Crkva Svetog Nikole u Aleksincu
Crkva Svetog Nikole | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Aleksinac |
Opština | Aleksinac |
Država | {{Podaci o zastavi Srbija
|flagcountry/core |variant= |size= |name= }} |
Vreme nastanka | 1837. |
Crkva Svetog Nikole nalazi se u Aleksincu, sedištu aleksinačke opštine, u Nišavskom okrugu, pripada Eparhiji niškoj Srpske pravoslavne crkve. Ona je, urbanistički osmišljeno, zauzela centralni prostor grada, a mesto za izgradnju crkve izabrao je mitropolit beogradski Petar Jovanović.[1]
Istorijat[uredi | uredi izvor]
Izgradnja crkve posvećene prenosu moštiju svetog oca Nikolaja započeta je 1836. godine po inicijativu kneza Miloša Obrenovića a završena je nakon godinu dana. Mitropolit beogradski Petar Jovanović je 26. jula 1836. godine posetio Aleksinac i tom prilikom sa meštanima Aleksinca odabrao pogodno mesto za gradnju hrama, nakon čega je tome izvestio kneza Miloša. To mesto je u narodu bilo poznato kao Agino gumno ili grobište. Iako je mesto izabrao mitropolit u narodu je vladalo mišljenje da je ipak mesto izabrao sam Knez.[2]
U toku izgradnje Knez Miloš je odredio da crkva u Aleksincu bude posvećena svetom Nikolaju, krsnoj Slavi dinastije Obrenović. O ovome doznajemo iz pisma kneza Miloša Dositeju Novakoviću, episkopu timočkom, datiranom 5. decembra 1836. godine. Crkva je završena 17. novembra 1837. godine, a osveštana 7. novembra 1838. godine od strane episkopa timočkog Dositeja Novakovića.[3]
Arhitektura crkve[uredi | uredi izvor]
Osnova crkve Svetog Nikole je u obliku izduženog trikonhosa sa zvonikom na zapadnoj strani sa visokim baroknim završetkom. Zasvedena je polubličastim svodom i nadvišena krovom na dve vode. Fasadne površine dekorisane su stilizovanim vizantijskim, romanskim i neorenesansnim elementima, a sastoje se od lezena i slepih arkada sa lukovima koji sadrže i orijentalne motive.
Izrada ikonostasa i živopis[uredi | uredi izvor]
Aleksinačka Opština i građeni su obezbedili sredstva za izradu ikonostasa i živopisa kao i za kupovinu i postavljanje sata u zvoniku kao i za izgradnju drvene ograde. O samom ikonostasu i živopisu takođe nema pouzdanih podataka. Ne zna se ko ih je izradio, ali zna se da su uništeni u Prvom srpsko- turskom ratu 1876. godine. Drugi ikonostas i živopis izrađeni su posle završetka Drugog srpsko-turskog rata 1878. godine. Živopis i ikonostas u ovom zdanju izradio je slikar Ilija Dimitrijević iz Kragujevca. Treći ikonostas rađen je odmah posle bugarske okupacije 1915. godine. Ikone su naslikane 1937. godine, a radio ih je profesor aleksinačke gimnazije Evgenije Laptev. Sadašnji izgled ikonostasa predstavlja obnova starog iz 2006. godine, a rad je Mileta Ilića, ikonopisca iz Aleksinca.[4]
Crkvena zvona[uredi | uredi izvor]
Aleksinačka crkva ima tri zvona, malo, srednje i veliko. Podaci o tome su ispisani na samim zvonima. Ove podatke je prepisao prota Brana Korunović i uneo ih u svoj letopis aleksinačke Crkve. Malo zvono je nabavljeno 1839. godine i ono naprslo. Na njemu piše Pri blagovernom knezu srbskom Milošu T. Obrenoviću priloži ovo zvono narod sreza ražanjskog i aleksinačkog hramu svetog Nikolaja u Aleksincu 1839. godine. Ovo zvono je prslo i preliveno je 1839. godine. Veliko zvono je nabavila Opština Aleksinac 1843. godine i ono je 1885. godine preliveno i uvećano. Srednje zvono nabavljeno je 1844. godine i o njemu nema poznatih podataka.
Crkvena porta[uredi | uredi izvor]
Pored Crkve nalazi stari parohijski dom podignut 1934. godine. Novi parohijski dom sagrađen je 2000. godine, kada je i osvećen od strane episkopa niškog Irineja. U samoj porti nalazi se spomenik palim borcima u balkanskim ratovima 1912 — 1913. i u Prvom svetskom ratu. Spomenik je osvećen 1. decembra 1933. godine.
Galerija[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „ALEKSINAČKE PAROHIJE. HRAMOVI U PAROHIJAMA”. Aleksinačko namesništvo. Pristupljeno 1. 3. 2023.
- ^ „Crkva "Sveti Nikola" u Aleksincu”. Aleksinačke vesti. Pristupljeno 1. 3. 2023.
- ^ „Crkva Svetog Nikole u Aleksincu”. Location4me. Pristupljeno 1. 3. 2023.
- ^ Rakocija, Miša. Manastiri i crkve južne i istočne Srbije. Zavod za zaštitu spomenika kulture Niš.