Crnogorci u Republici Srpskoj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Etnički Crnogorci u Republici Srpskoj
Ukupna populacija
1.116 (2013)
Regioni sa značajnom populacijom
Banja Luka323(2013)
Trebinje214(2013)
Foča75(2013)
Istočno Sarajevo[a]57(2013)
Bileća53(2013)
Jezici
Srpski jezik
Crnogorski jezik (99)[b]
Religija
Pravoslavlje
Srodne etničke grupe
Srbi

Etnički Crnogorci u Republici Srpskoj su državljani Republike Srpske koji se u etničkom smislu izjašnjavaju kao pripadnici crnogorskog naroda. Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine, koje je objavio Republički zavod za statistiku, na području Republike Srpske živi 1116 etničkih Crnogoraca.[1] Najveći deo živi u gradovima, kao što su Banjaluka i Trebinje. Etnički Crnogorci su jedna od sedamnaest službeno priznatih nacionalnih manjina u Republici Srpskoj, a njihove interese zastupaju predstavnici u Savjetu nacionalnih manjina i Savezu nacionalnih manjina.

Etničke Crnogorce u Republici Srpskoj, koji se smatraju posebnom nacijom u odnosu na Srbe, ne treba miješati sa onim Srbima u Republici Srpskoj koji su porijeklom sa područja Crne Gore (zavičajni Crnogorci).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Na prostorima današnje Republike Srpske, etnički Crnogorci su prvi put zvanično iskazani kao posebna nacionalna kategorija u vreme popisa stanovništva iz 1948. godine i od tada se pojavljuju u svim narednim popisima stanovništva. Njihov broj je znatno varirao, u skladu sa demografskim kretanjima. Najveći broj etničkih Crnogoraca se na teritoriju današnje Republike Srpske doselio u vrijeme bivše SFRJ, zajedno sa ostalim doseljenicima sa područja Crne Gore, koji su u Bosnu i Hercegovinu dolazili u potrazi za obrazovanjem, poslom i boljim uslovima života. Najčešće su se nastanjivali u istočnim djelovima današnje Republike Srpske, odnosno na području današnjeg grada Trebinje i opština Bileća, Gacko, Nevesinje, Ljubinje, Foča i Čajniče, dok se određen broj nastanio i na području grada Banja Luke. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, etnički Crnogorci su po brojnosti bili četvrta narodnost (iza Muslimana, Srba i Hrvata) na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine, a samim tim i teritorije koja danas pripada Republici Srpskoj.[2]

Etnički Crnogorci su u Republici Srpskoj postali nacionalna manjina nakon raspada bivše Jugoslavije i nastanka novih država na prostoru nekadašnje zajedničke države.[3] Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine, etnički Crnogorci su treća po brojnosti (1116) nacionalna manjina u Republici Srpskoj, iza Ukrajinaca (2197) i Roma (1974). Najprisutniji su u regiji Hercegovine, gdje naseljavaju skoro sve gradove.[4]

Religija[uredi | uredi izvor]

Etnički Crnogorci u Republici Srpskoj, kao i većina njihovih sunarodnika u matičnoj držvi i širom svijeta, pravoslavne su vjeroispovijesti. Etnički Crnogorci pravoslavne vjeroispovijesti na području Republike Srpske pripadaju Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Udruženja[uredi | uredi izvor]

U Republici Srpskoj postoji veći broj udruženja koja okupljaju etničke Crnogorce, kao i poštovaoce crnogorske istorije i kulture. Ova udruženja sarađuju sa lokalnim i državnim organima Republike Srpske, a mnoga od njih takođe sarađuju i sa odgovarajućim službama Crne Gore, prvenstveno sa onima koje su nadležne za crnogorsku dijasporu.[5] U Republici Srpskoj djeluju sljedeća udruženja etničkih Crnogoraca:[6]

  • Udruženje Crnogoraca u Republici Srpskoj "Njegoš" Banja Luka,[7]
  • Udruženje Crnogoraca "Njegoš" Doboj,[8]
  • Udruženje Crnogoraca u Hercegovini "Vuk Mićunović" Trebinje,[9]
  • Udruženje Crnogoraca i prijatelja "Luča" Gradiška,[10]
  • Zavičajno udruženje Crnogoraca u Hercegovini "Petar Petrović Njegoš" Trebinje,[11]
  • Udruženje Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Lovćen" Banja Luka,[12]

Udruženja svoje aktivnosti obavljaju u saradnji sa savezima nacionalnih manjina na regionalnom i republičkom nivou. U Republici Srpskoj se svake godine, održavaju Dani crnogorske kulture, gdje se Crna Gora predstavlja Republici Srpskoj, kroz svoju istoriju, kulturu i umjetnost.[13]

Zavičajno udruženje etničkih Crnogoraca u Hercegovini "Petar Petrović Njegoš" (Trebinje) je tokom februara mjeseca 2016. godine u Trebinju, organizovalo Veče Danilovgrada.[14] U junu mjesecu 2015. godine Udruženje „Luča“ iz Gradiške je uzelo učešće na godišnjoj Skupštini Evropske dijaspore Crne Gore održanoj u Podgorici. Na Skupštini je učestvovalo tridest i jedno udruženje Crnogoraca iz Evrope i jedno Udruženje Crnogoraca iz Australije kao gost.[15] U okviru projekta "Poštovanje prava crnogorske nacionalne manjine", u Trebinju je tokom aprila 2017. godine održan okrugli sto o položaju etničkih Crnogoraca u najjužnijem gradu Srpske, te promovisana crnogorska tradicionalna jela. Ovaj projekat je sprovelo najmasovnije udruženje etničkih Crnogoraca u Republici Srpskoj, „Vuk Mićunović“ sa sjedištem u Trebinju i pet podružnica u Trebinju, Bileći, Gacku, Foči i Čajniču.[16]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Po popisu stanovništva 2013. u Bosni i Hercegovini, a prema podacima koje je izdao Republički zavod za statistiku, i koji su jedini validni za Republiku Srpsku, u Republici Srpskoj je živjelo 1.116 etničkih Crnogoraca.[17] Spadaju u red najbrojnijih manjinskih naroda u Republici Srpskoj, i jedni su od tri naroda čiji broj iznosi više od hiljadu pripadnika. Crnogorci nastanjuju sljedeće opštine i gradove:

Crnogorci, po opštinama i gradovima, prema popisu stanovništva 2013. u Republici Srpskoj
jedinica lokalne samouprave ukupno
ukupno 1.116
Banja Luka 323
Bijeljina 36
Bileća 53
Bratunac 12
Brod 2
Višegrad 5
Vlasenica 1
Gacko 26
Gradiška 28
Derventa 3
Doboj 48
Zvornik 8
Istočna Ilidža 10
Istočno Novo Sarajevo 19
Kalinovik 6
Kneževo 4
Kozarska Dubica 16
Kostajnica 2
Kotor Varoš 12
Laktaši 16
Lopare 3
Ljubinje 5
Milići 2
Modriča 17
Mrkonjić Grad 5
Nevesinje 3
Novi Grad 10
Novo Goražde 1
Oštra Luka 1
Pale 19
Petrovac 1
Petrovo 1
Prijedor 36
Prnjavor 20
Rogatica 4
Rudo 5
Sokolac 6
Srbac 9
Srebrenica 2
Teslić 11
Trebinje 214
Trnovo 3
Ugljevik 4
Foča 75
Han Pijesak 1
Čajniče 9
Čelinac 5
Šamac 9
Šekovići 1
Šipovo 4

Značajne ličnosti[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srpskoj 2013. godine: Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest i maternji jezik
  2. ^ „Ko su nacionalne manjine u Republici Srpskoj”. Manjine.ba. Arhivirano iz originala 06. 02. 2017. g. Pristupljeno 5. 4. 2017. 
  3. ^ Izvještaj 2015, str. 13.
  4. ^ „Život u sjeni konstitutivnih naroda: Crnogorci u BiH”. Prometej. Pristupljeno 19. 4. 2017. 
  5. ^ „Crna Gora: Uprava za dijasporu: Adresar dijaspore”. Arhivirano iz originala 27. 02. 2019. g. Pristupljeno 28. 02. 2019. 
  6. ^ „Crnogorci; Udruženja”. Savez nacionalnih manjina Republike Srpske. Pristupljeno 5. 4. 2017. 
  7. ^ Udruženje Crnogoraca u Republici Srpskoj "Njegoš" Banja Luka
  8. ^ Udruženje Crnogoraca "Njegoš" Doboj
  9. ^ Udruženje Crnogoraca u Hercegovini "Vuk Mićunović" Trebinje
  10. ^ Udruženje Crnogoraca i prijatelja "Luča" Gradiška
  11. ^ Zavičajno udruženje Crnogoraca u Hercegovini "Petar Petrović Njegoš" Trebinje
  12. ^ Udruženje Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Lovćen" Banja Luka
  13. ^ „Saradnja u oblasti kulture prioritet”. Univerzitet u Istočnom Sarajevu. Arhivirano iz originala 04. 04. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2017. 
  14. ^ „Veče Danilovgrada u Trebinju”. Savez nacionalnih manjina Republike Srpske. Arhivirano iz originala 16. 08. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2017. 
  15. ^ Riječ 2016, str. 46.
  16. ^ „Trebinje: Okrugli sto o položaju Crnogoraca”. RTRS. Pristupljeno 19. 4. 2017. 
  17. ^ „Rezultati Popisa 2013, Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik”. Republički zavod za statistiku. Pristupljeno 22. 3. 2017. 
  18. ^ „Radojičić: Češljaju sve moje do četvrtog kolena”. Večernje novosti. Pristupljeno 10. 4. 2018. 
  19. ^ „Udruženje Crnogoraca „Njegoš” Republike Srpske”. Savez nacionalnih manjina Republike Srpske. Pristupljeno 10. 4. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vijeće nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine (2015). Izvještaj Vijeća nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine o položaju nacionalnih manjina 2010-2015. 
  • Savez nacionalnih manjina Republike Srpske (2016). „Uvodna riječ” (PDF). Riječ nacionalnih manjina. 1. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]