Čitanje s lista

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Čitanje prvi put viđenog notnog teksta muzičari zovu čitanje s lista[1] (ital. prima vista [2], što znači na prvi pogled).

Iskusni muzičari mogu čitati notni tekst i bez instrumenta, samim gledanjem u note. Njihov unutrašnji sluh note koje posmatraju odmah pretvara u tonove koje oni čuju u dubini svoga bića.

Ova naučena tehnika čitanje s lista[3] je (kao i transpozicija) naročito potrebna orkestarskim muzičarima. Njima se obično pre probe podele štimovi (notne deonice koje treba da sviraju), pa ih oni malo prosviraju i posle toga počinje zajednička proba – grupno sviranje.[4]

Kako se vežba čitanje s lista[uredi | uredi izvor]

Samo strpljivim vežbanjem[5]stiče se lako čitanje notnog teksta kao što se čita običan, slovni tekst. Počinje se vrlo jednostavnim notnim materijalom, na sledeći način:

1. Prvo se pogleda notni tekst (predznaci, tonalitet, vrsta takta, tehnički problemi i dr.) i odredi se tempo u kome će se kompozicija svirati. Ako se u toku sviranja pogreši, ne vraća se da bi se ispravila greška, već se nastavi sa sviranjem do kraja.
2. Sada se vrati na pogrešeno mesto, analizira se i ponovo se odsvira ceo notni materijal u istom tempu.
3. Isti tekst se odsvira i po treći put, samo sada u nešto bržem tempu (onoliko brzo da svi elementi dobrog sviranja mogu da se kontrolišu).

Kasnije se prelazi na vežbanje težih notnih tekstova po istom datom redosledu — i to u okviru vremenski odeđenog dnevnog vežbanja čitanja s lista. Ovakvim redovnim radom, praktikant vremenom uviđa da mu novi notni tekst uopšte ne predstavlja problem.[6]

Izvori[uredi | uredi izvor]