Carski okrug

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa Carskih okruga 1560. godine

Carski okrug (lat. Circulus imperii, njem. Reichskreis; mn. lat. Circuli imperii, njem. Reichskreise) predstavlja adminstrativnu grupaciju Svetog rimskog carstva tokom ranog savremenog perioda, čija je osnovna svrha organizacija zajedničke odbrambene strukture i naplata poreza carstvu, ali takođe koristi kao sredstvo za organizaciju Rajhstaga i Rajhsjamergerihta. Svaki krug je imao svoj Rajhstag, mada nije svaki član Okružnog rajhstaga mogao biti član i Carskog rajhstaga.

Šest carskih okruga je uvedeno na Augsbušrkom rajhstagu 1500. godine. Još tri okruga su uvedena 1512. godine, a veliki Saksonski okrug je podijeljen na dva okruga, tako da je od 1512. godine do pada Svetog rimskog carstva u Napoleonovo doba, bilo deset carskih okruga. U Zemljama češke krune, Švajcarskoj Konfederaciji i Kraljevini Italiji nisu sprovedene reforme, kao i u raznim manjim teritorijama koje su održavale carsku neposrednost.

Osnivanje[uredi | uredi izvor]

Na Augsburškom rajhstagu 1500. godine osnovano je šest carskih okruga kao dio carske reforme:

Prvobitno, teritorije pod Habzburskima i Izbornim kneževima su ostale izvan reforme. Na Trirskom i Kelnskom rajhstagu 1512. godine ove teritorije su organizovane u tri okruga:

Saksonski okrug je podijeljen na dva manja okruga:

S obzirom na povećane francuske zahtijeve na Maksimilijanovo burgundsko nasljedlje, rajhstag je 1512. godine pokrenuo službenu upotrebu titule Sveti rimski car njemačkog naroda (lat. Sacrum Imperium Romanum Nationis Germanicæ) u završnom aktu.[1][2]

Kako je Carstvo izgubilo nekoliko zapadnih teritorija nakon otcjepljenja Sedam Ujedinjenih Nizozemski 1581. godine i tokom francuskih aneksija nakon Najmegenskog mira 1679. godine, deset okruga ostaje manje-više nepromjenjeno do početka devedesetih godina 18. vijeka, kada Francuski revolucionarni ratovi donose značajne promjene na političkoj mapi Evrope.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wilson, Peter Hamish (1999). The Holy Roman Empire, 1495–1806. London: MacMillan Press. str. 2. 
  2. ^ „The Holy Roman Empire of the German Nation”, German History, The Embassy of the Federal Republic of Germany in London, Arhivirano iz originala 29. 2. 2012. g., Pristupljeno 23. 9. 2016 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Winfried Dotzauer (1989). Die deutschen Reichskreise in der Verfassung des alten Reiches und ihr Eigenleben. 1500–1806. Darmstadt: Wissenschaftliche Buchgesellschaft. ISBN 978-3-534-04139-8. 
  • Peter Claus Hartmann (ed.): Regionen in der frühen Neuzeit. Reichskreise im deutschen Raum, Provinzen in Frankreich, Regionen unter polnischer Oberhoheit. Ein Vergleich ihrer Strukturen, Funktionen und ihrer Bedeutung. (= Zeitschrift für historische Forschung; Beiheft 17). Duncker und Humblot. . Berlin. 1994. ISBN 978-3-428-08078-6. 
  • Wolfgang Wüst (ed.): Die "gute" Policey im Reichskreis. Zur frühmodernen Normensetzung in den Kernregionen des Alten Reiches, edition of primary sources in four volumes, vol. 1: Der Schwäbische Reichskreis, unter besonderer Berücksichtigung Bayerisch-Schwabens, Berlin 2001; vol. 2: Der Fränkische Reichskreis, Berlin 2003; vol. 3: Der Bayerische Reichskreis und die Oberpfalz, Berlin 2004; vol.: Die lokale Policey: Normensetzung und Ordnungspolitik auf dem Lande. Ein Quellenwerk, Berlin 2008.
  • Hernach volgend die Zehen Krayß, 1532.
  • Johannes Alhusius: Politica methodice digesta. 3.Aufl., Herborn 1614.
  • Martin Zeiller: Von den zehn Kreisen. 1660, 1694.
  • Johann Samuel Tromsdorff: Accurate neue und alte Geographie von ganz Teutschland. Frankfurt 1711 (pp. 128ff).
  • "Creiß" in: Zedler, Grosses vollständiges Universallexikon aller Wissenschaften und Künste, vol. 6 (Ci – Cz), 1733.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]