Čudesni mostovi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čudesni mostovi

Čudesni mostovi (bug. Чудните мостове) su prirodni fenomen koji se nalazi u južnoj Bugarskoj, na teritoriji opštine Čepelare u okviru Smoljanske oblasti.

Geografske karakteristike[uredi | uredi izvor]

Prirodni fenomen Čudesni mostovi, takođe poznat kao Skalnite Mostove, nalazi se na nadmorskoj visini od 1.450 metara, u podnožju vrha Goljam Persenk (2.091 m). Naziv je za niz prirodnih lukova koji se nalaze u Rodopima, prekrasnoj kraškoj planini prepune dubokim rečnim kanjonom, vrtačama i velikim pećinama. U registru zaštićenih područja u Bugarskoj, zavedeni su kao zaštićeno područje i spomenik prirode.[1]

Najveći most, i jedini ispod kojeg turisti mogu da se kreću, širok je oko 15 metara i skoro 100 metara dugačak. Sastoji se od tri luka od kojih je najveći 45 metara visok i 40 metara širok. Ispod srednjeg luka teče reka, mramorni plafon je prepun ptičjih gnezda. Oko Čudesnih mostova je obrasla stara četinarska šuma, koja se uglavnom sastoji od smrče.[2] U blizini se nalaze brojne pećine, koje međutim nisu prilagođene turistima i nisu pogodne za razgledanje zbog nedostatka rasvete i sigurnosnih mera.

Mostovi su nastali erozivnim delovanjem nekada velike reke Erkiuprije koja je pretvorila mramorne rascepe u duboke vodene pećine. Kasnije, verovatno zbog zemljotresa, tanki plafoni pećina su se urušili ostavljajući iza sebe prekrasne prirodne formacije. Čudesni mostovi su jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija u Rodopima. Postavljeni su na listu stotinu nacionalnih turističkih lokaliteta Bugarske.[3]

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ pdbase.government.bg, Pristupljeno 6. 3. 2016.
  2. ^ „100 nacionalni turističeski obekta – prirodna zabeležnost – „Čudnite mostove. tourism-bg.net. Pristupljeno 6. 3. 2016. 
  3. ^ „Čudnite mostove 100 nacionalni turističeski obekta”. Arhivirano iz originala 15. 08. 2016. g. Pristupljeno 6. 3. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vasil Dečev, „Minaloto na Čepelare“, Sofiя, kn.I, 1928 g. i kn.II, 1936 g. ;

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]