Čedomir Minderović
čedomir minderović | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||
Datum rođenja | 31. oktobar 1912. | ||||||
Mesto rođenja | Beograd, Kraljevina Srbija | ||||||
Datum smrti | 16. januar 1966.53 god.) ( | ||||||
Mesto smrti | Delhi, Indija | ||||||
Profesija | književnik | ||||||
Porodica | |||||||
Supružnik | Zora Minderović | ||||||
Delovanje | |||||||
Član KPJ od | 1941. | ||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||
upravnik Narodne biblioteke Srbije | |||||||
Period | 1960—1965. | ||||||
Odlikovanja |
|
Čedomir Minderović (Beograd, 31. oktobar 1912 — Delhi, 16. januar 1966) bio je književnik, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik Socijalističke Republike Srbije.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Kao đak gimnazije pristupio je revolucionarnom omladinskom pokretu, zbog čega je kao maloletnik odgovarao pred Državnim sudom za zaštitu države i bio osuđen na šest meseci zatvora.
Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i učesnik Narodnooslobodilačke borbe je od 1941. godine. Tokom NOR-a bio je na dužnostima:
- političkog komesara bataljona u Posavskom partizanskom odredu,
- političkog komesara Šestog beogradskog bataljona u Prvoj proleterskoj brigadi,
- člana Politodela Druge proleterske brigade,
- rukovodilac Politodela Šeste istočnobosanske brigade,
- član Politodela 27. istoičnobosanske divizije
- član Propagandnog odeljenja Vrhovnog štaba NOV i POJ.
Posle oslobođenja Jugoslavije, nalazio se na funkcijama:
- član Agitpropa Centralnog komiteta KP Srbije,
- direktor Izdavačkog preduzeća „Prosveta“ iz Beograda
- generalni sekretar Saveza književnika Jugoslavije,
- predsednik Udruženja književnika Srbije,
- upravnik Narodne biblioteke Srbije, od 1960. do 1965.
Bio je član Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije i imao čin rezervnog potpukovnika JNA. Od 1957. godine se nalazio u diplomatskoj službi u Državnom sekretarijatu za inostrane poslove.
Umro je 16. januara 1966. godine u Delhiju, glavnom gradu Indije, gde se nalazio u diplomatskoj službi.[2] Kremiran je, a njegova urna je 20. januara položena u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Jedan je od prvih zaslužnih ličnosti sahranjenih u ovoj aleji, koja je izgrađena godinu dana pre njegove smrti.[3]
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima je Orden narodnog oslobođenja.
Njegova prva supruga Katarina Keta Šer-Minderović bila je učesnica Narodnooslobodilačke borbe. Uhvaćena je i streljana u Šapcu 1942. godine.
Književni rad[uredi | uredi izvor]
U svojim predratnim književnim delima prikazivao je bedu gradskih predgrađa i buntovnost političkih i socijalno potlačenih. U tom periodu objavio je nekoliko zbirki pesama i 1940. godine knjigu poetske proze „Uska ulica“. Tokom rata je pisao rodoljubive pesme, a posle rata je napisao:[4]
- ratni dnevnik „Za Titom“, objavljen u Beogradu 1945. i 1959. godine,
- poemu „Povratak pesnika u ulicu koje više nema“, Zagreb 1949. godine,
- roman „Oblaci nad Tarom“, Beograd 1947. i 1958. godine,
- zbirku pesama „Gorke godine“, 1958. godine,
- zbirku pesama „Potonula džungla“, 1959. godine,
- roman „Poslednji koktel“, Beograd 1961. godine,
- zbirku pesama „Film u tri epohe“, Beograd 1964. godine,
- zbirku pesama „Ogrlica za Nailu“, Beograd 1966. godine,
- „Tragovi Indije“, 1966. godine.
Kao književnik Minderović je ostao upamćen kao modernista među socijalnim piscima. Autor je nekih od poznatijih revolucionarnih pesama od kojih se ističu - „Crven je istok i zapad“, „Jugoslavija“ i „Steg partije”. Godine 1946. je pobedio na konkursu za himnu FNR Jugoslavije, ali ova pesma nikada nije zvanično usvojena i do kraja postojanja SFRJ je kao himna korišćena pesma „Hej Sloveni“.
Pisaći sto Čedomira Minderovića nalazi se u Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”.[5]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 510.
- ^ Revolucionar životom i delom. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 17. 01. 1966. str. 4.
- ^ U Beogradu sahranjeni posmrtni ostaci Čedomira Minderovića. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 21. 01. 1966. str. 7.
- ^ „Čedomir Minderović”. Enciklopedija. Pristupljeno 29. 1. 2019.
- ^ Lazić, Viktor (januar 2018). „Srbija među knjigama”: 23.
Litetarura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija (knjiga peta). Beograd 1973. godina.
- Leksikon Narodnooslobodilačkog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945 (prvi tom). „Narodna knjiga“ Beograd i „Partizanska knjiga“ Ljubljana, 1980. godina.
- Rođeni 1912.
- Umrli 1966.
- Književnici iz Beograda
- Srpski književnici
- Komunisti Srbije
- Jugoslovenski partizani
- Politički komesari NOVJ
- Borci Prve proleterske brigade
- Borci Šeste proleterske brigade
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Nosioci Ordena narodnog oslobođenja
- Društveno-politički radnici SR Srbije
- Sahranjeni u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu
- Funkcioneri i državni službenici iz Beograda