Hrvatski prirodoslovni muzej

Koordinate: 45° 49′ 02″ S; 15° 58′ 20″ I / 45.817115° S; 15.972314° I / 45.817115; 15.972314
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hrvatski prirodoslovni muzej
Hrvatski prirodoslovni muzej
Osnivanje9. oktobar 1846. god.; pre 177 godina (1846-10-09)
LokacijaZagreb
 Hrvatska
Vrstamuzej
Kolekcija
Broj predmeta2 miliona predmeta
Posetioci12.370 (2017)[1]
DirektorTatjana Vlahović
AdresaDemetrova 1

Hrvatski prirodoslovni muzej (hrv. Хрватски природословни музеј) najstariji je i najveći prirodnjački muzej i glavno telo za prirodnjačka istraživanja, očuvanje i kolekcije u Hrvatskoj.[2] Smešten u ulici Dimitrija Demetera u Gornjem gradu, jednom od najstarijih naselja glavnog grada Hrvatske, Zagrebu, poseduje jednu od najvećih muzejskih zbirki u Hrvatskoj, s preko 2 miliona predmeta, uključujući preko 1,1 miliona primeraka životinja. Osnovan je 1846. godine kao „Nacionalni muzej”. Nacionalni muzej kasnije je podeljen u pet muzeja od kojih su tri 1986. godine spojena kao odeljenja novoimenovanog Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Muzej sadrži veliku naučnu biblioteku koja je otvorena za javnost, a objavljuje i prvi hrvatski naučno-prirodni časopis Natura Croatica.

Stalna postavka Hrvatskog prirodoslovnog muzeja sastoji se od mineraloških, petrografskih i zooloških zbirki, kao i ostaci neandertalca iz Krapine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ploča na ulazu u muzej

Istorija Hrvatskog prirodoslovnog muzeja počinje osnivanjem „Narodnog muzeja” 10. septembra 1846. godine, prvog muzeja za istorijske i praistorijske predmete povezane s Hrvatskom.[3] Ovaj muzej je 1867. godine preseljen na trenutnu adresu.[4] Nacionalni muzej je vremenom rastao pa je do kraja 19. veka podeljen na pet novih muzeja. Tri su obuhvaćala prirodnu istoriju: Hrvatski narodni zoološki muzej, Geološko-paleontološki muzej i Mineraloško-petrografski muzej. Sva tri muzeja bila su smeštena u istoj zgradi u ulici Demeter 1, a 1986. godine ujedinjena su u Hrvatski prirodoslovni muzej.[3]

U sadašnjoj zgradi muzeja ranije je bio Amadeov teatar, prvo zagrebačko pozorište.[3][5] Osnovao ga je 1797. godine mađarski grof i župan Zagrebačke županije, Anton Amadeo de Varkonji, po kome je i dobilo ime. Pozorište je postojalo do 1834. godine, ali je 2000. godine oživljeno kao godišnji letnji niz pozorišnih predstava pod nazivom Scena Amadeo koje su održavane u muzejskom atrijumu.[6][7]

Zgrada muzeja teško je oštećena u zemljotresu koji je pogodio Zagreb 2020. godine i privremeno je proglašena nepodobnom za upotrebu. Mnogi eksponati su tom prilikom oštećeni ili uništeni.[8]

Biblioteka[uredi | uredi izvor]

Muzej je dom velike naučne biblioteke otvorene za javnost. Njegove najstarije knjige su štampane u Italiji tokom 17. veka, a uključuju dela Ulisa Aldrovandija, Nikola Gvaltijerija i Karla Linea.[9][10] Biblioteku je 1868. godine osnovao novoimenovani direktor muzeja, Spiridon Brusina. Polazeći od neznatnog korpusa stečenog u Nacionalnoj biblioteci, uključujući samo tri knjige o zoologiji, Brusina je putovao kroz tadašnju Austrougarsku da bi nabavio knjige. Godine 1875. godine muzej je nabavio veliku biblioteku i prirodnjačku zbirku Frančeska Lance, lekara i arheologa iz Splita. Brusina se penzionisao 1901. godine, ostavljajući biblioteci muzeja zbirku od 1.800 dela u 3.948 svezaka. Godine 1928. zabeleženo je da je biblioteka imala 5.838 knjiga u 9.901 svesku. Kako biblioteka nije bila profesionalno održavana tokom hrvatskog rata za nezavisnost niti je rađen popis inventara, nije poznato koliko tačno naslova ima. Procena iz 1999. godine je 30.000 svezaka i 13.100 monografija.[10]

Časopisi[uredi | uredi izvor]

Uzorci stena iz Litoralne Hrvatske i Gorskog kotara poređani po starosti

Brusina je 1885. godine sproveo uspešnu inicijativu za izdavanje Glasnika Hrvatskoga naravoslovnoga družtva.[10] Časopis izlazi od 1972. godine pod naslovom Periodicum biologorum, a fokusiran je na biologiju i biomedicinu, šumarstvo i biotehnologiju.[10][11] Godine 1992. muzej je počeo da objavljuje Natura Croatica, recenzirani biološki i geološki akademski časopis.[12] Ovaj časopis iz prirodne istorije bio je prvi ove vrste u Hrvatskoj, uprkos postojanju sedam muzeja prirodne istorije.[3] Časopis izlazi kvartalno na engleskom jeziku, a recenziraju ga hrvatski i strani naučnici.[10]

Fond[uredi | uredi izvor]

Muzej je podeljen na mineraloško-petrografsko, geološki-paleontološko, zoološkio i botaničko odeljenje. Prva tri su naslednici Narodnog muzeja iz 19. veka, dok je Botaničko odeljenje osnovano 1990. godine.[3]

Fondovi muzeja broje više od 2 miliona stena, minerala, fosila i drugih predmeta, prikupljenih širom zemlje. Zoološka zbirka se sastoji od 1.135.000 uzoraka životinja, uključujući banku tkiva za DNK analizu.[6][13] U njemu se nalaze i posmrtni ostaci neandertalca koje je kod Krapine pronašao Dragutin Gorjanović-Kramberger, bivši direktor Narodnog muzeja. Originalni ostaci se čuvaju u trezoru muzeja, dok je replika izložena u Krapinskom muzeju.[14][15]

Stalna postavka muzeja obuhvata mineraloške i petrografske zbirke,[16] kao i kolekciju životinja, čiji glavni deo potiče iz 19. veka.[17] Zoološka zbirka se nalazi na drugom spratu muzeja i uključuje skelete sredozemne morske medvedice, goleme psine koja je stanovnik Jadranskog mora, kao i skelet arktičkog morskog papagaja, pticu koja danas živi na području Arktika a za koju se veruje da se gnezdila na Jadranu tokom 19. veka.[17]

Mineraloške i petrografske zbirke podeljene su u tri izložbe. „Od zbirke do muzeja” prikazuje rad hrvatskih mineraloga i petrografa kroz istoriju, uključujući geološku kartu Moslavačke gore u središnjoj Hrvatskoj Ljudevita Vukotinovića, kao i dela Đure Pilara, jednog od prvih hrvatskih akademskih geologa. „Carstvo minerala” prikazuje kolekciju minerala razvrstanu po mestu otkrića, uključujući kolekcije ahata iz Lepoglave i opala, dragog kamenja retkog u Hrvatskoj. „Stjenoviti planet Zemlja” organizovana je po stenama, a sadrži i meteorite, lavu sa Vezuva i speleoteme. Počev od 2014. godine, izložbe su prilagođene i dostupne slepim ljudima.[16]

Atrijum muzeja sadrži dva eksponata: Kamenospisnu kartu Hrvatske i Geološki stup. Kamena karta Hrvatske predstavlja mozaičnu mapu sastavljenu od različitih komada stena pronađenih u Hrvatskoj i u obliku je Hrvatske.[18][19]

Izložbe[uredi | uredi izvor]

Lobanja pećinskog lava, izložena u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju
Stalna postavka muzeja

Izložbe Hrvatskog prirodoslovnog muzeja obuhvatale su „Puhovi: u biologiji i kuhinji”[3] i „Lavova jama”, koja je prikazivala ostatke pećinskog lava (Panthera leo spelaea), pronađenog u jami Vrtare Male u blizini Dramalja. Sa dužinom tela od 3,6 metara, lav je u vreme otkrića bio jedan od najvećih pronađenih na svetu do tada.[20][21] Druga zapažena izložba prikazala je rekonstrukciju megalodona, izumrle džinovske ajkule koja je pronađena u ravnicama severne Hrvatske, gde je nekada postojao okean Paratetis.[22] Muzej je održao prvu izložbu u svetu na temu životinja morskih mahovina 2006. godine pod nazivom „Neptunova čipka”.[23] Tokom 2009. godine posetioci su imali prilike da vide fosile krokodila sa ostrva Pag,[24] dok je osamdeset živih zmija u vlasništvu slovenačkog uzgajivača Aleša Mlinara bilo izloženo u muzeju 2013. godine.[25]

Muzej učestvuje u Noći muzeja Hrvatske, godišnjoj manifestaciji kojom je javnosti dozvoljen besplatan ulaz u mnoge muzeje u Hrvatskoj tokom jedne noći u godini. Tokom 2014. godine, muzej je posetilo više od 11.000 ljudi.[26]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Posjećenost hrvatskih muzeja u 2017. godini” (PDF). mdc.hr (na jeziku: hrvatski). Zagreb: Museum Documentation Center. Pristupljeno 1. 10. 2019. 
  2. ^ „Poslanje muzeja” (na jeziku: hrvatski). Zagreb: Museum Documentation Centre. Pristupljeno 10. 8. 2015. 
  3. ^ a b v g d đ Balabanić, Josip; Ćaleta, Darija; Vuković, Marijana (jul 1999). „Prirodoslovni muzeji i znanstveni rad” [Natural History Museums and Scientific Research]. Informatica Museologica (na jeziku: hrvatski). Zagreb: Museum Documentation Centre. 29 (3–4): 47–54. ISSN 1849-4277. Pristupljeno 3. 4. 2020. 
  4. ^ „About the museum”. Zagreb: Museum Documentation Centre. Arhivirano iz originala 06. 09. 2015. g. Pristupljeno 8. 8. 2015. 
  5. ^ „Postanak i ustrojstvo muzeja” (na jeziku: hrvatski). Croatian Natural History Museum. Arhivirano iz originala 22. 11. 2015. g. Pristupljeno 6. 8. 2015. 
  6. ^ a b „O muzeju” (na jeziku: hrvatski). Croatian Natural History Museum. Arhivirano iz originala 22. 11. 2015. g. Pristupljeno 6. 8. 2015. 
  7. ^ „Scena Amadeo za dobar večernji provod u Prirodoslovnom muzeju”. Večernji list (na jeziku: hrvatski). 3. 7. 2011. Pristupljeno 6. 8. 2015. 
  8. ^ „NALAZ STATIČARA POKAZAO Hrvatski prirodoslovni muzej neuporabljiv, treba hitnu evakuaciju građe”. Jutarnji list (na jeziku: hrvatski). HINA. 26. 3. 2020. Pristupljeno 27. 3. 2020. 
  9. ^ „Knjižnica” (na jeziku: hrvatski). Croatian Natural History Museum. Arhivirano iz originala 19. 10. 2015. g. Pristupljeno 6. 8. 2015. 
  10. ^ a b v g d Ćaleta, Darija (februar 1999). „Iz povijesti knjižnice Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja” [From the history of the library of the Croatian Natural History Museum] (PDF). Informatica Museologica (na jeziku: hrvatski). Zagreb: Museum Documentation Centre. 29 (1–2): 45—50. ISSN 1849-4277. Pristupljeno 14. 8. 2015. 
  11. ^ „Periodicum biologorum”. Hrčak. University of Zagreb. Pristupljeno 14. 8. 2015. 
  12. ^ „Natura Croatica”. Hrčak. University of Zagreb. Pristupljeno 6. 8. 2015. 
  13. ^ „Croatian Natural History Museum”. Zagreb: Museum Documentation Centre. Arhivirano iz originala 06. 09. 2015. g. Pristupljeno 6. 8. 2015. 
  14. ^ Sutlić, Korana (31. 3. 2015). „Sve tajne zbirke Krapinca o kojoj izvještavaju CNN i New York Times”. Jutarnji list (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 03. 07. 2015. g. Pristupljeno 6. 8. 2015. 
  15. ^ Sutlić, Korana (25. 3. 2015). „Vučedolska golubica ipak se ne vraća kući”. Jutarnji list (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 02. 07. 2015. g. Pristupljeno 6. 8. 2015. 
  16. ^ a b „Mineraloško petrografski postav” (na jeziku: hrvatski). Croatian Natural History Museum. Arhivirano iz originala 20. 05. 2015. g. Pristupljeno 6. 8. 2015. 
  17. ^ a b „Zoološki postav” (na jeziku: hrvatski). Croatian Natural History Museum. Arhivirano iz originala 08. 08. 2015. g. Pristupljeno 6. 8. 2015. 
  18. ^ „O muzeju”. Zagreb: Museum Documentation Centre. Pristupljeno 8. 8. 2015. 
  19. ^ Kovač, Ivan (31. 7. 2008). „Grad ipak pristao dati parking-mjesta muzejima”. Dalje.hr (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 16. 06. 2010. g. Pristupljeno 8. 8. 2015. 
  20. ^ „Najveći spiljski lav izlazi pred javnost”. Tportal.hr. Pristupljeno 8. 8. 2015. 
  21. ^ „U Dramlju pronađen najveći špiljski lav”. Jutarnji list (na jeziku: hrvatski). 4. 10. 2007. Arhivirano iz originala 22. 11. 2015. g. Pristupljeno 8. 8. 2015. 
  22. ^ Brezinščak, Renata (decembar 2008). „Izložba Morski psi – Megalodon, gospodar neogenskih mora” [The exhibition Sharks – Megalodon, Lord of the Neogene Seas]. Informatica Museologica (na jeziku: hrvatski). Zagreb: Museum Documentation Centre. 38 (3–4): 86—88. ISSN 1849-4277. Pristupljeno 10. 8. 2015. 
  23. ^ „Neptunova čipka”. Jutarnji list (na jeziku: hrvatski). 1. 4. 2006. Pristupljeno 11. 2. 2019. 
  24. ^ Vuleta, Diana (6. 11. 2009). „Na Pagu su živjeli krokodili!”. Jutarnji list (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 22. 11. 2015. g. Pristupljeno 14. 8. 2015. 
  25. ^ „Kraljevska kobra i etiopska ljutica dopuzale na Gornji grad!” (na jeziku: hrvatski). Večernji list. 25. 4. 2013. Pristupljeno 14. 8. 2015. 
  26. ^ „NOVI REKORD U Noći muzeja više od 350.000 posjetitelja”. Jutarnji list (na jeziku: hrvatski). 3. 2. 2014. Arhivirano iz originala 22. 11. 2015. g. Pristupljeno 6. 8. 2015. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

45° 49′ 02″ S; 15° 58′ 20″ I / 45.817115° S; 15.972314° I / 45.817115; 15.972314