Centrozom

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
centrozom
Elektronska mikrografija citokineze u mitozi: centrozom označen strelicom
Elektronska mikrografija citokineze u mitozi: centrozom označen strelicom
Karakteristike organele
prisutna u: pojedinim eukariotskim ćelijama
membrane: bez membrana
funkcija: organizacija mikrotubula

Deo citoplazme blizu jedra koji sadrži par centriola, postavljenih međusobno pod pravim uglom, naziva se centrozom. Centrozom je organela koja nema membranu i nije prisutan u ćelijama biljaka (osim nekih algi i rastavića) i jajnim ćelijama sisara (čoveka). Centriole imaju oblik cilindra čiji je zid izgrađen od 9 grupa po 3 mikrotubule (mikroskopski sitne cevčice). Uloga centriola je u organizaciji deobnog vretena koje omogućava kretanje hromozoma za vreme ćelijske deobe.

Građu sličnu centriolama imaju treplje (cilije) i bičevi (flagele) – dugačke, tanke strukture koje polaze sa površine mnogih eukariotskih ćelija i pokrivene su ćelijskom membranom. Građa im je ista, a razlikuju se samo u dužini – flagele su duže. (Prokariote takođe imaju flagele, ali drugačije strukture. Pomoću njih se kreću jednoćelijski organizmi (bičari i trepljari među protozoama) kao i spermatozoidi mnogih životinja pa i čoveka.

U osnovi svake cilije i flagele je bazalno telašce koje ima isti prečnik kao i cilija ili flagela. Treplje i bičevi izrastaju iz bazalnog telašca tako što se mikrotubule slažu jedna na drugu, ali se po jedna mikrotubula u svakoj grupi gubi. Tako se cilije i flagele sastoje od 9 grupa po 2 mikrotubule koje formiraju cilindar, a u njegovom centru se nalazi još dodatni par mikrotubula.

Literatura:[uredi | uredi izvor]

  • Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
  • Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
  • Pantić, R, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, beograd, 1997
  • Diklić, Vukosava, Kosanović, Marija, Dukić, Smiljka, Nikoliš, Jovanka: Biologija sa humanom genetikom, Grafopan, Beograd, 2001
  • Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]