Hromomikoza
Hromomikoza | |
---|---|
Latinski | Chromomycosis |
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | infektologija, Dermatologija |
MKB-10 | B43 |
MKB-9-CM | 117.2 |
DiseasesDB | 29799 |
eMedicine | derm/855 |
MeSH | D002862 |
Hromomikoza je hronična gljivična infekcija kože i potkožnog tkiva koja se najčešće javlja posle povrede kože.
Postoji više vrsta gljivica koje mogu da uzrokuju hromomikozu. Zajedničko za sve uzročnike je mrka prebojenost. Mogući uzročnici su: lat. Fonsecaea pedrosoi, Phialophora verrucosa, Cladosporium carrionii, Fonsecaea compacta.[1] Gljivice ulaze u organizam na mestima povreda na koži, pa su tako infekciji često izloženi poljoprivrednici koji nekada idu bosi po tlu koje sadrži navedene uzročnike i dolaze u kontakt sa ivercima drveća i trnjem.
Epidemiologija[uredi | uredi izvor]
U svetskim razmera, incidenca hromomikoze je značajno veća u tropskim i suptropskim regionima u kojima vlada visoka vlažnost i temperaturi vazduha između 30 °C i 35° С. [2] Procenjuje se da se oko 20% slučajeva hromomikoze javlja u područjima sveta sa umerenim klimatskim uslovima, kao što su Japan[3] Kanada, [4] Finska,[5], Rumunija i Češka Republika [6]
Hromomikoza se najčešće javlja kod poljoprivrednih radnika muškog pola u ruralnim regijama Severne, Centralne i Južne Amerike, ali i širom sveta, uključujući i Evropu, Indiju, Južnu Afriku i Australiju. Najviša incidenca u svetu je u afričkim zemljama na Madagaskaru, mada je veliki broj slučajeva prijavljen u Japanu i Brazilskoj Amazoniji (incidenca je 1,6 slučajeva na 10.000 stanovnika) u jednom selu u „Crnoj Gori“, u državi Rondoniji.
Zemalja sa najvišim brojem obolelih su Madagaskar i Brazil. Nekoliko različitih Latinskoameričkih i Afričkih zemalja, poput Gabona, Kolumbije, Venecuele, Kube, Dominikanske Republike i Meksika, imaju takođe visoku stopu razboljevanja od ove bolesti.
Prema hromomikozi ne postoji rasna predispozicija, a što se tiče pola, bolest više preovaladava kod osoba muškog pola (oko 70% obolelih su muškarci). Učestalost razboljevanja muškaraca je najverovatnije posledica njihovog češćeg bavljenja poljoprivrednim poslovima i veće sklonosti samopovređivanju, u odnosu na osobe ženskog pola koje su više posvećena kućim poslovima. Takođe na manji broj razboljevanja žena, mogu uticati i ženski hormoni koji najverovatnije ograničavaju rast gljivica.[7]
Bolesnika sa hromomikozom su najčešće životne dobi između 30 i 50 godina, a smrtnost od ove bolesti je zanemarljivo mala.[8]
Klinička slika[uredi | uredi izvor]
Promena na koži se polako razvija i prvo nastaju male papule (izdignuća na koži), a iz njih se vremenom razvijaju plakovi ili čvorovi. Promene su najčešće lokalizovane na donjim udovima i to stopalima, zatim dlanovima, rukama, sedalnom predelu, a znatno ređe na ušima, licu i grudima. Čvorovi polako rastu i površina im je izbrazdana. U mnogim slučajevima centralni delovi ove promene zarastaju i posle toga ostaju bledo prebojeni ožiljci. Plakovi se šire po periferiji, imaju izdignute ivice i u centru ostaje žuto prebojen ožiljak. Na površini plakova i čvorova se mogu pojaviti crne tačke ili nekada ulceracije (čirevi) mogu biti ispunjene gnojavokrvavim sadržajem. U nekim slučajevima se štetni agensi šire preko krvi i limfe pa promene nastaju i na udaljenim regijama od primarne lezije.
Česte su sekundarne bakterijske infekcije, koje vode u limfedem (progresivno oticanje međućelijskog tkiva u kome se nakuplja limfa) i elefantijazu (veoma izražen otok koji čini da udovi bude ekstremno uvećan). Kod dugotrajne bolesti, mogu se naći promene u različitim stadijumima. Prognoza je dobra, jer najčešće infekcija ostaje lokalizovana, mada je kod bolesnika sa oslabljenim imunitetom moguće širenje infekcije, a veoma retko može da se razvije i skvamocelularni karcinom kože.
Dijagnoza i lečenje[uredi | uredi izvor]
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, biopsije promena i kulture i patohistološkog nalaza, kao i na osnovu seroloških testova.
Rani stadijumi se leče hirurški, krioterapijom i antigljivičnim preparatma.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Fonsecaea pedrosoi, Phialophora verrucosa, Cladosporium carrionii, or Fonsecaea compacta
- ^ Brygoo ER, Destombes P. Epidemiologie de la chromoblastomycose humaine. Bull Inst Pasteur. 1975;74:219-43.
- ^ Nishimoto K. Chromomycosis in Japan. Ann Soc Belg Med Trop. Sep 1981;61(3):405-12
- ^ Berger L, Langeron M. Sur un type noveau de chromomycose observé au Canada (Torula bergeri n. sp). Ann Parasit Hum Comp. 1949;24:574-99.
- ^ Putkonen T. [Chromomycosis in Finland. The possible role of the Finnish sauna in its spreading]. Hautarzt. Nov 1966;17(11):507-9.
- ^ Rippon JW. Chromoblastomycosis and related dermal infections caused by dematiaceous fungi. In: Medical Mycology. The Pathogenic Fungi and the Pathogenic Actinomycetes. 2nd ed. Philadelphia, Pa: WB Saunders; 1982:249-76.
- ^ Pradhan SV, Talwar OP, Ghosh A, Swami RM, Shiva Raj KC, Gupta S. Chromoblastomycosis in Nepal: a study of 13 cases. Indian J Dermatol Venereol Leprol. May-Jun 2007;73(3):176-8.
- ^ Robert A Schwartz, Eugeniusz Baran Chromoblastomycosis medscape, Pristupljeno 10. 03. 2010. (jezik: engleski)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Hromomikoza, Pristupljeno 10. 3. 2010.
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |