Црнолика импала
| Crnolika impala | |
|---|---|
| |
| Aepyceros melampus petersi | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Potporodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | |
| Podvrsta: | A. melampus petersi
|
| Trinomijalno ime | |
| Aepyceros melampus petersi Bocage, 1879
| |
Crnolika impala (lat. Aepyceros melampus petersi) je podvrsta impale. Ova podvrsta se smatra ranjivom u pogledu ugroženosti od izumiranja.[1]
Opis[uredi | uredi izvor]
_(8603213327).jpg)
Crnolika impala se razlikuje od obične impale po crnim prugama na licu, kao i po tome što krzno ove podvrste nema crveni sjaj koji ima krzno obične impale.[2]
Boja krzna na leđima je svetlo braon. Na bokovima, između stomaka i leđa, boja krzna je još svetlije nijanse braon, dok je na stomaku krzno bele boje.
Na licu, ima prepoznatljive crne pruge od temena do njuške i oko oba oka. Vertikalne crne pruge takođe ima i na nogama. Obrazi i uši su braon boje.
Mužjaci mogu težiti do 63 kg, a ženke do 50 kg. Rogovi mužjaka su u proseku dugački 46 cm.[2]
Ženke mladunce rađaju između decembra i januara, nakon perioda gestacije od oko 6 i po meseci.[2]
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]
Areal crnolike impale je ograničen na Namibiju,[1] i Angolu.
Prirodni neprijatelji crnolike impale su gepard, leopard, lav, afrički divlji pas i hijena.[2]
Crnolike impale vole gustu rečnu vegetaciju, koja se graniči sa otvorenim šumama. Žive u malim krdima od 3 do 20 životinja, koja se obično sastoje od mužjaka i njegovih ženki. Drugi mužjaci žive kao samotnjaci ili u krdima mladih mužjaka.[2]
Na crvenoj listi IUCN crnolika impala je navedena kao ranjiva podvrsta.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g IUCN SSC Antelope Specialist Group (2017). „Aepyceros melampus ssp. petersi”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature. Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (jezik: engleski)
- ^ a b v g d Burger Cillié (2009). "Die Soogdiergids van Suider-Afrika".
Literatura[uredi | uredi izvor]
- IUCN crvena lista ugroženih vrsta, detaljniji podaci o vrsti (jezik: engleski)
- Burger Cillié (2009). "Die Soogdiergids van Suider-Afrika". ISBN 978-1-875093-46-5.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
