Crkva Svetog Nikole u Ljubiždi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetog Nikole u Ljubiždi
Opšte informacije
MestoLjubižda
OpštinaPrizren
Država Srbija
Vreme nastanka14. vek/1867.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituPokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Kosova i Metohije

Crkva Svetog Nikole je demolirana i spaljena crkva u Ljubiždi, naseljenom mestu na teritoriji opštine Prizren, na Kosovu i Metohiji. Pripadala je Eparhiji raško-prizrenske Srpske pravoslavne crkve.

Istorijat crkve[uredi | uredi izvor]

Crkva skromnih dimenzija u ​​selu Ljubižda sagrađena u 14. veku, a obnovljena 1867. godine. Podignuta je kao jednobrodna građevina bez kupole, zasvedena poluobličastim svodom. Na zapadnoj strani proširena je malim otvorenim tremom, u vidu egzonarteksa, sa širokim lukom nad ulazom. Zidana zvonara kvadratne osnove odvojena je od hrama. Crkvu je živopisao zograf Vasilije Krstić iz sela Galičnika, potomak čuvene zografske porodice Đinoski iz debarske nahije.

Slikarstvo je bilo izražene tehničke rutine, definisanog umetničkog programa i osećaja za dekorativnost, ukazivalo je na mogućnost da je kao predložak za slikanje poslužio jedan od mnogobrojnih prepisa svetogorske Erminije, koju su početkom 19. veka redovno koristile ugledne makedonske zografske porodice.

U nju su prenete ikone iz susednih porušenih crkava među kojima i dvojna ikona Blagovesti i susreta Joakima i Ane iz 14. veka. Dveri crkve su iz 16. veka. U crkvi se čuvalo nekoliko klepala, litijumska ikona Bogorodice sa vezenim lanenim platnom dugim 7 do 8 m, drveni putir, crkvene knjige, prestone ikone, ikona-triptihon, osmostrana pevnica inkrustrirana sedefom i koštanim pločama, bakarna krstionica, filigranski krst sa natpisom iz 19. veka.

Crkvu je dugo godina do 1999. godine održavao i čuvao Krsta Mišković.

Razaranje crkve 1999. godine[uredi | uredi izvor]

Opljačkana, demolirana, unutra paljena od strane albanskih ekstremista, nakon dolaska nemačkih snaga KFOR-a. Parohijski dom je opljačkan i spaljen.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]