Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grb Crne Gore (1945)
Zastava Crne Gore (1945)

Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja (CASNO) je bila najviše predstavničko, zakonodavno i izvršno telo Narodnooslobodilačkog pokreta na području Crne Gore za vreme Narodnooslobodilačkog rata. Proces institucionalne izgradnje CASNO tekao je postepeno. Početkom 1942. godine stvoren je Narodnooslobodilački odbor za Crnu Goru i Boku (NOOCGB), a krajem 1943. godine formirano je Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke (ZAVNOCGB), koje je u leto 1944. godine preraslo u Crnogorsku antifašističku skupštinu narodnog oslobođenja (CASNO).[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Politički i vojni rukovodioci na zasedanju CASNO-a 18. aprila 1945.
Zgrada Zetske banovine u kojoj je održano IV zasedanje CASNO

Početkom 1942. godine, predstavnici narodno-oslobodilačkog pokreta sa područja centralne Crne Gore i Boke Kotorske održali su skupštinu u Ostrogu i tom prilikom su izabrali Narodnooslobodilački odbor za Crnu Goru i Boku.[2]

ZAVNO Crne Gore i Boke je osnovan na zasedanju narodnih predstavnika, održanom 15. i 16. novembra 1943. godine u Kolašinu. Ovo je ujedno bilo i prvo zasedanje ZAVNO-a, na kojem se konstituisalo kao najviše predstavničko i političko telo narodnooslobodilačkog pokreta Crne Gore i Boke. Za predsednika je bio izabran Niko Miljanić.

Odluke Drugog zasedanja AVNOJ-a, stalno jačanje Narodnooslobodilačkog pokreta u Crnoj Gori posle ovog zasedanja i razvoj narodne vlasti omogućili su nove korake u izgradnji državnosti Crne Gore.

Izvršni odbor ZAVNO-a Crne Gore i Boke je 3. januara doneo proglas u kojemu je pozvao stanovništvo na još odlučniju borbu protiv fašističkih okupatora i kvislinga.

Drugo zasedanje ZAVNO Crne Gore i Boke održano je 16. februara 1944. godine u Kolašinu. Na zasedanju je data puna podrška odlukama Drugog zasedanja AVNOJ-a.

Najznačajnije je bilo Treće zasedanje ZAVNO-a Crne Gore i Boke, sazvano i održano u Kolašinu od 13. do 15. jula 1944. godine. Na njemu je ZAVNO prerasrastao u CASNO, koji se konstituisao u najviše zakonodavno i izvršno telo Crne Gore kao ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji. Izabrano je Predsedništvo Skupštine i ovlašćeno da imenuje Nacionalni komitet oslobođenja Crne Gore, kao najviši izvršni i naredbodavni organ, čim za to budu postojali uslovi. Do obrazovanja Nacionalnog komiteta, njegove je funkcije vršilo Predsedništvo, koje je rukovodelo svim poslovima narodne vlasti preko Narodnooslobodilačkih odbora. Odluke donesene na ovom zasedanju imale su po značaju i sadržini ustavotvorni karakter. Njima je izvršeno konstituisanje vlasti u Crnoj Gori kao federalnoj jedinici jugoslovenske državne zajednice.

Na Četvrtom zasedanju, održanom u oslobođenoj Crnoj Gori na Cetinju od 15. do 17. aprila 1945. godine, CASNO je pretvoren u Crnogorsku narodnu skupštinu kao najviši organ narodne vlasti i jedini zakonodavni organ. NOO-i su postali Narodni odbori, a sreske narodnooslobodilačke skupštine – sreske skupštine. Organizovana je prva narodna vlada na čelu sa Blažom Jovanovićem. Odlukom ove Skupštine, srezovi bjelopoljski i pljevaljski, nakon rasformiranja ZAVNO-a Sandžaka, uključeni su u sastav Crne Gore.[3]

Obrazovanjem narodne vlade i daljom izgradnjom sistema narodne vlasti, na osnovu odluka Četvrtog zasedanja, okončan je proces uspostavljanja nove crnogorske državnosti.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lakić 1963.
  2. ^ Lakić 1981.
  3. ^ Dimić 2001, str. 293.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]