Šainovac

Koordinate: 42° 54′ 27″ S; 21° 56′ 10″ I / 42.9075° S; 21.936166° I / 42.9075; 21.936166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Šainovac
Panorama sela
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
GradLeskovac
Stanovništvo
 — 2011.210
Geografske karakteristike
Koordinate42° 54′ 27″ S; 21° 56′ 10″ I / 42.9075° S; 21.936166° I / 42.9075; 21.936166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina324 m
Šainovac na karti Srbije
Šainovac
Šainovac
Šainovac na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE

Šainovac je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 210 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 216 stanovnika).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Nalazi se na 10. kilometru od Leskovca, udaljeno pola kilometra od puta Leskovac—Vučje. Nalazi se u pitomim i prirodom bogatim obroncima brda Leskovačke kotline. Ima 60-ak domaćinstava i verovatno je jedno od najmanjih sela na teritoriji grada Leskovca. Graniči se sa selima Presečina i Strojkovce. Stanovništvo pretežno živi od povrtarstva i voćarstva i delom od posla u drvnoj industriji, gravitira ka Vučju i selima Porečja. Obradivo zemljište je u nižim delovima, pored puta Leskovac—Vučje i kraj reke Veternice. Na svega 7 kilometara se nalazi planina Kukavica, koja je vrlo bogata hrastvom i bukovom šumom.    

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Po predanju selo je dobilo ime po Ciganinu Šainu koji se ovde prvi naselio.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Iznad sadašnjeg sela postoji lokalitet Selište. Po kazivanju Spire S. Tošića, iz sela Šainovca, starog 78 godina (1960), na potesu Selište bilo je selo koje se zvalo Novo Selo. Kasnije se ovo selo pomestilo, to jest spustilo na mesta gde je sada, ali ne pod starim imenom, već je dobilo ime Šainovac.

Šainovac je bio gospodarsko selo strojkovačkog gospodara Jašara, odnosno njegove kćeri Fatime. Aleksa Miladinović, iz Strojkovca, tvrdi da je Šainovac pripadao jednom od strojkovačkih gospodara, ali ne Jašara, već Rašit-bera, odnosno Rašit-begove kćeri Fatime. Pre no što je potčinjen, Šainovac je pripadao spahijskom lenu Derviš-spahije, čiji je čardak bio na sadašnjem placu Slavka Đokića. I sada postoji na istom mestu Dervišov bunar, a kula ovog spahije porušena je pred kraj prošlog veka. Aleksa Miladinović je kazivao da je Rašit-beg kao gospodar jednog dela Strojkovca i Šainovca bio veoma blag. Naročitom blagošću se odlikovala njegova kćer Fatima, kojoj je on ustupio Šainovac kao njen čitluk. Fatima je kao plemenita žena bila velika zaštitnica srpskih devojaka i mladih žena. U slučajevima upada turskih siledžija u selo Strojkovce ili Šainovac, ona je pribirala mlade Srpkinje u svoj konak i tako ih spasavala od odvođenja i nasilja neobuzdanih Turaka.

Kao gospodarsko selo, posle oslobođenja, Šainovac je plaćao agrarni dug. Jedan od Šainovčana, koji nije mogao da otplaćuje dospele rate ovog duga, bio je Stevan Tošić, pa mu je celokupno imanje prodato na javnoj licitaciji, a kupio ga je Ćorđe - Dotka Milenković, iz Leskovca.

Zemlja[uredi | uredi izvor]

Atar sela Šainovca nalazi se između atara sela Strojkovca, Presečine i Nakrivnja. Zemljište njegovog atara se prostire delom po pobrđu, a delom u aluvijalnoj ravni reke Veternice. Ona u pobrđu nosi nazive: Cerak, Krušjar-Kruče, Staro branište, Trlište. Ove su parcele pod šumom. U pobrđu su i lokaliteti: Na padinu i Nad livade, gde se, kao i na Ceraku nalaze vinogradi. U ravnici su njive, bašte i livade i nose naziv: Kaldrma-Kaldrmarke, Spasenke, Mrštanke, Goleme njive, Trnice, Drenjar, Zaludnjikovo-3apis, Menjaci i dr.

Po kazivanju Đopđa C. Petrovića starog 69 godina (1960), na mestu koje sada nosi naziv Mrštanke stigli su Turci jednu grupu Mrštančana i tu ih posekli. Potes Kaldrma dobio je ime po strarom putu Leskovac—Vranje koji je ovuda išao i na ovom mestu bio kaldrmisan.

Vode[uredi | uredi izvor]

Kroz selo Šainovac protiče Šainovački potok koji izvire iz potesa Dedin dol, u ataru sela Nakrivnja. Ovaj potok skuplja vodu iz dolina koje su ovde izbrale pobrđe. Kada se topi sneg ili padnu plahe kiše, ume silovito da naiđe i tada njegovo korito ne može da zadrži svu vodu, već se ona izliva i plavi ogromne prostore livada i njiva ne samo u Šainovačkom polju, već nizvodno sve do jugoistočne periferije Leskovca. Sem Šainovačkor potoka, zapadno od sela, pored druma LeskovacVučje, teče Bara koja ima svoj akvadukt kod mesta gde se seoski put za selo Šainovac odvaja od glavnog puta kroz Porečje. Sem toga, ceo ovaj teren ima bliske izdanske vode, pa su česti bunari u selu i polju za domaću potrebu i navodnjavanje bašta u toku leta. Dalje na zapadu od Bare, nedaleko od glavnog puta, teče i reka Veternica do koje dopiru njive Šainovčana.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Šainovac živi 179 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,9 godina (39,3 kod muškaraca i 47,6 kod žena). U naselju ima 60 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,60.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 220
1953. 222
1961. 224
1971. 244
1981. 275
1991. 256 246
2002. 216 228
2011. 210
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
216 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J. V. Jovanović, Leskovačko porečje (drugi-poseban deo), Leskovački zbornik 13, 9-10 strana, Leskovac, 1968
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]