Crkveni kalendar Đurđa Crnojevića za 1494. godinu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Crkveni kalendar Đurđa Crnojevića za 1494. godinu je štampan na Cetinju u vrijeme kada je vladao Đurađ Crnojević.

Iz cetinjske štamparije izašlo je 5 knjiga: Oktoih prvoglasnik (1493/94), djelimično sačuvan Oktoih petoglasnik (1493/4), Psaltir s posledovanijem (1495), Trebnik, sačuvan u odlomcima, i izgubljeno Četvorojevanđelje (1495/6). Padom Zete 1499. gasi se i zetska štamparija.

U sklopu Psaltira s posledovanijem je i ovaj crkveni kalnedar za 1494. godinu. Tada je u cijeloj Evropi bio jedan kalendar, danas nazivan julijanski (stari). U kalendaru su godine pisane (po tadašnjem običaju) na način da su slova imala brojčanu vrijednost. Tako su navedene i godine od Hristovog rođenja, 1494., kao i od ot bitia (tj. od stvaranja svijeta) 7002. godina. Od srpskih svetaca tu su: Sveti Sava (14. januara, Savi prvago arhiepiskopa srbskago sa crvenim početnim slovom S), Simeon srbski (Stefan Nemanja) (13. februara, Simeona srbskago, novago mirotočca, puno crveno slovo - veliki praznik), Arsenije I Sremac (28. oktobra, Arsenija arhiepiskopa, samo crno slovo) i Stefan Uroš III Dečanski (11. novembra, Stefana iže v Dečah, početno crveno slovo). Pored imena Stefana Dečanskog se ne navodi Mratindan, kao u današnjem kalendaru SPC, niti se pod 12. oktobrom navodi Miholjdan. Među svecima nije naveden ni Jovan Vladimir (danas se slavi 22. maja po julijanskom) kao što u tadašnji kalnedar kao sveci još nisu ušli ni ostali Nemanjići (Stefan Provjenčani, kralj Milutin i drugi) ni knez Lazar (15. jun, po julinanskom). Ne spominje se ni sveti Vid 15. juna, tj. Vidovdan. Samo proroci Amos i Isaija.[1] Iz crkvenog kalendara tzv. Crnogorske pravoslavne crkve za 2015. godinu, izbačen je sv. Stefan Dečanski, a na isti dan (11. novembra po julijanskom tj. 24. novembra po gregorijanskom) je ubačen sveti Martin. Izbačeni su i Sveti Sava, Arsenije Sremac, knez Lazar, kralj Milutin i drugi, dok nije izbačen Stefan Nemanja, pod monaškim imenom prepodobnog Simeona.[2] Revizionistima istorije u Crnoj Gori Nemanja i Nemanjići su okupatori Duklje (iako su svoj narod toga kraja oslobodili od grčke okupacije). Balšići se na njih pozivaju da su im preci, a Crnojevići ih slave kao svece. Jednako su ih slavili i Petrovići Njegoši. Iz stava da im je i zločinac i svetac se jasno vidi da je ostao u kalnedaru samo kao stvar propusta ili neznanja, pošto ne može biti ujedno i svetac kojeg poštuju i zločinac-okupator.

U kalendaru, pretposljednji dan marta nije naveden Uskrs ili Vaskrs, nego riječ Pasha, koju su Srbi ranije više koristili umjesto riječi Vaskrs. Ime je identično sa jevrejskim praznikom Pashom iako su to dva različita praznika. Na romanskim jezicima se i danas koristi taj naziv za Vaskrs, a simbolična sličnost postoji, jer se Isus naziva i pashalnom žrtvom Novog zavjeta. On je, po hrišćanskom vjerovanju, žrtveno jagnje koje uzima na sebe grijehe svijeta, baš kao što i u slučaju jevrjske Pashe, jednom godišnje se prinosi jagnje za oproštaj grijehova određene skupine Jevreja, koji je prinose za sebe.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]