Hronologija Hladnog rata

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

1940e[uredi | uredi izvor]

1946[uredi | uredi izvor]

1947[uredi | uredi izvor]

1948[uredi | uredi izvor]

1949[uredi | uredi izvor]

1950e[uredi | uredi izvor]

1950[uredi | uredi izvor]

1951[uredi | uredi izvor]

1952[uredi | uredi izvor]

1953[uredi | uredi izvor]

1954[uredi | uredi izvor]

  • novembar:Naser, egipatski nacionalista, proteruje probritanskog kralja Faruka i uvodi diktaturu. Uskoro postaje važan sovjetski saveznik.
  • 18. jun:Izabrana levičarska gvatemalska Vlada je zbačena u prevratu koji je podržala CIA. Uspostavljen je nestabilni režim. Opozicija vodi gerilski rat sa marksističkim pobunjenicima u kome su glavna ljudska prava prekršena sa obe strane. Ipak, režim se održao do kraja Hladnog rata.
  • Kriza u Tajvanskom moreuzu je počela kada su kineske snage bombardovale tajvanska ostrva. SAD su podržale Tajvan i kriza se rešila sama od sebe pošto su obe strane odbile da preuzmu akcije.
  • Vijetmin pobeđuje Francuze u bici kod Dijen Bijen Fua. Francuska se povlači iz Indokine, ostavljajući četiri nezavisne države: Kambodžu, Laos, Severni Vijetnam i Južni Vijetnam. Ženevski pregovori traže slobodne izbore radi ujedinjenja Vijetnama, ali nijedna od strana ne želi da se to desi.
  • Jugoslavija izlazi iz sovjetskog bloka.
  • Stvaranje SEATO pakta u koji ulaze Australija, Velika Britanija, Novi Zeland, Tajland, Pakistan, SAD, Filipini, Francuska. Kao i NATO, i on je osnovan da se odupre komunističkoj ekspanziji, u to vreme u Filipinima i Indokini.
  • Huk pobuna u Filipinima je ugušena.

1955[uredi | uredi izvor]

1956[uredi | uredi izvor]

28. jun: U Poznanju prostesti radnika protiv komunista. Borbe u gradu.

  • Suecka kriza: Velika Britanija, Francuska i Izrael napadaju Egipat sa ciljem uklanjanja Nasera sa vlasti. Diplomatski pritisak SAD primorava napadače da se povuku.
  • Mađarska revolucija: mađarski revolt protiv sovjetskog upravljanja vladom. Njega je ugušila Sovjetska armija, koja je ponovo uspostavila komunističku vladu.

1957[uredi | uredi izvor]

  • Izraelske snage se povlače sa Sinaja kog su okupirali prošle godine.
  • Komunistička pobuna počinje u Južnom Vijetnamu.

1958[uredi | uredi izvor]

  • Puč u Iraku uklanja probritanskog kraja. Irak počinje da prima pomoć od Sovjetskog Saveza. Irak će održavati bliske veze sa Sovjetima kroz Hladni rat.
  • Druga kriza u Tajvanskom moreuzu.
  • Ajzenhauerova doktrina obavezuje SAD da brane Iran, Pakista i Avganistan od komunističkog uticaja.

1959[uredi | uredi izvor]

1960e[uredi | uredi izvor]

1960[uredi | uredi izvor]

  • Kinesko-sovjetski razlaz: Kinezi, besni zato što su mlađi partner Sovjetskom Savezu, proglašavaju da je njihova verzija komunizma superiornija i počinju da se takmiče sa njima za uticaj, time dajući treću dimenziju Hladnom ratu.
  • Himalajski rat: Kina napada Indiju, tražeći brojna pogranična područja.
  • Patet Lao pobuna počinje u Laosu.
  • Komunustički pobunjenici u Malaji pobeđeni.
  • 1. maj: Američki pilot Frensis Pauers oboren u svom Lokid U-2 špijunskom avionu iznad Sovjetskog Saveza, time izazvavši U-2 krizu.

1961[uredi | uredi izvor]

1962[uredi | uredi izvor]

  • Međunarodnim sporazumom je uspostavljena je neutralnost Laosa, ali je Severni Vijetnam odbio da povuče svoje osoblje.
  • Kubanska raketna kriza: Sovjeti su instalirali baze, uključujući i nuklearno oružje, na Kubi. Kenedi je naredio karantin ostrva što je izazvalo povećanje krize, ali su Sovjeti popustili i složili su se da povuku svoje rakete sa Kube u zamenu za povlačenje sličnih američkih raketa iz Turske i garnciju da neće napasti Kastrovu vlast.
  • Kraj Himalajskog rata. Kina je okupirala mali pojas indijske teritorije. Rat je uticao na Indiju, jednog od vođa Pokreta nesvrstanih, da se svrsta uz Sovjete u deceniji.

1963[uredi | uredi izvor]

1964[uredi | uredi izvor]

  • Incident u Tonkinškom zalivu: američke razarače su navodno napala dva severnovijetnamska patrolna čamca, ali je nakdnadni napad kontroverzan i nesiguran. Bombardovanja Severnog Vijetnama u znak odmazde su počela.
  • Počela pobuna protiv portugalske vlasti u Mozambiku.
  • Hruščova su sa mesta vođe Sovjetskog Saveza smenili rivali u Komunističkoj partiji i stavili ga u kućni pritvor. Leonid Brežnjev ga je nasledio.
  • Kina je isprobala svoju prvu atomsku bombu.

1965[uredi | uredi izvor]

  • Drugi Indijsko-pakistanski rat.
  • Američke snage su napale Dominikansku Republiku da bi sprečili komunistički prevrat sličan onome na Kubi.
  • Počeli su američki vojni napori da se odbrani Južni Vijetnam. Severni Vijetnam je takođe poslao svoje snage u rat. SAD počele bombardovanje Severnog Vijetnama.
  • Bitka za Ja Drang – prvi okršaj između američkih vojnika i regularnih vijetnamskih snaga.

1966[uredi | uredi izvor]

  • Francuska se povukla iz komandne strukture NATO.

1967[uredi | uredi izvor]

1968[uredi | uredi izvor]

  • Pet ofanziva u Južnom Vijetnamu rezultuje vojnim porazom komunista, ali i psihološkom pobedom nad Amerikancima. Džonson suspenduje bombardovanje Severnog Vijetnama.
  • Praško proleće; reforme u komunističkoj Čehoslovačkoj iazivaju da Varšavski pakt interveniše da bi ih sprečio.
  • Ubijen Robert Kenedi.
  • Ubijen Martin Luter King.

1969[uredi | uredi izvor]

  • Ričard Nikson postaje predsednik SAD.
  • SAD počinje bombardovanje komunističkih utočišta u Kambodži.
  • Počinje ”Vijetnamizacija” uz povlačenje američkih vojnika iz Vijetnama i prebacivanjem tereta odbrane na Južni Vijetnam.
  • Moamer el Gadafi zbacuje libijsku monarhiju i proteruje američko i britansko osoblje. Libija se svrstava uz Sovjetski Savez.
  • Granični sukobi između Sovjetskog Saveza i Kine.

1970e[uredi | uredi izvor]

1970[uredi | uredi izvor]

  • Lon Nol preuzima vlast u Kambodži. Konunistički Crveni Kmeri počinju da napadaju novi režim, koji je želeo da okonča strano prisustvo u Kambodži.
  • Amerika vrši kratak upad u Kambodžu da bi uništila komunistička uporišta. Počinju bombardovanja kao podrška Lon Nolu.

1971[uredi | uredi izvor]

1972[uredi | uredi izvor]

  • Severni Vijetnam napada Južni Vijetnam, ali je odbijen uz veliku američku vazdušnu pomoć.
  • SALT 1 sporazum označava detant između SAD i SSSR.

Samit serija: serija od osam hokejaških utakmica između Sovjeta i Kanade. U poslednjoj utakmici, Kanađanin Pol Henderson je postigao gol koji je doneo pobedu Kanadi.

1973[uredi | uredi izvor]

  • Pariski mirovni sporazum označava kraj američkog mešanja u Vijetnamski rat. Kongres je prekinuo fondove za bombardovanje Indokine.
  • Jom Kipurski rat: Izrael su napali Egipat i Sirija, koji su poraženi uz velike gubitke na svim stranama.
  • Egipat prelazi u američki blok.

1974[uredi | uredi izvor]

  • Marksisti su zbacili prozapadnu monarhiju u Etiopiji.

Džerald Ford je postao predsednik SAD nakon ostavke Niksona.

1975[uredi | uredi izvor]

  • Severni Vijetnam je napao Južni Vijetnam. Južni Vijetnam se predao. Patet Lao preuzima vlast u Laosu. Maoistički Crveni Kmeri preuzimaju vlastu Kambodži i započinju genocid.
  • Majageski incident: Crveni Kmeri su zauzeli američki brod izazivajući američku intervenciju da oslobode njega i posadu. Na kraju, posada je puštena iz zarobljeništva.
  • Portugal se povukao iz Angole i Mozambika, gde su uspostavljene marksisitičke vlade, potonja uz pomoć kubanskih vojnika. Građanski rat je izbio u obe zemlje koji je uključivao Angolu, Mozambik, Južnoafričku Republiku u kubu uz supersile koje su podržavale njihove dotične ideologije.

1976[uredi | uredi izvor]

  • Američko vojno osoblje se povuklo iz Tajlanda.
  • SEATO je raspušten nakon neuspeha da spreči širenje komunizma u istočnoj Aziji.
  • Počeo je Ogadenski rat kada je Somalija napala Etiopiju.

1977[uredi | uredi izvor]

1978[uredi | uredi izvor]

1979[uredi | uredi izvor]

  • 18. jun SALT 2 sporazum su potpisali Leonid Brežnjev i Džimi Karter.
  • Vijetnam je zauzeo Kambodžu i počeo je da se bori protiv gerilskog otpora.
  • Kinesko-vijetnamski rat: Kina je započela kazneni napad na Vijetnam da bi ga kaznio zbog invazije Kambodže.
  • Iranska revolucija zbacuje prozapadnog šaha i uspostavlja teokratiju. CENTO pakt se rapušta.
  • Sandinistički pobunjenici zbacuju Somozinu diktaturu u Nikragvi. Kontra, kontrarevolucionarna pobuna, počinje.
  • Rat izbija u Salvadoru između komunističkih pobunjenika i vlade.
  • Džimi Karter potpisuje prvu direktivu za tajnu pomoć protivnicima prosovjetske vlade u Kabulu.
  • SSSR napada Avganistan da bi sačuvao tamošnji režim, označavajući kraj detanta.

1980e[uredi | uredi izvor]

1980[uredi | uredi izvor]

1981[uredi | uredi izvor]

1982[uredi | uredi izvor]

  • Španija pristupa u NATO.
  • Izrael napada Liban da bi okončao napade i sukobio se sa sirijskim trupama koje su bile tamo.

1983[uredi | uredi izvor]

  • Američke snage napale Grenadu da bi sprečile izgradnju aerodroma koji su finansirali Sovjeti.

1984[uredi | uredi izvor]

1985[uredi | uredi izvor]

1986[uredi | uredi izvor]

1987[uredi | uredi izvor]

1988[uredi | uredi izvor]

  • SSSR se počeo povlačiti iz Avganistana.
  • Južnoafrička Republika se povukla iz Namibije.

1989[uredi | uredi izvor]

1990e[uredi | uredi izvor]

1990[uredi | uredi izvor]

1991[uredi | uredi izvor]