Crkva brvnara u Gornjim Palačkovcima

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Sv. apostola Petra i Pavla
Osnovni podaci
Osnivanje1843.
Reosnovan1998.
MestoGornji Palačkovci
Opština Prnjavor
Republika Srpska
Bosna i Hercegovina

Crkva brvnara u Palačkovcima je pravoslavna crkva Eparhije banjalučke[1], posvećena Svetim apostolima Petru i Pavlu. Nalazi se u Gornjim Palačkovcima, 12 kilometara od Prnjavora, na putu ka Derventi, u opštini Prnjavor u Republici Srpskoj.

Opis[uredi | uredi izvor]

Carske dveri u crkvi u Palančkovcima
Carske dveri u crkvi u Palančkovcima

U vrhu sjevernog dovratnika urezana je 1843. godina, za koju se pretpostavlja da bi mogla biti godina izgradnje, mada bi zbog stila gradnje, malih dimenzija crkve, starijih slikanih slojeva, kao i podnih obloga, upisana godina mogla predstavljati godinu obonove, umjesto izgradnje, te da bi prvobitna crkva mogla biti i starija,[2] Glavni majstor je bio Pejo Kljunić, sa pomoćnicima Ratkovcima iz Detlaka. Crkva je pravougaonog oblika, bez oltarske apside, širine 9,82 metara i dužine 4,8. Visina običnih zidova iznosi 3,2 metara, dok je visina sljeme veća od 7 metara.[3] Nalazi se na parceli dimenzija 20,35 m (sjeverna strana) k 23,30 (zapadna) h 21,45 (južna) h 21,00 m (istočna strana). Sa istočne strane crkve nalazi se aktivno pravoslavno groblje od koga je lokalitet crkve ograđen.[4] Građena je od savršeno tesanog hrastovog brvna.[5] Temeljna debla i jednostavna brvna počivaju na grubo pritesanom kamenju. Brvna su na uglovima povezana na dvostruki preklop, a zidna brvna su uža od temeljača.[3] Na sve četiri strane crkve prosječeni su pravougaoni prozorski otvori sa željeznim demirima. Crkva ima dva ulaza, jedan na zapadnoj, a drugi na južnoj. Krov crkve je visok i strm. Pri donjem kraju se cijela konstrukcija krova izvija i na taj način formira strehu širine oko 1,60 m. U enterijeru crkva je podijeljena, kao i većina objekata ovog tipa, na: pripratu, naos i oltarski prostor.[4]

Istorija i predanja[uredi | uredi izvor]

Prema predanju, crkva je veoma stara.[3] Na mjesto na kojem se danas nalazi crkva, preneseni su dijelovi stare kamene crkvice, koja je bila smještena u obližnjoj šumi „Crkvištu“. Ova starija crkva, prema predanju, potiče iz doba Svetih apostola Petra i Pavla, koji su na putu za Rim prolazili kroz ove krajeve i propovijedali hrišćanstvo.[6]

Pravoslavni narod je pod turskom okupacijom utjehu nalazio u vjeri. Međutim, crkvu nije bilo lako izgraditi, a za to je bila potrebna dozvola iz Carigrada, koja se plaćala zlatom. Postoje razne legende o tome kako je dobijena dozvola, kao i objašnjenja zašto je crkva tako malih dimenzija. U svakom slučaju, izradom krova sa širokim strehama, pod koje je za vrijeme bogosluženja moglo stati dva puta više vjernika, nego u unutrašnji prostor, hram je dobio svoju potpunu funkcionalnost. Jedna od specifičnosti crkve je i poseban dio u tavanu gdje su tokom bogosluženja, zbog bojazni od turske odmazde, bile smještene žene,[6] Takođe, vrata napravljena preniska, tako da Turci ne bi mogli ući sa konjima.

Po dolasku austrougarskih vlasti, crkva je dobila mogućnost izgradnje zvonika, koji je u vrijeme Otomanskog carstva bio zabranjen. Iz tog perioda crkva ima u posjedu Jevanđelje, napisano na crkvenoslovenskom. Zanimljivo je da je na njemu zapisano kako potiče iz vremena Franje Josifa, „imperatora austrougarskog i velikog vojvode srpskog“. Međutim, u vrijeme Prvog svjetskog rata, već 1914. godine, zvona su istopljena i korištena u austrougarskoj vojsci, za pravljenje topovske đuladi i granatiranje srpskih položaja. Godine 1926. ponovo su nabavljena nova zvona, koja se i danas nalaze u upotrebi.[6]

Slava crkve je Petrovdan i tog dana se organizuje veliko slavlje.[7] Zbog malog prostora i velike posjećenosti, 1970. godine, pored crkve brvnare, započela je gradnja i nove veće crkve. Pošto u vrijeme komunizma, nije bilo moguće dobiti građevinsku dozvolu, sagrađena je na mjestu kuće u kojoj je živio sveštenik Vinko. Građena je 17 godina, po uzoru na crkvu u Krnjevu, u Srbiji. Nosi ime sv. Vasilija Ostroškog.[6][8]

Obnova[uredi | uredi izvor]

Skladnošću i preciznošću svog arhitektonskog sklopa i bogatstvom i raznovrsnošću dekorativnih elemenata, crkva u Palačkovcima se izdvaja kao posebno ostvarenje u krajiškoj porodici brvnara. Spojevi i preklopi su urađeni vrlo precizno.[2] Većinu radova na objektu vršili su i vrše mještani sela Palačkovci.[4] Prilikom posljednjih intervencija 1997. i 1998. godine, crkva je podignuta hidrauličnim dizalicama i nakon izvršenih intervencija, vraćena na svoje mjesto. Prilikom radova na promjeni krovnog pokrivača bila je urađena privremena konstrukcija, koja je imala zadatak da spriječi eventualni prodor padavinske vode. Radove na cijepanju klisa obavili su majstori sa planine Vlašić.[2]

Spomenik kulture[uredi | uredi izvor]

U crkvi se nalazi oko sedamdesetak ikona iz 19. vijeka, među kojima je jedna serija ruskih radova, jedan broj srpskih ikona nastao u vojvođanskim radionicama i nekoliko rukom islikanih litijskih barjaka.[1] Zbog svoje graditeljske i estetske vrijednosti, crkva je proglašena spomenikom kulture nulte kategorije i stavljena pod zaštitu države,[5] rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH iz Sarajeva, od 27. marta 1970. godine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj u maju 2005. godine donijela je odluku da se ova pravoslavna svetinja proglasi nacionalnim spomenikom.[6][9]

Crkva se danas nalazi u dobrom građevinskom stanju.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, Republika Srpska: „Rekonstrukcija crkve u Palačkovcima“, Pristupljeno 24. 3. 2013.
  2. ^ a b v Prnjavor :„Crkva-brvnara u Palačkovcima“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. januar 2012), 17. jun 2008. godine, Pristupljeno 23. 3. 2013.
  3. ^ a b v Federalno ministarstvo kulture i sporta: „Drevne crkve zapadne Bosne“, Petar Momirović, pp. 163-165, Pristupljeno 23. 3. 2013.
  4. ^ a b v g Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika: „Službeni glasnik BiH, broj 90 / 06“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016), Pristupljeno 24. 3. 2013.
  5. ^ a b TO Republike Srpske: „Crkva brvnara u Palačkovcima“[mrtva veza], Pristupljeno 23. 5. 2013.
  6. ^ a b v g d Prnjavor: „Crkva brvnara svjedok jednog vremena“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. januar 2012), 13. juli 2010, Pristupljeno 23. 3. 2013.
  7. ^ Blažen Živanić: „Palačkovci“, Pristupljeno 30. 4. 2013.[nepouzdan izvor?]
  8. ^ Portal Čečava: „Crkva Sv. Vasilija Ostroškog, Palačkovci — Prnjavor“, Suvajac, 3. 7. 2009., Pristupljeno 24. 3. 2013.
  9. ^ Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika: „Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016), 14. 6. 2000., Pristupljeno 23. 3. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]