Čedomir Minderović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
čedomir minderović
Grob Čedomira Minderovića u Aleji
zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu
Lični podaci
Datum rođenja(1912-10-31)31. oktobar 1912.
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina Srbija
Datum smrti16. januar 1966.(1966-01-16) (53 god.)
Mesto smrtiDelhi, Indija
Profesijaknjiževnik
Porodica
SupružnikZora Minderović
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
upravnik Narodne
biblioteke Srbije
Period19601965.

Odlikovanja
Orden narodnog oslobođenja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem
Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Čedomir Minderović (Beograd, 31. oktobar 1912Delhi, 16. januar 1966) bio je književnik, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik Socijalističke Republike Srbije.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Kao đak gimnazije pristupio je revolucionarnom omladinskom pokretu, zbog čega je kao maloletnik odgovarao pred Državnim sudom za zaštitu države i bio osuđen na šest meseci zatvora.

Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i učesnik Narodnooslobodilačke borbe je od 1941. godine. Tokom NOR-a bio je na dužnostima:

Posle oslobođenja Jugoslavije, nalazio se na funkcijama:

Bio je član Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije i imao čin rezervnog potpukovnika JNA. Od 1957. godine se nalazio u diplomatskoj službi u Državnom sekretarijatu za inostrane poslove.

Umro je 16. januara 1966. godine u Delhiju, glavnom gradu Indije, gde se nalazio u diplomatskoj službi.[2] Kremiran je, a njegova urna je 20. januara položena u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Jedan je od prvih zaslužnih ličnosti sahranjenih u ovoj aleji, koja je izgrađena godinu dana pre njegove smrti.[3]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima je Orden narodnog oslobođenja.

Njegova prva supruga Katarina Keta Šer-Minderović bila je učesnica Narodnooslobodilačke borbe. Uhvaćena je i streljana u Šapcu 1942. godine.

Književni rad[uredi | uredi izvor]

U svojim predratnim književnim delima prikazivao je bedu gradskih predgrađa i buntovnost političkih i socijalno potlačenih. U tom periodu objavio je nekoliko zbirki pesama i 1940. godine knjigu poetske proze „Uska ulica“. Tokom rata je pisao rodoljubive pesme, a posle rata je napisao:[4]

  • ratni dnevnik „Za Titom“, objavljen u Beogradu 1945. i 1959. godine,
  • poemu „Povratak pesnika u ulicu koje više nema“, Zagreb 1949. godine,
  • roman „Oblaci nad Tarom“, Beograd 1947. i 1958. godine,
  • zbirku pesama „Gorke godine“, 1958. godine,
  • zbirku pesama „Potonula džungla“, 1959. godine,
  • roman „Poslednji koktel“, Beograd 1961. godine,
  • zbirku pesama „Film u tri epohe“, Beograd 1964. godine,
  • zbirku pesama „Ogrlica za Nailu“, Beograd 1966. godine,
  • „Tragovi Indije“, 1966. godine.

Kao književnik Minderović je ostao upamćen kao modernista među socijalnim piscima. Autor je nekih od poznatijih revolucionarnih pesama od kojih se ističu - „Crven je istok i zapad“, „Jugoslavija“ i „Steg partije”. Godine 1946. je pobedio na konkursu za himnu FNR Jugoslavije, ali ova pesma nikada nije zvanično usvojena i do kraja postojanja SFRJ je kao himna korišćena pesma „Hej Sloveni“.

Pisaći sto Čedomira Minderovića nalazi se u Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 510. 
  2. ^ Revolucionar životom i delom. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 17. 01. 1966. str. 4. 
  3. ^ U Beogradu sahranjeni posmrtni ostaci Čedomira Minderovića. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 21. 01. 1966. str. 7. 
  4. ^ „Čedomir Minderović”. Enciklopedija. Pristupljeno 29. 1. 2019. 
  5. ^ Lazić, Viktor (januar 2018). „Srbija među knjigama”: 23. 

Litetarura[uredi | uredi izvor]

Funkcije u institucijama kulture
Direktor Narodne biblioteke Srbije
1960—1965