državnom divljom biljkom Alabame.

Boja cvetova jednog grma hortenzije može se menjati od plave do ružičaste ili ružičaste do plave iz jedne sezone u drugu, zavisno od nivoa kiselosti tla.[14] Dodavanje organskih materija poput kafe, kore citrusa ili ljuske jaja povećaće kiselost zemljišta i promeniti boju cvetova u plavu [15]

Ružičaste hortenzije sve su popularnije širom sveta, ali posebno u azijskim zemljama. U govoru cveća ružičaste hortenzije imaju mnogo različitih značenja ali, prema zapisima slavnog azijskog cvećara Tan Jun Ionga, osnovno značenje je: „Ti si otkucaj mog srca”. On je, između ostalog, zapisao: „Svetlo i nežno rumenilo latica podseća me na pulsirajuće srce, dok veličina može odgovarati samo srcu pošiljaoca![16] Popularni ružičasti kultivar 'Vanilla Strawberry' je proglašen je od strane Asocijacije američkih rasadničara i pejzažnih arhitekata za „Top biljku“.

Hibrid 'Runaway Bride Snow White', koji je uzgojio Japanac Ušio Sakazaki, proglašen je 2018. biljkom godine na izložbi cveća u londonskoj četvri Čelsi,[17] koja se tradicionalno održava svakog maja od 1912. godine.[18] Vrsta Hydrangea quercifolia proglašena je 1999. godine zvaničnom državnom divljom biljkom Alabame.[19]

Hortenzije u ljudskoj upotrebi[uredi | uredi izvor]

Koren i rizom hortenzije mogu biti korisni za lečenje urinarnog trakta i imati diuretička svojstva.[20] Ako se jedu, hortenzije su umereno toksične jer svi delovi biljke sadrže cijanogene glikozide.[21] U literaturi se navodi da se vrsta Hydrangea paniculata ponekad puši kao opojna supstanca, uprkos opasnosti od bolesti i potencijalne smrti usled cijanida koji sadrži.[22] [23]

Hydrangea serrata

Hortenzije u kulturi[uredi | uredi izvor]

U Japanu se tradicionalno priprema ama-čaj (jap. ama-ča, 甘茶), što znači sladak čaj. To je biljni čaj napravljen od vrste Hydrangea serrata, čiji listovi sadrže filodulcin, supstancu koja razvija sladak ukus. Za potpuni ukus, sveži listovi se usitnjavaju, pare i suše, posle čega se dobijaju tamnosmeđu boju. Ama-čaj se uglavnom koristi tokom ceremonije kupanja Bude (kan-butsu-e), koja se održava 8. aprila svake godine, na dan za koji se u Japanu smatra da je Budin rođendan. Tokom ceremonije, ama-čaj se prelije preko statue Bude i poslužuje ljudima koji prisustvuju ceremoniji. Prema legendi, na dan kada se Buda rodio devet zmajeva prelilo je preko njega Amritu, nektar besmrtnosti, a ama-čaj je u Japanu zamena za ovaj nektar.

U Koreji se ista vrsta, Hydrangea serrata (Hangul: 산수 국) koristi za spravljanje biljnog čaja koji se zove suguk-ča (수국 차) ili ilsul-ča (이슬 차).

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sunset Western Garden Book, 1995:606–607
  2. ^ a b v Vukićević 1982, str. 555
  3. ^ „The United States National Arboretum: Hydrangea FAQ”. Arhivirano iz originala 16. 5. 2013. g. Pristupljeno 27. 11. 2008. 
  4. ^ Gledhill, David (2008). "The Names of Plants". Cambridge University Press. ISBN 9780521866453 (hardback), ISBN 9780521685535 (paperback). pp 50, 206
  5. ^ „hortensia | Definition of hortensia in English by Oxford Dictionaries”. Oxford Dictionaries | English. Arhivirano iz originala 07. 12. 2017. g. Pristupljeno 7. 12. 2017. 
  6. ^ Kyle (13. 9. 2018). „Scentales | Florist Best Kept Secret: How to Save Wilting Hydrangeas”. Scentales Florist (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 01. 08. 2020. g. Pristupljeno 25. 11. 2019. 
  7. ^ „Publications - UGA Cooperative Extension”. www.caes.uga.edu. Pristupljeno 31. 5. 2018. 
  8. ^ „USDA: Hydrangea Questions and Answers”. Arhivirano iz originala 16. 5. 2013. g. Pristupljeno 31. 5. 2018. 
  9. ^ „Hydrangea”. Encyclopædia Britannica 1911. Pristupljeno 17. 1. 2014. .
  10. ^ „Hydrangea Plants”. 
  11. ^ Hollick, Arthur (1925). „A New Fossil Species of Hydrangea”. Bulletin of the Torrey Botanical Club. 52 (1): 21—22. JSTOR 2479996. 
  12. ^ Łańcucka-Środoniowa M.: Macroscopic plant remains from the freshwater Miocene of the Nowy Sącz Basin (West Carpathians, Poland) [Szczątki makroskopowe roślin z miocenu słodkowodnego Kotliny Sądeckiej (Karpaty Zachodnie, Polska)]. Acta Palaeobotanica 1979 20 (1): 3-117.
  13. ^ „The Complete Guide to All Hydrangea Types | Plant Addicts”. plantaddicts.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  14. ^ „Everything You Need to Know About Hydrangeas”. www.gardenista.com. 10. 6. 2018. Pristupljeno 15. 6. 2018. 
  15. ^ „Hydrangeas: How To Change Color from Pink to Blue”. www.gardenista.com. 10. 5. 2016. Pristupljeno 15. 6. 2018. 
  16. ^ „Hydrangeas, Hydrangeas, Hydrangeas - Roll Gardening & Green :: Roll Magazine: Creative Living in the Hudson Valley”. www.rollmagazine.com. Pristupljeno 31. 5. 2018. 
  17. ^ „This plant has been named 'plant of the year' at the Chelsea Flower Show”. 22. 5. 2018. Pristupljeno 31. 5. 2018. 
  18. ^ Phil Clayton, The Great Temple Show in The Garden 2008, p.452, The Royal Horticultural Society
  19. ^ State Botanical SymbolsBy Alan McPherson, p.3
  20. ^ PDR for Herbal Medicine 3rd Edition Page 453
  21. ^ „Hills of Snow”. Pristupljeno 31. 5. 2018. 
  22. ^ „Erowid Hydrangea Vault”. www.erowid.org. Pristupljeno 31. 5. 2018. 
  23. ^ Willsher, Kim (6. 2. 2014). „High danger hydrangea? French police hunt gang peddling 'cheaper weed'. the Guardian. Pristupljeno 31. 5. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  •  Ovaj članak uključuje tekst iz publikacije koja je sada u javnom vlasništvuChisholm, Hugh, ur. (1911). „Hydrangea”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 13 (11 izd.). Cambridge University Press. str. 34. 
  • Emilija, Vukićević (1982). Dekorativna dendrologija (2 izd.). Beograd: Privredno finansijski vodič. str. 555. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]