Šaban Poluža

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šaban Poluža
Šaban Poluža
Lični podaci
Puno imeŠaban Mustafa Kastrati
Datum rođenja(1871-00-00)1871.
Mesto rođenjaGodance, Drenica,  Osmansko carstvo
Datum smrti21. februar 1945.(1945-02-21) (73/74 god.)
Mesto smrtiTrstenik,,  DF Jugoslavija
Vojna karijera
Služba19411945.
VojskaBali Kombetar
Rodpolicija
Jedinicaodred Vulnetara iz Drenice
Učešće u ratovimaDrugi svetski rat
OdlikovanjaHeroj Kosova (posthumno)

Šaban Mustafa Kastrati[1] (alb. Shaban (Mustafë) Kastrati - Polluzha; Godance, Drenica, 1871Trstenik, 21. februar 1945), u narodu poznat i kao Šaban Poluža je bio jedan od vođa organizacije Bali Kombetar na Kosovu i Metohiji u toku Drugog svetskog rata.

Poluža i Velika Albanija[uredi | uredi izvor]

Šaban Poluža je sin Redžepa Kastratija. Nije imao nikakvo formalno obrazovanje. Aktivno je podržavao realizaciju ideje o stvaranju Velike Albanije i zbog toga je bio u čestim sukobima sa zakonom i prisiljen da se za realizaciju svojih ideja bori iz ilegale. Tokom Drugog svetskog rata je bio komandant odreda balista koji su delovali na teritoriji istočnog dela Crne Gore, Kolašina, Sandžaka i Novog Pazara. U cilju realizacije svojih ideja je smišljeno dovodio u zabludu komuniste nagoveštavajući saradnju u borbi protiv sila Osovine iako u stvarnosti nikada nije imao nameru da prihvati ni komunističku ideologiju ni borbu protiv Trećeg rajha. Njegovi prijatelji i savremenici često citiraju njegove reči:

Imam iskustva u saradnji sa Srbima. Pokušao sam da iskreno sarađujem sa njima, ali uzalud. Sa njima se nikada ne može postići poverenje i iskren dogovor. Zbog toga treba političkim pristupom da dostignemo naš cilj.

Poluža i Bali Kombetar[uredi | uredi izvor]

Bali Kombetar (alb. Balli Kombëtar - Narodni front) je bila organizacija osnovana 1942. godine.[2] Ova organizacija mobilisala je svoje članove na teritoriji Albanije, Kosova i Metohije, Crne Gore, Srbije, Makedonije i Grčke. Njeni članovi su se nazivali balisti. Politički program ove organizacije sastojao se u zauzimanju teritorija na Balkanskom poluostrvu i stvaranje Velike Albanije od teritorija Srbije, Crne Gore, Makedonije i Grčke. Iako su deklarativno ove snage bile antifašističke tesno su sarađivale sa silama Osovine u toku okupacije Jugoslavije i to posebno u akcijama na Kosovu i Metohiji, Makedoniji i Grčkoj.

Kada je objavljena kapitulacija Italije 8. septembra 1943. godine, Bali Kombetar je napravio sporazum sa Nemcima i objavio da je Albanija objedinjena i nezavisna, opravdavajući da je nemačko privremeno prisustvo potrebno zbog borbe protiv angloameričko-sovjetske koalicije. Ovim sporazumom balisti su se stavili u službu nemačkih okupacionih snaga i prihvatili njihove oficire kao nadređene ili kao instruktore. U ovom smislu, pojedini albanski istoričari, baliste posmatraju kao kvislinšku nacionalističku vlast koja je ostvarila kontrolu nad etničkim albanskim prostorima.

Godine 1943. Komunistička partija Albanije objavila je rat balistima što je dovelo do građanskog rata u Albaniji. Krajem Drugog svetskog rata, nakon pobede komunista u Albaniji i Jugoslaviji, balisti su bili hapšeni, zatvarani i ubijani.

Poluža i pobuna balista u FNR Jugoslaviji[uredi | uredi izvor]

Na Kosovu i Metohiji, krajem 1944. i početkom 1945. godine, izbila je pobuna balista širih razmera koji su pokušali da zauzmu gradove na Kosovu i Metohiji. Na Kosovu i Metohiji je, kako je rekao Blagoje Nešković, 8. maja 1945. godine, u svom referatu na osnivačkom kongresu KP Srbije, bilo još 1.200 odmetnika, i četnika i balista, i oko hiljadu dezertera. Pošto su se oni kretali u većim grupama, u obračunu sa njima korišćene su, uglavnom, vojne jedinice.

Juna meseca, 42. makedonska divizija JA preduzela je u selu Žegovac kod Gnjilana, široku akciju čišćenja terena od pripadnika grupa Ćazima Lugadzije i Isena Trpeze. Svaka od tih grupa imala je po pedesetak balista. Kako je na Kosovu i Metohiji tokom 1946. godine bilo još 55 balističkih grupa, različite jačine, UDBA je otpočela pripreme i za definitivan obračun sa njima.

U tom trenutku u pobuni je učestvovalo oko 20.000 balista a protiv njih je bilo angažovano više od 40.000 vojnika JNA, odnosno skoro pet divizija. U međusobnim borbama do 21. februara likvidirano je jezgro pobune, odnosno vođe balista Šaban Poluža i Mehmed Gradica. Centar pobune bio je u dreničkom kraju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Elsie 2010, str. 219.
  2. ^ Jelavich 1983, str. 274.

Literatura[uredi | uredi izvor]