Huan Manuel Santos

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Huan Manuel Santos
Lični podaci
Datum rođenja(1951-10-10)10. oktobar 1951.(72 god.)
Mesto rođenjaBogota, Kolumbija
Politička karijera
Politička
stranka
Partija socijalno nacionalnog jedinstva
Predsednik Kolumbije
7. avgust 2010. — 7. avgusta 2018.
PrethodnikAlvaro Uribe
NaslednikIvan Duke Markes

Huan Manuel Santos Kalderon (rođen 10. avgusta 1951. godine) bivši je predsednik Kolumbije od 7. avgusta 2010. godine. Odrastao je u imućnoj porodici u Bogoti gde je završio privatnu školu. Zatim je studirao na Univerzitetu u Kanzasu, gde je diplomirao ekonomiju. Stekao je master iz ekonomije, ekonomskog razvoja i administracije na Londonskoj školi ekonomije, iz biznisa i novinarstva na Harvardu a iz prava i diplomatije na Flečer školi za pravo i diplomatiju.

Dana 7. oktobra 2016. godine objavljeno je da će Santosu biti dodeljena ovogodišnja Nobelova nagrada za mir, i to za „njegove odlučne napore da se više od 50 godina vođen građanski rat u zemlji okonča, rat koji je koštao života najmanje 220.000 Kolumbijaca i raselio blizu šest miliona ljudi”. Kalderon je uspešno pregovarao za mirovni dogovor sa gerilcima u Kolumbiji, iako je neuspešni referendum opet održan po pitanju tog dogovora.[1]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Počeo je kao direktor kolumbijske delegacije u Svetskoj organizaciji proizvođača kafe u Londonu, i direktor u porodičnom listu El Tiempo. Bio je ministar spoljne trgovine u administraciji predsednika Sezara Gavirije. Postao je predsednik ekonomske komisije za Latinsku Ameriku i Karibe, koju su osnovale Ujedinjene nacije 1999. godine.

Santos je jedan od osnivača Partije socijalno nacionalnog jedinstva, koju su osnovale pristalice predsednika Alvara Uribea. Postavljen je za ministra odbrane u julu 2006. godine. Za vreme njegovog ministarskog mandata, izvedeno je više napada na gerilsku grupu FARK, oslobođeni su Ingrid Betankur i Fernando Araužo Perdomo i ubijen je član komande FARK-a Raul Rejes.

Ostavku na mesto ministra odbrane podneo je u maju 2009. Posle odluke Ustavnog suda da ne dozvoli Alvaru Uribeu treći mandat, Santos postaje predsednički kandidat vladajuće stranke.

Posle drugog kruga predsedničkih izbora, 20. juna 2010. postaje izabrani predsednik Kolumbije.

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

Njegov mandat kao ministra odbrane, pratile su i neke kontroverze.

  1. Vojna akcija u kojoj je na teritoriji Ekvadora ubijen vođa FARK-a Raul Rejes.
  2. Zloupotreba simbola Međunarodnog crvenog krsta tokom operacije Hakue.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Santos je član ugledne kolumbijske porodice. Njegov deda, Eduardo Santos, bio je predsednik Kolumbije od 1938. do 1942. Njegov otac, Enrike Santos Kastiljo, je preko 50 godina bio urednik porodičnog lista El Tiempo. Rođak Francisko Santos je bio potpredsednik Kolumbije za vreme dva mandata Alvara Uribea.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Nobel Peace Prize 2016 – Press Release”. nobelprize.org (Saopštenje). Pristupljeno 07. 10. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]