Hrišćanski krst

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Часни крст)
Vizantijski krst

Časni odnosno hrišćanski krst (†) najpoznatiji je religijski simbol hrišćanstva. Zavisno od crkve koju predstavlja, može imati različite proporcije. Ogrlica sa časnim krstom naziva se krstić.

Danas je najrasprostranjeniji kao simbol hrišćanstva, jer je na njemu razapet Isus Hristos. Postoje više vrsta krstova, jedan od njih je i Andrejin krst nazvan po sv. apostolu Andreju koji ima oblik slova H, prema hrišćanskom predanju na takvom krstu je raspet sveti apostol Andrej. Takođe postoji i obrnuti krst, koji se još naziva i krst svetog Petra, jer se smatra da je apostol Petar razapet naopačke.

Kao hrišćanski simbol nalazi se na hramovima i unutar njih, na predmetima koji se koriste u bogosluženjima, a postoji i celivajući krst koji vernici ljube (celivaju). Krstom se obeležava grob hrišćanina. Pravo nošenja naprsnog krsta (na grudima) je najviše odlikovanje koje može dobiti sveštenik, u pravoslavlju je to čin protojereja-stavrofora, naziv potiče od grčke reči „stavros“ što znači krst. U hrišćanstvu postoji verovanje da se đavo boji krsta, u srpskom jeziku postoji izreka „beži kao đavo od krsta“.

Simbol vere[uredi | uredi izvor]

Časni krst je najsvetiji znak i simbol hrišćanske vere. Sve Svete tajne se svršavaju prizivanjem Svetog Duha i pečatom krsta: krštenje, miropomazanje i božanska evharistija.

Svi svešteni blagoslovi su u znaku krsta. Svešteni hramovi, svešteni predmeti i odežde osvećuju se časnim krstom. Nezamisliva je bilo koja liturgička radnja ili skup bez krsta.[1]

Krst je i najverniji drug svakog pravoslavnog hrišćanina, od trenutka kad se rodimo do naše smrti. Krstom se označava i grob svakog hrišćanina.

Blagodat i sila časnog krsta se ne nalazi u njegovom obliku, ne samim tim što je krst, nego je njegova sila u tome što je to krst Hristov, sredstvo kojim je Hristos spasao svet.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvor[uredi | uredi izvor]

  • KRST HRISTOV - Izdavač je Zadužbina Manastira Hilandara

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Srpska pravoslavna crkva - zvanični sajt”. Arhivirano iz originala 24. 01. 2018. g. Pristupljeno 23. 01. 2018.