Čadski građanski rat (2005–2010)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čadski građanski rat

Glavne tačke konflikta
Vreme19. decembar 2005. – 15. januar 2010.
Mesto
Ishod Pobjeda čadske vlade
Sukobljene strane
Ujedinjeni Front za demokratske promene (FUC) (2005-2006)
Ujedinjene snage za razvoj i demokratiju (UFDD)
Okupljanje snaga za promene (RFC)
Nacionalni sporazumu Čad (CNT)
Džandžavid
navodna podrška
 Sudan
 Čad
podrška
 Francuska
 Ukrajina[1]
Žrtve i gubici
880-1.596 430 + vojne smrti

Posredovanje Čadsko-sudanskog sukoba[uredi | uredi izvor]

Čadska je vlada pozvala građane da se mobiliše Čad protiv „zajedničkog neprijatelja“, pozivajući se na militantnim članovima relija za demokratiju i slobodu i platforme za promene, jedinstvo i demokratiju (SCUD) pobunjeničkih grupa - Čadski pobunjenici, navodno uz podršku Sudanske vlade - i Sudanske Džandžavid milicije, koji su prešli iz Sudana. RDL negirali su dobijali pomoć od sudanske vlade. Između 26. decembra i 28. decembra RDL i SCUD udružili sa još šest drugih pobunjeničkih grupa da se formira Ujedinjeni Front za demokratske promene savez pobunjenika, koju je predvodio Muhamed Nour.

Sudan[uredi | uredi izvor]

"Veoma smo iznenađeni ovim. Svi kanali komunikacije su otvoreni između naše dve zemlje.. Ne znamo zašto se kreću od bilateralnih odnosa kako bi davali preteće izjave. Nećemo dozvoliti nikome da koristi sudanske zemljište za napade na susedne zemlje ", rekao je sudanski državni ministar spoljnih poslova Al Samani Vasilah.

Sudan je predložio da dve zemlje koriste zajedničke granične patrole, baš kao što su radili u 2003. da spreče napade iz Čada grupe pobunjenika u Sudan, da se spreči buduće napade, ali Čad je to odbio. Debi optužuje Sudan za stacioniranje 50 oklopnih vozila u sudanskom gradu Geneina u blizini Čadsko-sudanske granice za pokretanje daljih napada na Čad. [6]

19. januara, sudanske vlasti su uhapsile Abdelvahit Abud Mekia, bivšeg šefa FIDEL-a i aktuelnog komandanta u FUC, zajedno sa 19-20 drugih pobunjenika u zavisnosti od izveštaja, posle datog intervjua na sudanskom radiju navodeći da je u Kartumu i da FUC imaku prijateljske veze sa sudanskom vladom.

"Mislim da je bio uhapšen zato što je dao intervju novinarima i oni su otkrili da je u Kartumu," rekao je RDL portparol Abdel Karim. Karim je takođe izjavio da FUC traži sastanak sa AU. AU nije komentarisao.

Afrička unija[uredi | uredi izvor]

AU je poslala delegate oba naroda. Delegaciju Sudana je predvodio Baba Gana Kingibe. Čadsko Ministarstvo spoljnih poslova je uputilo poruku sudanskom ambasadoru u Čadu da „prekinu sve agresiju Čad." 30. decembra nigerijskog predsednika i onda Afričke unije predsednik Olusegun Obasandžo predložio pet puta, jednodnevni samit grupacije liderima Egipta, Libije, Čada, Sudana i Nigerije da reše konflikt. Egipat je predložio da mesto i datum samita bude Tripoli 4. januara 2006, ali taj samit je odložen. Na sastanku bi diskutovali AU odbora izveštaj o razlikama između račun Čad o napadu na Adre i Sudanu.

Ujedinjene nacije[uredi | uredi izvor]

Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija izdao je saopštenje da osuđuje napade na Adre i podržava posredovanje Afričke unije, „To Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacij] čvrsto osudili su u tom kontekstu, nedavni napadi koje vrše oružane elemenata u Čadu i, naročito, napad 19. decembra na pozicijama Čadske nacionalne armije u gradu Adre, i podržali napore da se smanji tenzije na granici ... Savet bezbednosti takođe apeluje na donatore da nastave i podržava presudni rad na AMIS-u koje proizilaze na zaustavljanju nasilja u ovom regionu i pružanje humanitarne za milione ratom pogođenih civila u Darfuru i preko granice u Čadu ".

Kit Mekenzi, UNICEF-a specijalni predstavnik Darfura, rekao je novinarima da je Darfur dovoljno komplikovan i bez Čada.

Skoro 200 humanitarnih radnika Ujedinjenih nacija ostavili su dve humanitarne baze u Gueredi u istočnom Čadu, posle sastanka zvaničnika UN i lokalne vlasti, koji su se upoznali o statusu 200.000 sudanskih izbeglica u Čadu je prisilno završen od kojih je 100 naoružanih ljudi nepoznato, ali se pretpostavlja da su Džandžavid pripadnosti. Pet Čadskih vladinih zvaničnika, uključujući najviše državne funkcionere Guereda i šefove lokalnih ogranka vojne policije su kidnapovani, a džipovi za pomoć koji grupe su ukradena, i pet lokalnih stanovnika je ranjeno. Jedan od džipova su kasnije viđeni na prelaska u Sudan.

Portparol čadske vlade Doumgor rekao je novinarima 23. januara da Čadske vlasti ne znaju ko stoji iza ovih napada, i da su kidnaperi nisu napravili nikakve zahteve za otkup.

"Mi smo imali kontakt sa njima u ovom trenutku, ali Čadska vojska nastoji u nameri da doznaju njih."

Kler Bourgeois, UNHCR-a zamenik predstavnika u Čadu je rekao da je situacija je dovoljno ozbiljna u ovoj fazi, posebno kada se uzme u obzir broj bezbednosnih incidenata proteklih dana.

Organizacija islamske konferencije

25. decembra, generalni sekretar Organizacije islamske konferencije Ekmeledin Ihsanoglu, pozvao na okončanje neprijateljstava između dve zemlje i najavio podršku za pokušaj Afričke unije da posreduje.

Egipat[uredi | uredi izvor]

26. decembra, egipatski ministar spoljnih poslova Ahmed Geit Aboul počeo je pokušaj da posreduje u sporu između dve zemlje, govoreći da ministar spoljnih poslova Čada Ahmed Alam Mi i ministar spoljnih poslova Sudana, Lam Akol započnu pregovore. U intervjuu za Radio Kairo, ministar Geit izjavio je da Egipat drži kontakte sa Ujedinjenim nacijama u tom pogledu, kao i da se postigne koordinacija sa nekim od regionalnih stranaka i da sadrži situaciju.

SAD[uredi | uredi izvor]

Čadski ministar spoljnih poslova Ahmed Alam Mi sastao se sa zamenikom američkog državnog sekretara Robert Zelikom 10. januara. Portparol Stejt departmenta Džastin Higins je izjavio da je zamenik sekretara istakao da je situacija veoma opasna i izrazili cu zabrinutost zbog raseljenih lica sa obe strane granice. On je primetio da sukob između stranaka rizikuje ugrožavanje života civila, izbeglice i interno raseljena lica.

Anonimni zvaničnik Stejt departmenta rekao je čvrsto i jasno da je potrebno da Čad i Sudan reše situaciju.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ V Evrope razobralisь kuda Ukraina postavlяet oružieKP na Ukraine, 1 oktяbrя 2008

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]