Celofan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Štampana celofanska kutija sa čokoladnim srcima i transparentno celofansko pakovanje sa medenjacima
Celuloza se tretira sa alkalijama i ugljen disulfidom da bi se formirala viskoza.

Celofan (engl. cellophan)je proziran, sjajan i nepropustljiv, elastičan i lako zapaljiv materijal koji se pravi od regenerisane celuloze (ili viskoze).

Celofan je izumeo švajcarski hemičar Žak E. Brandenberger 1900.[1] Naime, inspirisan prosutim vinom po stolnjaku u restoranu, odlučio je da stvori krpu koja bi se odupirala tečnosti, a ne bi je apsorbovala. Bilo je potrebno deset godina da Brandenberger usavrši svoj pronalazak, 1912. konstruisao je mašinu za proizvodnju filma, koji je nazvan celofan, od reči celuloze i diaphane (gr. providan), da bi ga konačno patentirao te iste godine.[2][3]

Celofan se koristi za pakovanje raznih prehrambenih artikala, samolepljive trake, selotejpa, kao polu-porozne membrane za određene tipove baterija, kao i za dijalizu cevi, i agens u proizvodnji gumenih proizvoda i stakloplastike.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cellophane invented by Jacques E. Brandenberger
  2. ^ Carlisle, Rodney (2004). Scientific American Inventions and Discoveries, pp. 338. John Wiley & Songs, Inc., New Jersey. ISBN 0-471-24410-4. 
  3. ^ Hounshell, David A.; John Kenly Smith (1988). Science and Corporate Strategy: Du Pont R&D, 1902–1980. Cambridge University Press. str. 170. ISBN 0-521-32767-9. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Carlisle, Rodney (2004). Scientific American Inventions and Discoveries, pp. 338. John Wiley & Songs, Inc., New Jersey. ISBN 0-471-24410-4. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]