Crkva brvnara u Vraniću

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva brvnara u Vraniću
Crkva brvnara u Vraniću
Opšte informacije
MestoVranić
OpštinaBarajevo
Država Srbija
Vreme nastanka1823.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Crkva brvnara u Vraniću (Gradska opština Barajevo) podignuta je 1823. godine na temeljima starije crkve iz 18. veka. Predstavlja zaštićeno nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.[1] Crkva brvnara nalazi se u crkvenoj porti u Vraniću, pored novije crkve Svetog Ilije. Danas je ovo crkva Svetih četrdeset mučenika (Mladenci).

Istorijat[uredi | uredi izvor]

„Beleg” na lokalitetu zvanom Okapina, gde se do 1810. godine nalazila prvobitna crkva brvnara
Izgled crkve posle obnavljanja 1823. godine. Osnova je izmenjena, trem uklonjen, a krov pokriven biber crepom
Današnji izgled crkve, posle rekonstrukcije početkom 21. veka

Prva arhitektonska istraživanja Crkve brvnare u Vraniću izvršio je arhitekta Dobrosav Pavlović.[2] Njegova istraživanja su bila prvi podaci od kojih od kojih se krenulo, a novija arhitektonska istraživanja na ovom objektu pokrenuta su 1975. godine.[3]

Prema istoriografskim ispitivanjima, prva crkva u selu Vraniću podignuta je u drugoj polovini 18. veka, dok je prva crkva brvnara sagrađena još u periodu pre prvog srpskog ustan­ka,[4][5] na lokalitetu zvanom Okapina. Ova crkva brvnara je pre 1810. godine[a] preneta na novu lokaciju, tada poznatu kao Crkveni kraj a na mestu prvobitne crkve, na Okapini, podignut je spomenik — „beleg” koji i danas postoji, a koji je 1810. godine prema originalnom natpisu obnovio pop Atanasije.[3]

Krajem 18. i početkom 19. veka oko crkve su se zbivali događaji vezani za Kočinu krajinu i pripremanje Prvog srpskog ustanka. Turci su 1813. godine oskrnavili i zapalili crkvu brvnaru, a na istoj lokaciji (Crkveni kraj), na temeljima spaljene crkve, 1823. godine podignuta je nova crkva brvnara. Zapis na zapadnim vratima potiče iz 1823. godine i ta godina se uzima kao godina obnove crkve brvnare. Nova crkva podignuta je kao jednobrodna građevina sa tremom, krovom pokrivenim šindrom i malim polukružnim prozorima. Krajem 19. veka vršena je rekonstrukcija tokom koje su otvoreni veliki pravougaoni prozori. Godine 1909. vršena je još jedna rekonstrukcija, pri čemu je objekat skraćen, uklonjen je trem, a krovna konstrukcija je izmenjena i pokrivena biber crepom.[3] Manji zaštitni radovi izvedeni su 1951. godine, a arheološko istraživanje 1975. godine.[6]

Crkva brvnara u Vraniću rekonstruisana je još jednom, početkom 21. veka, kada joj je vraćen prvobitni, originalni izgled.[7][8][9]

Izgled[uredi | uredi izvor]

Crkva brvnara u Vraniću je jednobrodna građevina, građena od hrastovog drveta. Pravougaone je osnove koja se na istočnom delu završava sedmougaonom oltarskom apsidom i pripratom odvojenom od naosa pregradom sa arkadama. Širina crkve je 6,70 a dužina 14,50 metara. Po svojim dimenzijama spada u veće objekte ovoga tipa.[2] Građevina je orijentisana u pravcu istok—zapad.[b] Unutrašnji prostor podeljen je na tri nejednaka polja: pripratu na zapadu, naos i oltarski prostor na istoku. Originalna građevina je imala strmi krov pokriven šindrom, koji je u rekonstrukcijama vršenim početkom 20. veka zamenjen krovnim pokrivačem blažeg nagiba i sa biber crepom.[6] Crkva ima dva ulaza — zapadni, centralno postavljen i severni, koji se nalazi bliže oltarskom prostoru.[3] Posebno se po načinu izrade ističu zapadna vrata koja su dekorativno rezbarena i bojena.[10]

Tokom rekonstrukcije početkom 20. veka i enterijer pretrpeo niz izmena: uklonjen je prvobitni hor tako da je u priprati ostalo samo stepenište, a zasvedena tavanica zamenjena je ravnom, od šašovca. Tom prilikom je skinut gornji deo ikonostasa iz 1828. godine, a kako je najveći deo njegovih delova sačuvan u novijoj crkvi Sv. Ilije, izgrađenoj krajem 19. veka, moguće ga je u celini rekonstruisati.[6]

Pokretni fond čini oko 50 umetničkih predmeta. Ikone su radovi nepoznatih zografa, među kojima se neke pripisuju Konstantinu zografu[v] i ikonopisaca Ilije Petrovića i Nikole Jankovića. Osim ikona sačuvane su i stare knjige, nastale u periodu od 17. do 19. veka, kao i predmeti umetničkog zanatstva koji su nastali uglavnom u periodu od kraja 18. do kraja 19 veka. Među ovim predmetima nalazi se i veliki rezbareni krst Hadži Ruvima iz 1800. godine.[10] Osim bogate zbirke ikona i drugih bogoslužbenih predmeta, u Vraniću je sačuvan i crkveni mobilijar iz 18. veka.[6]

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Crkva brvnara nalazi se u crkvenoj porti u Vraniću, na zaštićenoj parceli. Na istoj parceli, u neposrednoj blizini crkve, nalazi se i Kuća porodice Matić. Iako su nastale u istom periodu, ove dve građevine ne predstavljaju jedinstvenu celinu, jer se stambene popovske kuće u crkvenoj porti javljaju u Srbiji tek krajem devetnaestog veka. Olakšavajuća okolnost je bio stav da se kuća prezentuje isključivo kao eksponat. Uz odgovarajuću fizičku udaljenost, postignut je efekat dveju zasebnih celina, ali je ujedno sačuvana i njihova kompatibilnost.[11] Osim ova dva objekta, u porti se nalaze još i Crkva Svetog Ilije iz 1888. godine,

Galerija[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Do podatka da je crkva postojala pre 1810. godine došlo se iz natpisa na spomen-belegu koji je na Okapini postavljen prilikom premeštanja objekta na novu lokaciju.
  2. ^ Tradicionalna orijentacija crkvene građevine utoliko je izneverena što osovina brvnare odstupa od magnetnog severa za 14° 50’, što može ukazivati na njeno građenje tokom letnjih mmeseci, kada se sunce rađa više na severois točnoj strani.
  3. ^ Konstantin zograf je tokom druge i treće decenije 19. veka izveo niz ikonostasa za crkve brvnare po Srbiji.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda/Crkva brvnara u Vraniću
  2. ^ a b Pavlović 1962
  3. ^ a b v g Mojsilović & Ivanović 1979
  4. ^ Vujović 1973
  5. ^ Vujović 1972
  6. ^ a b v g „Crkva brvnara sv. četrdeset mučenika”. Spomenici kulture u Srbiji. SANU. Pristupljeno 18. 9. 2018. 
  7. ^ „Grad Beograd nastavlja da ulaže u projekte od kulturnog značaja”. Dan u Beogradu. 31. 7. 2013. Pristupljeno 18. 9. 2018. 
  8. ^ „Kulturna dobra od velikog značaja”. zvanična prezentacija. KOTO d.o.o. Arhivirano iz originala 18. 09. 2018. g. Pristupljeno 18. 9. 2018. 
  9. ^ „Crkva Brvnara—Vranić”. Zvanična prezentacija. Centar za kulturu Barajevo. Pristupljeno 18. 9. 2018. 
  10. ^ a b „Crkva brvnara u Vraniću”. Katalog nepokretnih kulturnih dobara na području grada Beograda. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pristupljeno 18. 9. 2018. 
  11. ^ Živković 2016, str. 6

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Napomena: Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa http://www.sanu.ac.rs. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009072410055859.