Čango

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Čango (mađ. Csángó) etnička grupa Mađara koja većinom živi u današnjoj Rumuniji i Moldaviji.[1]

Čango migracija kroz istoriju


Podela[uredi | uredi izvor]

Čango−i su podeljeni u tri glavne grupe i to po geografskom odredištu: moldavski, đimeški i sedmoselski (Barca) Čango−i (okolina Brašova).

Moldavski Čango−i[uredi | uredi izvor]

Ova etnička grupa je najbrojnija i govori mađarskim jezikom. Sa prebivalištem u Moldaviji, žive u okruzima Bakau (Bacau), Njamc (Neamţ), Jaši (Iaşi) i Vranča (Vrancea). Takođe se mogu u manjem broju naći i u okruzima Galac (Galaţi), Botošani (Botoşani), Vaslui (Vaslui), Konstanca (Constanţa) i Tulča (Tulcea).

Što se religije tiče, većina Čanga je rimokatoličke veroispovesti i ima ih oko 62.000 što čini 25,8% katolika Moldavije.

Grupacije[uredi | uredi izvor]

  • Severni Čango−i iz okoline Romanvašara (Románvásár) su najviše vezani za najstarije znane tradicije, arhaični jezik i katoličku veru.
  • Južni Čangoi i Sekelj Čangoi žive u okolini Bakaua (Bacau) i Vranča (Vrancea), omeđani sa Aranjoš−Besterce (Aranyos-Beszterce) brzacima, Tatroš (Tatros), Uz (Uz), Salonc (Szalonc), Ojtoz (Ojtoz) i Tazlo (Tázló) potocima i ušćem reke Siret (Szeret).

Danas je veoma teško povući crtu između ove dve grupacije pošto su se totalno izmešali kako kulturno tako i etnički. Jedni drugima su bili geografski najbliži i izolacija i zajednički mađarski jezik ih je zbližio, tako da su polako počeli da asimilacijom formiraju zajedničku posebnu etničku grupu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Moldavski Čango−i se spominju od strane Mađara još prilikom njihovog, mađarskog, dolaska u Panonsku niziju. Zajedno su čuvali novoosnovane istočne granice kraljevstva.

Mađari su se doseljavali u Moldaviju u nekoliko talasa, prvi put prilikom glavne migracije u ove krajeve, posle za vreme vladavine mađarskih kraljeva Andraša drugog i Bele četvrtog. Talas iz 1225. godine je naseljen iz razloga odbrane granice. Dalji priliv je bio za vreme pape Grgura devetog, kada su preveli Kune u hrišćanstvo i jačanje granice u odbrani protiv novih osvajača Tatara. Tada su osnovali naselja pored Sučave do Bakaua od Mađara iz okoline Samoša, a na jugu Moldavije su naselili Sekelje iz takozvane Zemlje Sekelja.

Srednjovekovno doseljavanje se nastavilo kada su popovi Tamaš i Balint doveli jednu grupu, zatražili od vlasti dozvolu naseljavanja, i osnovali na reci Prut grad Hus. između 1479. i 1493. godine, za vreme vladavine Batori Ištvana (Báthory István), veliki broj Sekelja je izbegao i naselio južni deo Moldavije.

U 17. veku je veliki broj stanovništva Erdelja iz ekonomskih i političkih razloga prebegao u Moldaviju. Zadnji talas je useljavanja naišao je 1764. godine, posle poznatih događaja u Madefalvi.

Poreklo imena[uredi | uredi izvor]

Postije različite teorije o nastanku Čango imena, evo nekih:

  • Po dijajalektu Sekelja:
    • Čangal (mađ: csángál) ima tri značenja 1. loše, vređa sluh kako priča, 2. peva dvosmisleno, 3. mljacka, šuška. Prema ovome čango je onaj koji lukavo i ušiparajući priča. Reč elčangal (mađ: elcsángál) u sekeljskom dijalektu ne postoji.
    • Čangat (mađ: csángat), čenget (mađ: csenget) što bi značilo onaj koji zvoni, ide za stokom koja ima okačeno zvonce oko vrata.
  • Po dijalektu ravničarskih Mađara oko Tise:
    • Cango (mađ: cángó) što je sinonim za mladog skitnicu ili bolje rečeno lutalicu (mađ: csavargó).
  • Iz Bešenje ili Kipčak dijalekta (Altajska grupacija) ima za osnovu Kangar
    • Hronika Sekelja iz Čik krajeva piše da su 1049. godine Bešenje (mađ: besenyők) na čelu sa Čangur Palom (mađ: Csángur Pál) upale u zemlju Sekelja, jedan od plemena se zvao Kangar što je blisko izgovoru Čangar, pa se to povezuje sa imenom Čango.
  • Od reči čangat (mađ: csángat), što znači vikati.
    • Ovo objašnjenje ima podlogu u priči starih stanovnika iz Apace (mađ: Apáca):
Pa, Čangoi, zato što je tu bila granica. I onda je bio zamak, i onda kada je bila opasnost, onda su zvonili za crkvenim zvonima, palili slamu, da pazite jer se opasnost približava. Zato kažu Čankok, zato kada je dolazio neprijatelj, onda su zvonili, vikali, pravili buku i onda se za to kaže čangalati (mađ: csángáltak). Eto, odatle potiče naziv za Čango−e.

Ovo ide u prilog teoriji sekeljskog dijalekta.

U Moldaviji se može naići na više oblika ove reči: čangu(csángú), šango (sángó), šangu (sángú), šango (sangó), čango (csangó), čangu (csangú)

Sam naziv Čango se prvi put spominje u spisima 8. juna 1443. godine u pismu Štefana moldavskog (Ştefan moldvai) koji poklanja dva sela, Vašiešti (Văsieşti) i Bašešti (Băseşti), Šanga Illješu (Sanga Illyés).

Drugo spominjanje je iz 1556. godine, kada Makšan (Maksán) spominje Čango Mihalja (Michael chango) i 1560. godine, ista osoba spominje Čango Andraša (Csángó András). Izvor: (Erdélyi Magyar Szótörténeti Tár, II. kötet)

Jezik[uredi | uredi izvor]

  • Staro moldavski čango dijalekat

Takozvani ne sekeljski Čango−i, severni i krajnje južni deo Moldavije, koriste arhaični mađarski iz srednjeg veka, koji se koristio na području gornje Tise. Ovaj dijalekat se održao jedino u ovom delu mađarskog govornog područja. Čuva svoje tradicionalne mađarske arhaične izraze, veoma malo, može se reči simbolično, je preuzeto od rumunskog jezika.

Interesantnost ovog dijalekta je da se veoma često koristi š, i da se s i š koriste kao posebni izrazi i stoje posebno u govoru od ostalih reči.

Druga osobenost je korišćenje fonetskog (ne mešati sa dž) (mađ: dzs) umesto (mađ: gy,d). Primeri: 1. dete, (džermek−dzsermek umesto djermek−gyermek), 2. orah (džio−dzsió umesto dio−dió), 3. višnja (medž−medzs umesto medj−megy). Takođe je za ostala govorna područja ovaj dijalekat nerazumljiv jer se ovde koriste arhaični izrazi kao što su:

zec−filjes (filjesz),(mađ: nyúl),
kada−het (hét),(mađ: mikor)
nekada davno−ahet (ahét),(mađ: amikor régen)
poštovati− (bücsü),(mađ: becsület)
jaje−čukmonj (csúkmony),(mađ: tojás)
razumeti se u nešto−esudni (eszüdni),(mađ: hozzáérteni)
on−ju (), (mađ: ő) i tako dalje...

Ovim dijalektom govori otprilike 25−30.000 Čango−a, a sa godinama ih je sve manje.

  • Sekeljsko moldavski Čango dijalekat

Sekelj Čango−i iz Moldavije govore veoma slično Sekeljima iz Haromseka i Čikseka, jedina razlika je da se jezik nije razvijao i da koriste nešto više rumunskih, usvojenih, izraza. Većina Čanga u Moldaviji koriste ovaj dijalekat.

Religija[uredi | uredi izvor]

Osim sedmoselskih (Barca) Čango−a, sve ostale grupacije su rimokatoličke veroispovesti, međutim veoma je veliki uticaj stare religije, pa se dosta starih sačuvanih običaja pomešalo sa katolicizmom.

Đimeški Čango−i[uredi | uredi izvor]

Đimeški Čango−i žive na granici Erdelja i Moldavije u okolini izvorišta reke Tatroš. Preci su im se u 17. i 18. veku naselili iz sekeljskih sela iz hargitskog kraja i mađarskih sela iz Moldavije. Najpoznatija sela, koje su osnovali, su: Đimešfelšelok (Gyimesfelsőlok), Đimeskezeplok (Gyimesközéplok) i Đimešbuk (Gyimesbükk).

Sedmoselski (Barca) Čango−i[uredi | uredi izvor]

Igra Sedmoselskih Čangoa 1918. (Hétfalusi csángó tánc 1918)

Ova grupa Čanga su ostaci Mađara, graničara, iz 11. i 12. veka, koji su živeli na jugoistoku carstva u okolini Brašova. Oni sebe nazivaju Mađarima, ali susedni Sekelji ih zovu Čango, a glavnu grupaciju Sedmoselski Čango−i. Ovi nazivi su verovatno nastali kao parodija (podsmeh) slobodnih Sekelja ovoj etničkoj grupi, pošto su oni služili Sase, a Sasi su Erdelj zvali Zibenburgen (Siebenbürgen), sedam gradova.

Jezik im je skoro identičan mađarskom jeziku koji koriste Sekelji. Pripadaju evangelističkoj crkvi, veru su preuzeli za vreme vladavine Sasa, koji su bili većina u Brašovu.

Čango−i iz Bukovine[uredi | uredi izvor]

Ovaj pogrešan naziv za Sekelje iz Bukovine je nastao u budimpeštanskim krugovima posle prve veće selidbe Sekelja iz Bukovine 1883. godine, mada je i izvestan broj Čango−a tada učestvovao u selidbi.

Mesta u kojima žive Čango-i[uredi | uredi izvor]

Čangoi u Bukovini i Moldaviji - Mapa

Moldavija

  • Severni Čango−i (okolina Romanvašara−Románvásár−a):
    • Sabofalva (Szabófalva)
    • Kelđešt (Kelgyest)
    • Jugan (Jugán) (samo najstariji pričaju mađarski)
    • Traian (Újfalu/Traian]) (samo najstariji pričaju mađarski)
    • Bargovan (Bargován) (samo najstariji pričaju mađarski)
    • Balušešt (Balusest)
    • Ploškoceni (Ploszkucény)
  • Južni čango−i (Okolina Bakau−a):
    • Bogdanfalva (Bogdánfalva (Moldva))
    • Nađpatak (Nagypatak)
    • Trunk (Trunk)
    • Đosenj (Gyoszény)
    • Ujfalu (Újfalu/Nicolae Bălcescu)
    • Seketura Szeketura)
  • Sekelj Čango−i:
  • Butukar (Berzunc/Butukár)
  • Bogata (Bogáta (Moldva)
  • Brusturoža (Bruszturósza)
  • Čerdak (Cserdák)
  • Čugeš (Csügés)
  • Dormanfalva (Dormánfalva)
  • Doža (Dózsa/Újfalu)
  • Estrugar (Esztrugár/Neszujest)
  • Forofalva (Forrófalva)
  • Frumosa (Frumósza)
  • Furnikar(Furnikár)
  • Furesfalva (Fürészfalva)
  • Gerlenj (Gerlény)
  • Gorzafalva (Gorzafalva)
  • Gutinas (Gutinázs)
  • Đidraška (Gyidráska)
  • Jenekešt (Jenekest)
  • Kalugaren (Kalugarén)
  • Kapota (Kápota)
  • Ketriš (Ketris)
  • Kleže (Klézse)
  • Kukujec (Kukujec)
  • Kulšerekečin (Külsőrekecsin)
  • Labnik (Lábnik)
  • Larguca (Lárguca)
  • Lesped (Lészped)
  • Liliječ (Lilijecs)
  • Lujzikalagor (Lujzikalagor)
  • Mađarfalu (Magyarfalu ,Moldva)
  • Onfalva (Ónfalva)
  • Pralea (Prálea) (većina su reformati)
  • Pustina (Pusztina)
  • Ripa (Ripa)
  • Salka (Szálka ,Moldva)
  • Salanc(Szalánc)
  • Sarazpatak (Szárazpatak)
  • Serbek (Szerbek)
  • Seleheđ (Szőlőhegy)
  • Saskut (Szászkút) (većina su reformati)
  • Tatroš (Tatros)
  • Turlujan (Turluján)
  • Valiri (Váliri)
  • Vizanta (Vizánta) (većina su reformati)

Đimeši Čango−i

  • Đimešfelšelek (Gyimesfelsőlok)
  • Đimeškezeplek (Gyimesközéplok)
  • Đimešbuk (Gyimesbükk)

Sedmoselski (Barca) Čango−i

  • Apaca (Apáca)
  • Barcaujfalu (Barcaújfalu)
  • Halmađ (Halmágy)
  • Krizba (Krizba)
  • Sečelevaroš (Szecseleváros), (Četiri sela): Bačfalu(Bácsfalu), Turkeš (Türkös), Černatfalu (Csernátfalu), Hosufalva (Hosszúfalva)
  • Opština Tatrang (Tatrang község), (Tri sela): Tatrang (Tatrang), Zajzon (Zajzon) i Purkerec (Pürkerec)
  • Sekeljžombor (Székelyzsombor)

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Domokos Pál Péter: Moldvai magyarság, Fekete Sas Kiadó, Budapest. 2001. ISBN 978-963-9352-09-4.
  • Benda Kálmán: Moldvai csángó-magyar okmánytár I. – II. (1989),

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]